Zasitili se sreće i radosti?

Iza nas je prekrasan tjedan za sve navijače Dinama. Osim što je momčad preko tjedna u Koprivnici osigurala finale Kupa u subotu je osvojen šesti uzastopni naslov prvaka Hrvatske. Zaista se radi o tjednu iz snova s kojim se malo koji svjetski klub može pohvaliti da ga je uspio omogućiti svojim navijačima. Ipak, glavni i najčešći opis koji se spominje uz novo veliko slavlje Dinama jest riječ "zasićenje".

Dok s jedne strane igrači, stručni stožer i Uprava kluba činjenicu što se od njih očekuju samo trofeji i ništa manje se ne priznaje kao uspjeh mogu shvatiti kako kompliment, s druge strane - to nije "normalno". Nije "normalno" kada jedan klub osvoji šest uzastopnih naslova prvaka zaredom jer kada bi to bilo tako onda bi takvih slučajeva bilo mnogo više. Dinamo je kvalitetniji od konkurencije u Hrvatskoj; gledamo li kvalitetu ekipe, stručnog stožera ili pak financijske mogućnosti, no isto tako je činjenica kako to nije "palo s neba" već su sjajni rezultati plod istog takvog rada.

Koliko je momčad Bayerna skuplja od one Borussije Dortmund? Ima li netko tko misli da Lyon nema kvalitetniji igrački kadar od Lillea? Kolika je razlika u proračunu Standard Liegea i Genka? Iako su Bayern i Standard dvostruko skuplji od Borussije odnosno Genka nalaze se Standard 16, a Bayern 13 bodova iza "lošijih! momčadi od sebe. Lyon je pak 90-tak milijuna eura skuplji od Lillea koju mu bježi sedam bodova i takvih primjera ima mnogo.

Naravno, financijska situacija mnogo znači pa tako sa sigurnošću možemo reći kako Hercules neće tako brzo prestići Barcelonu niti WBA Manchester United, no jednostavno treba znati. Dinamo je pak bezbroj puta pokazao kako zna napraviti zvijezde, ostvariti rezultat, potom prodati igrača bez da rezultati pate i tako u krug. Ima li smisla govoriti o oslabljivanju momčadi i rasprodaji kada momčad svake godine ostvaruje u najmanju ruku iste, a uglavnom i bolje rezultate nego godinu dana prije? Zamislite da Barcelona u par godina proda nekoliko bitnih igrača i onda kao rezultat toga još uvjerljivije bude prvak i osvoji više bodova u Europi. Bi li se pričalo o rasprodaji igrača ili o sjajnoj viziji?

Okrenimo se malo toliko spominjanom zasićenju. Navijači su se zasitili pobjeda i naslova prvaka;  kako je to moguće? Kako je moguće da navijaču nekog kluba bude dosta pobjeda njegove momčadi? Zar nije u "opisu" navijača "veseliti se sportskim uspjesima kluba"? Sami igrači stalno ističu kako je osvojiti naslov prvaka države ogroman uspjeh i nešto vrijedno pljeska.

Recimo, sjajni Argentinac Leandro Cufre koji je u karijeri nosio dres Rome, Monaca, Herthe i argentinske reprezentacije tek je u Dinamu osjetio što znači biti prvak države; ista je stvar s Portugalcem Tonelom. Naravno, bezbroj je hrvatskih igrača koji su s Dinamom osvajali prve i(li) jedine trofeje u karijeri. Dinamo je svoj 13. naslov prvaka u Republici Hrvatskoj osvojio pred oko 2.000 ljudi koji vole Dinamo i koji su nagradili igrače zasluženim pljeskom.

Naravno da su Vahid Halilhodžić i njegova momčad svojim igrama i radom zaslužili puno više gledatelja, no pozitivna atmosfera koju su stvorili gledatelji na posljednjoj utakmici nešto je što se osjetilo u zraku i na čemu su igrači itekako bili zahvalni.

Sjajno je nakon pobjede protiv Osijeka i šestog uzastopnog osvojenog naslova prvaka na pitanje o zasićenju odgovorio Ivan Kelava kada je rekao kako njemu, kao navijaču Dinama, ne bi bilo dosta da Modri sljedećih 100 godina budu prvaci. I zaista, tako razmišlja pravi navijač Dinama Ivan Kelava.

Razmišljate li i Vi tako?

Vedran Attias