Zoran Mamić

Na kraju sezone u kojoj je Dinamo osvojio Superkup, prvenstvo i Kup te igrao skupine Europske lige nismo mogli naći boljeg sugovornika od sportskog direktora kluba Zorana Mamića. Sportski direktor Dinama iznio je svoja razmišljanja o sezoni iza nas, onoj koja nas očekuje, mogućim pojačanjima Dinama i štošta drugo.

Možete otkriti početak i povijest odnosa Dinamo - Zoran Mamić. Bili ste u Maksimiru kao igrač, a sada kao sportski direktor.

Došao sam u omladinsku školu Dinama kao dijete od 10 godina, a zanimljivo je zapravo da sam u Dinamo došao kao napadač. Prvi puta kada sam nastupao za selekciju Zagreba ili tako nešto onda nam je nedostajalo braniča, a obzirom da sam već tada često igrao mali nogomet i bio u obrani - rekli su da se stanem iza. Tako je bilo tu utakmicu i na koncu sam cijelu karijeru proveo na stoperu odnosno zadnjem veznom. Krajem 1988. sam potpisao prvi profesionalni ugovor s Dinamom, a debitirao sam za prvu momčad u Mostaru protiv Veleža. Do 1996. sam bio u Dinamu i nakon što smo prvi puta u povijesti kluba osvojili dvostruku krunu - otišao sam u Njemačku. Tamo sam igrao devet godina da bi se 2005. vratio u Dinamo i nakon dvije sezone sam stupio na funkciju sportskog direktora.

Imali ste zaista dugačku profesionalnu karijeru. Bili se na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. i odigrali više od 100 utakmica u Njemačkoj. Koliko Vam u današnjem poslu pomaže što ste naučili u Njemačkoj?

Sigurno da mi red, odnos prema poslu i radne navike s kojim sam došao u Njemačku i onda sve to skupa tamo dignuo na razinu više puno pomaže danas u poslu. Njemačka je zemlja koja je, po meni, najljepša zemlja za nogometnog profesionalca. Osim što je zemlja sređena i bogata, onaj sportski dio je fantastičan: stadioni su novi, puni publike i za igrače su to fantastični uvjeti. Naravno, u takvim uvjetima je i sam pristup poslu puno drugačiji nego, nažalost, u većini klubova u Hrvatskoj. Tu ne uključujem Dinamo jer mi smo zaista na vrlo visokoj razini i u klubu se kvalitetno radi iako naravno - uvijek može biti bolje.

Kako je biti s, ajmo tako reći, "druge strane"? Koliko je olakšavajuća okolnost i Vama i igračima kada kao bivši profesionalac ipak znate način na koji oni razmišljaju?

Olakšava mi posao, svakako. Otprilike 17 godina sam profesionalno igrao nogomet i mogu znati i pretpostaviti kako igrači razmišljaju u nekim situacijama ili kako će se ponašati. S druge strane, svaki igrač je osoba za sebe, svoj karakter i nije jednostavno uvijek zadovoljiti sve želje. Naravno, globalna razmišljanja cijele momčadi kao grupe mi je znatno lakše predvidjeti nego da sam na ovaj posao došao iz neke potpuno druge struke.

Idemo malo na današnji Dinamo. Sezona 2010./2011. je gotova, a osvojeni su Superkup, prvenstvo i Kup dok je u Europskoj ligi osvojeno najviše bodova dosad. Kako biste ocijenili sezonu?

Ove godine smo ostvarili sve ciljeve koje smo zadali prije početka sezone i naravno da s time moramo biti zadovoljni. Naravno, ako se sjetimo naših kvalitetnih igara u Europskoj ligi onda ostaje žal što nismo prošli dalje. To više ne možemo promijeniti i trebamo gledati prema naprijed. Želimo jaki Dinamo, radimo na pojačanjima i sljedeće godine je nova prilika za još bolji europski rezultat.

Spomenuli ste šansu koju je Dinamo imao u Europskoj ligi. Što je Dinamu nedostajalo protiv PAOK-a?

Tu zadnju utakmicu smo sami odlučivali o svojoj sudbini i naravno da nam je svima žao što unatoč najboljoj namjeri nismo dobili i prošli dalje. Ušli smo u utakmicu tako da smo je morali dobiti dok je gostima iz Grčke odgovarao i remi što im je omogućilo da se mogu braniti bez napadačkih ambicija i naravno da je tako teško igrati; posebno ako se sjetimo vremenskih uvjeta i da je teren više izgledao kao klizalište nego kao nogometni travnjak. U takvim nenogometnim uvjetima se bilo lakše braniti nego napadati i mi smo morali mijenjati stil igre: preskakali smo igru i pokušavali stvoriti gužvu pred njihovim kaznenim prostorom, no to se nije dogodilo. Mi nismo zabili, oni jesu iz kontre i idemo dalje. Porazi su sastavni dio sporta.

Dinamo je šest godina zaredom prvak države, svake godine igra brojne europske utakmice, skupinu Europske lige i pritom pobjeđuje velike klubove kao što su Ajax, Sparta Prag ili Villarreal. Obzirom na sve što okružuje klub, a uvjeti su sve samo ne vrhunski - ima li Dinamo uopće realno pravo tražiti više? Konkretno tu ciljamo na toliko spominjanu Ligu prvaka.

Moramo biti objektivni i reći kako nije realno od Dinama tražiti Ligu prvaka. Naravno, sportski je htjeti i težiti boljim rezultatima i stalnom napredovanju, ali Liga prvaka bila bi samo veliki plus; nikako nije obaveza. Za Ligu prvaka treba se poklopiti puno sitnica: sreće kod ždrijeba, kod neke lopte koja će završiti u gredi odnosno u mreži, nogometna atmosfera, stadion, neki sudački previd u našu korist i tako... Sve to skupa kada se spoji donese 5, 10 ili 15 posto ukupnog uspjeha, no sve to je potrebno za takav rezultat. Sigurno da Dinamova realnost nije Liga prvaka. Ona je dostupna i postoje šanse da mi uđemo u najelitnije klupsko natjecanje međutim to je, kako sam već rekao, samo plus. Naša realnost je biti prvak Hrvatske, osvajač Kupa i svake godine igrati minimalno skupine Europske lige i tamo skupiti što više bodova. 

Eventualni ulazak u Ligu prvaka donio bi Modrima golema financijska sredstva, no sportski gledano Dinamo ne bi u jednakoj mjeri profitirao.

Istina, sam plasman u Ligu prvaka nosi velika financijska sredstva i nama bi ulazak u to natjecanje bio veliki plus za cijeli klub, grad Zagreb i naš nogomet, ali s druge strane - nije lijepo gubiti utakmice. Posebno je to izraženo kod nas gdje bi se od nas u slučaju ulaska u Ligu prvaka tražio prolazak dalje i sve drugo bilo bi ravno katastrofi. Što se tiče samih bodova za koeficijent, Europska liga će nam donijeti više bodova, no obzirom na Platinijevu reorganizaciju puta do Lige prvaka moramo težiti tome da skupimo dovoljno bodova stalno biti u prilici igrati Ligu prvaka i ući u skupine Europske lige gdje bismo skupljali bodove.  Sportski je željeti nešto više, no treba znati naći mjeru i biti "objektivno optimističan". Mi za hrvatske prilike imamo veliki budžet i to se vidi po rezultatima, no isto tako nismo konkurentni europskim klubovima na visokom nivou: niti u tom pogledu, niti ako se gleda kvaliteta lige i sve ostalo što danas čini nogomet. Apsolutno se ne slažem s pritiskom koji se već sada radi na nas oko Lige prvaka zato što smo nositelji u play-off rundi. Mi prvo trebamo proći dva protivnika da bi uopće došli tamo, a ako u tome uspijemo - tamo nas čeka težak protivnik. Ako se pogleda tih deset ekipa onda je stvarno teško reći tko je nositelj, a tko nije jer su podjednake kvalitete i odlučivat će ono što sam već naveo. Ne kažem to zbog nekog budućeg alibija ili slično - ako uspijemo ući u Ligu prvaka to bi bilo super i sjajan rezultat, ali ako ne uspijemo to nije neuspjeh i nema razloga budemo svi skupa razočarani.

Spomenuli ste kako se Dinamo ne može nositi s europskim klubovima i njihovim budžetima. Postoji li onda mogućnost da Dinamo zadrži igrača za kojeg interes pokažu europski velikani?

Objektivno - mi ne možemo zadržati igrača ukoliko on odluči otići. Bez obzira na ugovor mi jednostavno nemamo mogućnosti zadržati igrača ukoliko on ima ponudu i zaista želi otići. Možemo se inatiti i ne pustiti nekog igrača, no od toga nema koristi niti klub niti taj igrač niti na koncu naša reprezentacija ako se radi o kandidatu. To nije način ako se dugoročno žele postizati kvalitetni rezultati, a posebno je to nemoguće u našoj situaciji gdje uvelike ovisimo o novcu baš od tih transfera.

Sjajni rezultati Dinama i potpuna domacija u Hrvatskoj su dokaz sjajnog rada i politike kluba, no isto tako i otežavajuća okolnost. U tome kontekstu, što mislite koliko bi klubova trebala imati Prva HNL?

Kada bi nas konkurencija u Hrvatskoj pratila i tjerala na bolje rezultate sigurno da bismo i mi sami bili bolji. Kvalitetnija liga i protivnici bi naše igrače držali u stalnoj napetosti i punoj koncentraciji što bi rezultiralo boljim igrama. Ja se iskreno nadam kako će se reorganizacijom lige na manje klubova podignuti kvaliteta i konkurentnost. Liga 10? Moj osobno mišljenje je da bi to bilo idealno rješenje. Pola lige bi se u toj situaciji borilo za Europu, a pola za ostanak i svi bi morali stalno držati visoki ritam; u takvim uvjetima bi i druga liga bila jača. Mi smo mala zemlja i nemamo dovoljno kvalitetnih igrača niti uvjeta za dvije ovako velike lige gdje se samo razvodni kvaliteta i nogomet ispada lošiji nego što to stvarno je.

Dinamu se svakoga proljeća spotiče isto: da ne igra tako dobro kao prvi dio sezone. Je li moguće da igrači baš svaku utakmicu daju sve od sebe iako je prvenstvo već riješeno?

U klubu često razgovaramo oko tog proljeća i ne možemo se složiti, a ja tu koristim svoja iskustva iz igračkog doba. Naravno da se od nas stalno traže pobjede i mi od igrača uvijek očekujemo maksimum; ne može se igračima reći "ok, vi sada igrajte malo opuštenije" jer to nije u redu i treba se tražiti bolje međutim razumljivo je opuštanje ako nema rezultatske neizvjesnosti. Ako tome još dodamo kako igrači sa 60 ili 70 posto kapaciteta mogu upisati pobjedu onda dolazimo do problema. Koliko god da se ozbiljno trenira ili pristupa utakmici - teško je to. Treba sve izbalansirati jer niti je sve crno niti je sve bijelo; treba biti umjeren.

Dinamo je ove godine doveo sjajna pojačanja. Tonel, Beqiraj i Sylvestr su sjajni igrači o kojima se vrlo malo znalo u Hrvatskoj. Ako njima dodamo Ademija i Rukavinu onda je jasno kako je Dinamo odradio odličan posao u prijelaznom roku. Može li Dinamo i ove godine tako "pogoditi" baš sva pojačanja?

Stalno tražimo, gledamo, pričamo s ljudima i ti igrači su samo rezultat toga. Naravno da se ne može uvijek pogoditi, ali unazad dvije - tri godine smo puno popravili skautsku službu i rezultati su vidljivi. S druge strane, tu toliko puno faktora utječe i treba se sve staviti u kontekst. Ljudi kažu kako "Dinamo ima novca pa zašto onda ne kupi igrača za 3 ili 4 milijuna eura?" Prvo, taj igrač ne želi doći u Hrvatsku nego želi igrati u boljoj ligi. Drugo, da se tu recimo radi o nekom Hrvatu ili nekome strancu kojeg nagovorimo na dolazak onda mu se mora dati enormno veća plaća nego što imaju ostali igrači što uvelike narušava situaciju u svlačionici. Recimo da se i to prebrodi i da nekako uspijemo riješiti ova dva problema onda taj igrač dođe u Dinamo, ode na neki stadion gdje se, bez uvrede ikome, skida u svlačionici "dva na dva" i sve to skupa rezultira njegovim lošijim igrama nego što realno može i razmišlja samo o odlasku. Da se razumijemo, naš stadion je isto takav kakav je i nije dodatan poticaj našim igračima. Na koncu dolazi do komplekse situacije i ako taj igrač nije izuzetno karakterna osoba kao što smo imali sreće da Cufre i Tonel recimo jesu - gleda samo kako uzeti novac i otići dalje. Mi jednostavno nemamo niti financijske niti vremenske mogućnosti detaljno provjeriti nekog igrača prije njegova dolaska: odgoj, navike, ponašanje, način oblačenja, obitelj i sve što utječe na igru na terenu. Nemamo vremena niti novca godinu dana pratiti nekog igrača jer će ga uzeti netko drugi; moramo reagirati vrlo brzo i to povećava mogućnost pogreške. Opet, u zadnjih par godina izrazito radimo na skautskoj službi, imamo puno kontakata i rezultati se vide.

Koje pozicije su Dinamu deficitarne odnosno na kojima se traže pojačanja?

Prije svega u obrambenom redu jer se zna da tamo imamo najviše problema. Povredom kapetana Igora Bišćana smanjio se broj stopera i to je ono što primarno tražimo. On je operiran i za nas uopće nisu upitne njegove igračke ni ljudske kvalitete, ali obzirom da ne znamo točno koliko će trajati njegov oporavak - moramo se adekvatno pojačati. Isto tako, željeli bismo ojačati napadačku liniju ukoliko nađemo pravog igrača za kojem bismo smatrali da može biti pojačanje.

Imena koja se najčešće spominju su Joe Šimunić i Mate Bilić.

Mi ne krijemo da su oni naše želje i da ih želimo vidjeti u dresu Dinama. Međutim, obojica imaju ugovore sa svojim klubovima i prvo moraju riješiti svoj status s Hoffenheimom odnosno Sportingom. Naravno, to je sada igra živaca jer ih ti klubovi žele pustiti, ali ostaje pitanje njihovih ugovora, odštete i sličnih problema. Teško je u ovome trenutku reći koliko su njihovi dolasci realni jer ne ovisimo o Šimuniću, Biliću niti Dinamu već o trećoj strani na koju mi nemamo utjecaja.

Hoće li neki igrač napustiti Dinamo ove sezone? Najviše se spominje ime Milana Badelja.

Klub nema nijednu službenu ponudu za Milana Badelja. Postoje upiti preko raznih posrednika, ali direktnog kontakta s nekim klubom - nema. Prošlu zimu i prošlo ljeto bilo je nekih kontakata, a nemoguće je reći  hoće li se to ponovno aktivirati.

Koliko Dinamu znači sjajan rad mlade škole i stalno pojavljivanje novih igrača?

Nogometna škola je dostigla vrlo visoki nivo i ona je ponos svih nas. Naravno, dosegnuti nivo nije kraj razvoja i škola mora i može biti još bolja, raditi još bolje rezultate i stvarati više igrača; samo se tako može ići naprijed. Radi se o najbitnijem segmentu našeg kluba otkuda nam dolazi veliki broj igrača od čijih rezultata i prodaje na koncu klub ovisi.

Jedan od posljednjih izdanaka te škole je Mateo Kovačić koji je već sada pokazao ogroman talent. Sigurno i sami znate koliko je talentiranih nogometaša propalo odnosno nije napravilo vrhunsku karijeru. Koliko je težak put od velikog talenta do velikog igrača?

Taj put je jako, jako težak. Ukoliko mladi igrači nemaju kućni odgoj, pametne roditelje ili nekoga tko je zaista dobronamjeran teško će se razviti u pravog igrača. Srećom, Mateo ima apsolutno sve preduvjete postati veliki igrač i ja mu to od srca želim. Nažalost, u teškoj ekonomskoj situaciji mnogi roditelji znaju za sitan novac ulaziti u razne aranžmane s kvazi menadžerima koji pak zalude djecu i roditelje s imenima velikih klubova, snovima o Europi, a na kraju od svega ne bude ništa. Moj savjet svim roditeljima jest da im dok su djeca maloljetna ne trebaju menadžeri niti ljudi koji nisu iz nogometa; to su ljudi koji lijepo pričaju, ali ništa lijepo ne rade. Jako je mali broj onih koji uspiju u karijeri nakon što kao djeca odu van jer tamo su oni samo broj. Strani klubovi dovedu 20 takvih klinaca godišnje i njima ništa ne znači neki klinac iz Hrvatske. Ako uspiješ dobro, ako ne - dovest će nekog drugog. Moj savjet je puno rada i strpljenja.

Na koncu nam samo recite par riječi o novom/starom treneru Dinama Kruni Jurčiću. Što očekujete od te suradnje?

On je neosporno dobar trener koji je svoje trenerske kvalitete već pokazao na klupi Dinama. Nadam se da je svjestan svojih pogrešaka koje je radio tijekom prvog mandata, prije svega mislim na medijske nastupe. Treba smanjiti emotivnost i žar prema medijima, ali ne i to izbaciti iz sebe jer ta silna želja i emotivan pristup radu jest ono što ga čini kvalitetnim i ambicioznim trenerom.