Vratar Vrdjuka, „prvi veliki hrvatski nogometni as“

Urbana legenda kaže da je nekadašnji popularni vratar purgera toliko prkosio gravitaciji da je loptu, koja je letjela u rašlje, obranio – prsima. Točno ili ne, ali lijepo ilustrira bravuroznost Dragutina Vrdjuke, jednoga od najboljih vratara u povijesti hrvatskoga nogometa. Vrdjuka je bio svojevrsni „pionir“ pred vratnicama, čuvar mreže purgerskoga kluba još 1911. godine, ali i 1923. kad je Gradjanski osvojio prvi naslov prvaka u klupskoj povijesti. Nešto je ranije iste godine Vrdjuka obranio jedanaesterac u povijesnoj pobjedi plavih u gostima protiv Barcelone s 1:0... Preminuo je na današnji dan, 23. siječnja 1948. godine.

Štiklec o izbijanju lopte „prsima iz gornjeg kuta“ svojedobno je u pero našem popularnom novinaru Zvonimiru Amigu Magdiću prepričao nogometni sudac i kontrolor Miroslav Jelinić.

Magdić je, pak, dodao:

„Glaser je bio sjajan. Figura. Ali, ipak, legenda jednog Vrdjuke živi svoj život. I danas. Od 1911. pa sve do 1926. za vrijeme ne baš preduge, ali blistave karijere, nije bilo sela, nije bilo grada u kojima se nije znalo za Vrdjuku. Bio je pojam. Prvi veliki hrvatski nogometni 'as'. Za publiku, za novinare. Bio je silan golman. Vratoloman, dirigent igre, jak na niskim loptama (a, te su najteže). Junak tolikih podviga stare slavne garde, Ponos Zagreba. I Gradjanskog,“

Posebno se istaknuo na dvjema turnejama plavih u Španjolskoj 1922. i 1923. godine. Kad su u travnju 1923. svladali Barcelonu u gostima s 1:0 pri čemu je, dakle, Vrdjuka pred kraj utakmice obranio i jedanaesterac, lokalni su mediji, kako je prenio Magdić, slikovito opisali hrvatskog vratara:

"UMJETNIK I LETEĆA ELEGANCIJA"

„On je artist kad se korisno i smjelo baca na zemlju, on prkosi opasnosti, baca se u noge protivniku da brani čast svoje momčadi. Elegancija u opasnosti.“

Velike je lovorike dobio i tri godine ranije nakon pobjede protiv Rapida u Beču s 3:2 kad su Austrijanci naglasili da je „ Gradjanski s ovom utakmicom ušao u srednjoeuropsku elitu.“

Rođen je 3. travnja 1895. u Zagrebu, u purgerski je klub došao 1911., a debitirao 1912. s tek navršenih 17 godina u dvoboju protiv gradskog suparnika Concordije i među plavima proveo desetljeće i pol. Jedini je „intermezzo“ imao od rujna 1912. do kraja iste godine kad je kratko bio u bečkom Ostmarku. Bio je i prvi vratar u povijesti jugoslavenske reprezentacije, tadašnje Kraljevine, na Olimpijskim igrama 1920. u Antwerpenu.

Bio je jedan od junaka u finalnim dvobojima protiv sarajevskog SAŠK-a na putu do prvog državnog naslova, a ranije u istoj sezoni upisao se i u – strijelce. Zabio je pogodak iz jedanaesterca u dvoboju protiv  gradskog suparnika Ilirije. Štoviše, na toj je istoj utakmici i obranio udarac s bijele točke.