Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
- Ni sanjati nismo mogli da je Dinamo tako velika momčad. Naše šanse u revanšu su zaista minimalne - Â snuždeno je provukao Michal Vičan, trener Slovana iz Bratislave, nakon što im je maksimirska družina u furioznim naletima triput proparala mrežu na otvaranju nove europske sezone. Isti taj Vičan s tim istim Slovanom u prethodnoj je europskoj utakmici pobijedio – Barcelonu. I to u finalu! Tada iznimno snažna i respektabilna momčad Slovana u Zagreb je došla kao branitelj pokala Kupa pobjednika kupova.
U samo pet dana razmaka u Zagrebu su bila dva dojmljiva spektakla. Prvo je, 12. rujna, na ekshibicijsku utakmicu svratio slavni brazilski Santos s možda najvećom svjetskom zvijezdom svih vremena, Peleom. Pred dotad rekordnih 60.000 gledatelja u Maksimiru bilo je 1-1, a odmah je potom, dakle, u Maksimir došao tada iznimno snažni Slovan. Slovaci su protiv Barce u finalu mogli, a protiv Dinama… Evo, kako su prošli:
- Kada plavi zaigraju kao u srijedu, punim kapacitetom, silovito i beskompromisno, onda je svejedno kako se zove protivnik. I ta sudbina stiže 'kanone' kakvi su Inter, Leeds, Milan, Celtic, Ferencvaros ili – Slovan. Na terenu tada postoji samo jedna momčad – Dinamo. Onaj drugi jednostavno ne može doći do riječi. Bila je to opet jedna velika igra izabranika Ivice Horvata. Ekshibicija duga punih 60 minuta. Sijevale su plave munje slijeva i zdesna. Aplauz iz gledališta nije prestajao. Odlični vratar Čehoslovačke Vencel više je bio u letu i padu nego čvrsto na nogama. Pucali su Belin, Novak, Gutzmirtl, Rora i Gračanin. Junak večeri bio je Marijan Čerček. Igrao je upravo briljantno. Lijevom braniču Slovana Mutkoviču 'pomutio' je pamet - nadahnuto je kliktao izvjestitelj uz naslov: "Slovan je mogao primiti i šesticu."
Bilo je to 17. rujna 1969. i Dinamovi navijači, da se poslužimo Vičanovim rječnikom, ni sanjati nisu mogli da je to zadnja europska sezona u kojoj će njihov klub izboriti proljeće u Europi. Barem do ove godine. Što se u međuvremenu promijenilo, u kakvom je uopće ozračju Dinamo dočekao otvaranje eurosezone 1969., kakve su bile nogometne (ne)prilike u rujnu te godine, ambicije kluba, očekivanja navijača?
- To je bilo dvije godine nakon što smo osvojili Kup velesajamskih gradova pa je i normalno da su očekivanja bila velika. Uostalom, za našu je momčad to bilo posve normalno, bili smo pravi, pobjeđivali, osvojili europski trofej - prisjetio se proslavljeni Dinamov napadač Marijan Čerček, koji je protiv Slovana bio apsolutni junak utakmice uz novinske naslove "fantastični Čerček", "Čerček junak", "Čerček igrao briljantno i braniču Mutkoviču 'pomutio' pamet".
- S obzirom na to da je Slovan tada bio osvajač Kupa pobjednika kupova, to je bio derbi. I u potpunosti smo ih nadigrali. Zagrebačka je publika oduvijek voljela Dinamo, a pogotovo nas, jer smo bili pravi, i normalno je da su ljudi očekivali pobjedu. Svojim smo renomeom, igrama i s kvalitetom momčadi relativno lako pobijedili. Sjećam se te utakmice, bilo je to nakon Vojvodine i Crvene zvezde. Prvo sam u dvoboju protiv Vojvodine dobio ocjenu 10 u novinama. Nakon toga nam je došla Crvena zvezda pa je Žika Jeftić tada izjavio da će 'pojesti i mene i moju desetku'. I onda sam i protiv njega opet dobio 10! Tada nam je došao Slovan iz Bratislave i mislim da sam i za tu utakmicu dobio ocjenu 9 ili čak 10, nisam siguran. Znam samo da je novinar bio Miro Rede, koji mi je rekao da u životu jednom igraču nije dao dvaput desetku, a kamoli triput.
No, Dinamo je tih dana još uvijek "oplakivao" izgubljen naslov državnoga prvaka koji mu je promaknuo u završnici sezone porazima protiv Proletera u Zrenjaninu. Kasnija ljetna pobjeda na turniru u San Sebastianu, gdje su uz Dinamo sudjelovali Real Sociedad i Athletic Bilbao, nije bila pravi melem. Toga je ljeta Maksimir napustio Slaven Zambata, u prijelaznom je roku na pragu dolaska u Dinamo bio tada velika Partizanova zvijezda Nenad Bjeković… Debitirao je mladi branič iz Slavonskoga Broda, Ivica Miljković, baš je tih dana Dinamo slavio prvu godišnjicu osnutka nogometne škole Hitrec-Kacian…
Dinamo je jesen 1969. zaključio dva mjeseca kasnije, u listopadu, zagrebačkom pobjedom protiv Olympiquea iz Marseillea. A, teško je razabrati gdje je toga dana bilo veće slavlje: u Zagrebu ili Grudama. Toga 26. studenoga 1969. godine Dinamo je u Maksimiru pobijedio Francuze 2-0 izborivši svoje zadnje proljeće u Europi, plasman u četvrtfinale Kupa pobjednika kupova. Toga istog dana, 470 km južnije, u Grudama, rodio se – Krunoslav Jurčić.
Punih 30 godina, kasnije, ujesen 1999., Jurčić je u dresu maksimirskoga kluba protiv toga istog Olympiquea igrao u Ligi prvaka, na sljedeći je "okrugli" rođendan, 2009. godine, s klupe predvodio plave u Europskoj ligi, kasnije i u Ligi prvaka… Ali, niti on nije, bilo kao igrač ili trener, vinuo plave do europskoga proljeća.
No, Dinamo je zato tih, šezdesetih godina blistao u Europi.
- Ako bismo uspoređivali snagu i kvalitetu natjecanja onog i ovog vremena, mogli bismo reći da je taj Kup pobjednika kupova i dvoboj protiv Slovana bio rang završnice današnje Europa lige. Kad kažem završnice, mislim na četvrtfinale pa dalje. U toj su razini natjecanja igrale najsnažnije momčadi. Ma, stvarno smo 'razbili' taj Slovan, bili smo strašno jaki na svim pozicijama.
Dva je mjeseca ranije Maksimir napustio proslavljeni Slaven Zambata: - Često znam čuti tezu da su mi prostor u Dinamu otvorili odlasci Lamze pa Zambate. To nije točno. Nisam igrao na njihovu mjestu. Jednostavno sam se na pripremama izborio za finale protiv Leedsa 1967., dobro sam odigrao i normalni je slijed bio da sam postao standardni igrač. Jasno je da ti nedostaje igrač kad ode, kao što je nama tada bio slučaj sa Zambatom. Ali, isto smo tako imali adekvatne zamjene, imali smo Marijana Novaka, kojega sam ja, pak, istisnuo s desnoga krila protiv Leedsa. Novak je dotad igrao skoro sve utakmice u Kupu velesajamskih gradova. Kad je otišao Zambata, tada je Novak ušao na njegovo mjesto i skoro se ništa nije mijenjalo. Sustav igre ostao je isti -Â zaključio je Čerček.
Priču oko Dinama te je jeseni ilustrirao i popularni karikaturist Oto Reisinger čiji je crtani junak Pero, promatrajući utakmicu s tribine, primijetio: - E, sada vidiš kako igra proslavljeni Santos i kritizirani Dinamo i kako velikog Pelea vrti mali Čerček.