Zaboravljeni Maksimir

Grad Zagreb godinama je u svijetu poznat kao sportska metropola, a hrvatski sportaši pronijeli su svojim uspjesima i dostignućima ime naše zemlje i glavnog grada diljem svijeta. Uspjesi ponekada dolaze neočekivano, ponekada su trud i rad zasluženo nagrađeni, a postoje i trenuci kada pojedini sportovi nisu u najboljem sjaju. U svakome sportu postoje usponi i padovi, kako na području uspjeha, tako i kada se govori o interesu sportske publike. U ljetnim mjesecima aktualna su neka ljetna sportska zbivanja, dok je zima uvijek rezervirana za zimske sportove. Zagrepčani mogu biti ponosni što žive u gradu u kojem sport zapravo i nema granica, u kojem mogu birati gotovo svakodnevno kojem će sportskom događaju prisustvovati i dio kojeg sportskog spektakla žele biti. Kada govorimo o značaju hrvatskog i zagrebačkog sporta u našoj zemlji i šire, moramo se složiti oko jedne činjenice, a to je da Zagreb ima svoje povijesne sportske simbole koji svakom istinskom ljubitelju sporta i Zagrepčanu predstavljaju puno toga.

Ako se pitate čemu ovaj sportski uvod, odgovor slijedi u nekoliko sljedećih redaka. Kao zaljubljenica u sport i jedna od velikih pratitelja svih sportskih zbivanja, kako u Zagrebu i Hrvatskoj, tako i globalno, naišla sam na jedan video uradak koji me neočekivano razočarao. Nije bitno ime gotovo osmominutog uratka, niti je bitno tko je sudjelovao u njegovoj izradi - bitno je ono što je taj video prikazao, odnosno što nije. Zagreb je kulturno, sportsko, obrazovno, glazbeno središte i gotovo svima su poznate glavne zagrebačke točke i znamenitosti grada Zagreba. Međutim, kako shvatiti činjenicu da u 7 minuta i 30 sekundi, uz tisuće fotografija i video sekvenci u promo film o gradu Zagrebu niti na sekundu nije prikazan stadion Maksimir? Nekima možda smiješno, za mnoge možda nebitno, ali za sve one koji znaju o čemu pričam ovo ne može i ne smije biti ništa drugo nego jedna velika pogreška. Uz razumijevanje da nisu svi Zagrepčani zaljubljenici u sport, uz činjenicu da Zagreb ima mnoštvo drugih znamenitosti i uz dužno poštovanje autorima video uratka koji su originalno i kvalitetno predstavili metropolu, zaista smatram da je Maksimir zaslužio svoje mjesto između nešto više od 50 različitih scena koje se vrte tijekom cijelog filma.

Autori koji su htjeli prikazati mjesta koja imaju poseban značaj u gradu Zagrebu propustili su u svoj koncept uvrstiti mjesto koje svakom zagrebačkom zaljubljeniku u nogomet predstavlja mnogo toga. Ove godine Maksimir slavi sto godina, a u proteklom je stoljeću ugostio mnoge velike nogometne ekipe, kao što je bio domaćin i, ako se odmaknemo nakrartko od sporta, mnogim pjevačkim legendama. Maksimir je modri hram, on je sveto mjesto za svakog Dinamovca, za svakog obožavatelja Zagreba. Maksimir ima posebnu čar, na njemu je na tisuće ljudi proživljavalo različite emocije, od veselja i euforije, do tuge, očaja i prolivenih suza; čak i prazan uz pratnju tišine izaziva osjećaj divljenja. Vjenčani parovi odabiru stadion Maksimir za fotografiranje, dok učenici i posjetitelji iz raznih drugih europskih zemalja u sklopu posjete Zagrebu obavezno svrate i na Maksimir.

Maksimir je monumentalno sportsko obilježje Zagreba i neshvatljivo mi je da u spomenutom filmu nije zaslužio svoje mjesto. Nakon što sam prvi put pogledala svih 7 minuta i 30 sekundi, pogledala sam pozorno još jednom u nadi da sam ipak propustila kratak isječak maksimirske ljepotice. Nažalost, Maksimira u tom filmu nema. Možda autorima filma Maksimir ne predstavlja ništa posebno, možda im je bilo bitnije istaknuti, uz dužno poštovanje svim sportovima i sportašima, skatere, veslače i odbojkaše nego stadion kojeg su prije pola godine nakon jako dugo vremena krasile reklame famozne Lige prvaka. Možda je bilo bitnije uvrstiti u film atraktivne sekunde noćnog života u Zagrebu i novoizgrađene sportske Arene, ali meni kao istinskoj Purgerici, navijačici Dinama i ljubiteljici sporta, Maksimir u ovom filmu zaista nedostaje.

U nadi da je sve navedeno tek slučajni propust cijenjene gospode koji su napravili prekrasan promo film o Zagrebu, upravo otvaram fotografije novouređenog Maksimira, punih tribina s utakmica Lige prvaka te završavam ovaj tekst. Maksimir i ono što nama znači tako i tako nitko ne može uzeti, ali zaista je šteta što Maksimir nije uvršten u top značajke grada Zagreba, jer on to doista je.

Iva Cigrovskij