Zadnja utakmica plavih i crveno-b(ij)elih

  Bila je to njihova 106. međusobna službena utakmica. I zadnja. Na današnji dan, 18. svibnja 1991. godine, Dinamo i Crvena zvezda zadnji su se put sučelili na terenu. U zanimljivom, otvorenom i neizvjesnom prvenstvenom okršaju na maksimirskom travnjaku plavi su na kraju pobijedili s 3:2.

  Čak četiri gola u prvom poluvremenu, pet ukupno, veliki rezultatski preokret, brojne prilike i pobjeda plavih... Bila je to, dakle, posljednja sezona jugoslavenske lige i novi dolazak Crvene zvezde nakon maksimirskih nereda 13. svibnja godinu ranije.

  Već su u prvih 17 minuta osvanula čak tri pogotka. Prvo je Darko Pančev u šestoj minuti, nakon ubačaja Slobodana Marovića s lijeve strane, glavom zabio za vodstvo gostiju da bi u 14. spretno oteo loptu maksimirskoj obrani i postigao svoj drugi gol na utakmici iskoristivši nespretnu reakciju Željka Petrovića i Dražena Ladića. Samo tri minute kasnije plavi su se “vratili u igru” kad je Ilija Najdoski u svom kaznenom prostoru srušio Davora Šukera. Sam Šuker je i namjestio loptu na bijelu točku i zakucao u mrežu.

  Ubrzo potom Josip Gašpar imao je veliku priliku za izjednačenje, povukao je napad plavih, izbio sam pred vratara Stevana Stojanovića, koji je ipak bio spretniji i zaustavio udarac. No, Gašpar se “iskupio” minutu prije kraja prvoga dijela. Zvonimir Boban izveo je slobodan udarac, a u gužvi u kaznenom prostoru upravo je Gašpar uputio loptu koja je okrznula Najdoskog i odsjela u mreži za 2:2. Prije početka drugoga dijela sudac Branko Bujić iz Bara isključio je Zvezdina trenera Ljupka Petrovića zbog nesportskoga ponašanja. Kad se već primicao završetak utakmice priču je zaključio Gregor Židan. Šuker je u 89. minuti oteo loptu Miodragu Belodediciu, ubacio za Židana koji je pucao glavom, vratar Stojanović odbio loptu, ali ponovno do Židana koji ju je lansirao u mrežu za Dinamovu pobjedu.

  Plavi su uoči ove utakmice bili drugi s velikih 10 bodova zaostatka za Zvezdom, a ni ovih minus osam nakon maksimirske pobjede nisu nudili priliku za naslov prvaka. Crveno-bijeli su 11 dana nakon ove utakmice igrali finale Kupa prvaka svladavši Olympique Marseille boljim izvođenjem 11-eraca.

  Bio je to, dakle, ukupno 106. službeni dvoboj plavih i crveno-b(ij)elih od čega je “okruglih” 90 u prvenstvu, pri čemu računamo i neodigrani derbi godinu ranije, te 16 u Kupu. Zanimljivo je da su njihovi međusobni dvoboji “otvoreni” i “zatvoreni” – pobjedom plavih. “Otvoreni” su u Beogradu, a “zatvoreni” u Zagrebu: u njihovu prvom okršaju, u 2. prvenstvenom kolu 1. rujna 1946. godine, Dinamo je pobijedio u Beogradu s 1:0, strijelac je bio Ivica Braco Reiss, dok je zadnji dvoboj odigran 18. svibnja 1991. Crveno-bijeli su u tih 90 prvenstvenih utakmica upisali dvije pobjede više od Zagrepčana, 32 u odnosu na 30, pri čemu je uračunato i administrativnih 3:0 iz 1990. godine.

Zagreb, 18. svibnja 1991.

Savezna liga, 33. kolo

Dinamo – Crvena zvezda 3:2

Stadion Maksimir

Dinamo: Ladić, Preljević, Gašpar, Ž. Petrović, Peršon, Ištvanić, Adžić (57. Židan), Mladenović, Šuker, Z. Boban, Shala

Trener: Vlatko Marković

Crvena zvezda: S. Stojanović, Radinović, Marović, Šabanadžović, Belodedici, Najdoski, Prosinečki, Stošić, Pančev, Momčilović, Binić (66. Savić)

Trener: Ljupko Petrović

Sudac: Branko Bujić (Bar), Gledatelja: 25.000

Strijelci: 0:1 Pančev (6.), 0:2 Pančev (14.), 1:2 Šuker (17. - 11m), 2:2 Gašpar (44.), 3:2 Židan (89.)