Video: Zdravko Mamić o Dinamovu "jučer, danas, sutra"

Izvršni predsjednik GNK Dinamo Zdravko Mamić obratio se danas predstavnicima medija, a na konferenciji koju je sam opisao kao "Dinamovo jučer, danas, sutra" bilo je puno tema.

Dinamovo jučer

- Krajem drugog tisućljeća Dinamo se zvao Croatia, a oko kluba je bila jako loša klima, zaredali su loši rezultati, oko 40 igrača je otišlo, (ne)opravdani dugovi su se mjerili u stotinama milijuna kuna, a u tijeku su bili sudski postupci. Kao čovjek koji živi za Dinamo desetljećima, u kući gospodina Šelendića smo se našli tadašnji predsjednik kluba Zlatko Canjuga, gospodin Tomislav Židak i moja malenkost te još neki i dogovorili da ćemo učiniti sve da se pod jedan vrati ime Dinamo i pod dva da ću ja voditi operaciju povratka Velimira Zajeca u Dinamo. I da idemo svi zajedno delati - rekao je izvršni predsjednik na početku pa nastavio:

- Velimir Zajec je vraćen u Dinamo, organizirana je skupština na kojoj je vraćeno ime Dinamo i tako je sve što smo zacrtali i dogovorili - bilo ostvareno. Prije famozne skupštine jedna je grupa ljudi na čelu s Fredijem Kramerom, Ognjenom Naglićem, Velimirom Zajecom i sa mnom shvatila da su potrebne korjenite promjene, a rješenje smo vidjeli u jednom od tada najmoćnijih ljudi, predsjedniku Uprave Siemens Hrvatska gospodinu Mirku Barišiću. On je rekao da je uvijek živio za Dinamo i bio je spreman pomoći.

- Organizirali smo dramatičnu i burnu skupštinu na kojoj je Mirko Barišić izabran za predsjednika kluba, a u Izvršnom odboru se nismo našli niti Fredi Kramer niti Ognjen Naglić, niti ja; iako smo mi napravili sve to za klub. Zanimljivo, zar ne? Bio sam jako razočaran i u Okrugljaku vidio Zajeca kako sa Tomislavom Židakom i Predragom Jurišićem slavi "pobjedu". Kao i obično, Mamić je dobar kada treba raditi, ali ne i kada treba dati zasluge.

- Što reći o predsjedniku Barišiću? On je iz Siemensa i brojnih drugih poduzeća u kojima je imao utjecaj slijevao novac u Dinamo kako bi se zatvorili brojni dugovi. Recimo, prodao se Bišćan za 15-tak milijuna maraka i sav taj novac je otišao za povratak duga gradskim poduzećima. Klub se strahovito mučio i nije mogao naći izlaz pa je opet došla potreba za Mamićem. Kada više nema izlaza - dobar je Mamić. Počele su pozajmice sve dok ukupni iznos nije došao do sedam milijuna maraka za koje sam ja dizao kredite i založio stan moga sina i kuću roditelja. Sve što su moji djedovi i bake stvarali stavio na kocku pomažući Dinamu. Kada je Barišić to vidio pozvao je Zajeca i rekao da me želi službeno uključiti u rad kluba što je, prilično nevjerojatno, Velimir Zajec odbio. Odgovaralo mu je što sam posuđivao novac klubu i vratio ga u Dinamo, ali nije htio surađivati sa mnom.

Nastavio je izvršni predsjednik kronološki izlagati kako su se razvijale stvari u tim vremenima: - Službeno sam došao u klub 1.10.2002., vratio Ćiru Blaževića i još neke igrače te odmah suvereno osvajamo prvo mjesto, a u isto vrijeme smo predsjednik Barišić i Uprava na čelu kojem sam bio u ime kluba vratili oko 55 milijuna maraka duga. Naša dva igrača, dvije legende koje to nikada neće prestati biti, Robert Prosinečki i Igor Cvitanović pokrenuli su stečaj nad Dinamom koji se nikada ne bi dogodio da nije bilo njih. U tom zastrašujućem periodu gospodin Barišić, najuspješniji predsjednik u povijesti kluba, i Uprava zatekli smo najtežu situaciju u povijesti ovog kluba i dolazimo do prijelomne točke i počinjemo raditi iz početka.

Tri cilja: Sanacija, infrastruktura i sportski rezultat

 - Mediji, političari i gospodarstvenici govore o strategiji, vizijama i slično pa ću i ja nešto reći o tome jer kratkoročni i dugoročni ciljevi su nešto što postoji u Dinamu te se to jasno vidi. Svi smo se dogovorili da idemo u sanaciju Dinama na svim razinama i na tome se dugo godina radilo. Rezultat toga je da je Dinamo ovoga trenutka jedini sportski kolektiv koji nema nijedan euro kredita. Vidite da je to ipak moguće ako se jasno planira i strateški radi.

- Drugi cilj bio je poboljšanje infrastrukture koji smo također vrlo uspješno apsolvirali i to - na vlastitim leđima. Političari su nas lagali o stadionima na Maksimiru, Sveticama i Kajzerici da od svega ne bi bilo ništa dok se mi nismo jednoga dana probudili i odlučili nešto napraviti. Opet s jasnom vizijom, ciljem i izvršenjem pa je tako Dinamov stadion danas estetski jedan od ljepših stadiona u Europi. Naglašavam estetski jer u Europi svaki gledatelj ima grijanje, krov nad glavom i sanitarne čvorove kao u dnevnoj sobi, no Maksimir danas više nije "ruglo na kraju grada".

Dinamovo sutra

Osim sanacije i poboljšanja infrastrukture, Dinamo je imao i treći cilj: - Nakon toga smo rekli kako je treći cilj - sportski rezultat. Prve sezone, 2002. smo osvojili prvenstvo, poslije toga je dvije godine Hajduk bio prvak, a mi igrali famoznu "Ligu za bedaka". Bila je to kulminacija svega onoga što smo zatekli i pokušavali zatrpati iako smo te godine nakon dugo vremena protiv Heerenveena bili na pragu proljeća u Europi. Tada sam rekao da obećavam kako će Dinamo sljedećih deset godina biti prvak Hrvatske, a tome smo danas blizu. Iako će to mnogima teško pasti, poručujem svima kako će u svibnju sljedeće godine morati napisati da smo osmi put zaredom prvaci.

- U isto vrijeme smo sedam puta igrali najelitnija europska natjecanja po skupinama; od sedam godina - sedam skupina, ne četiri niti pet. Pa netko je to sve napravio? I sve to uz trend rasta jer smo pet godina igrali Europsku ligu, a sada dvije godine Ligu prvaka. To je sažetak onoga jučer i danas. Što je sutra?

- Moramo osvojiti još tri naslova, sve tri godine minimum igrati Europsku ligu, a svi se nadamo i Ligi prvaka, a osim toga i učiniti sve da Dinamo u te tri godine dobije svojeg vlasnika. Nadam se da će nam u tome pomoći oporavak gospodarstva kao i ulazak u Europsku uniju. To bi bio naš plan za budućnost, a kao i sve dosad - nadam se da ćemo i to ostvariti - zaključio je prvi dio izvršni predsjednik Modrih.