Zoran Mamić: Bitan je samo Dinamo i želimo stalno biti sve bolji

Dinamo odrađuje posljednji dio priprema u Turskoj gdje igra pripremne utakmice i stvara momčad za nastavak natjecateljske sezone. O tome što Modre čeka u Turskoj, ali i nastavku sezone, pojačanjima, Muriću, navijačima, Sammiru i svim ostalim zanimljivim temama smo popričali s trenerom Dinama Zoranom Mamićem.

Kako ukratko najaviti sve što će momčad proći na pripremama, posebno u ovom posljednjem dijelu kada su na rasporedu i prijateljske utakmice?

Primarno što želimo vidjeti na pripremama svakako je kako i koliko momčad upija, želi i može sve što se od njih traži i očekuje. Naravno, odradili smo već dio priprema u Međugorju, turnir u Njemačkoj i objektivna poteškoća zasigurno je akumulirani umor. Međutim, to je dio priprema i trebamo se i s tim boriti i vidjeti kako igrači funkcioniraju u tom napornom tempu. Kombinirat ćemo momčad u svim utakmicama koje nas čekaju tako da vidimo njihovu spremu, kvalitetu, ali i zdravstveno stanje. Naravno, najbitnije je da svi ostanu zdravi, ne želimo riskirati da se netko dodatno i nepotrebno povrijedi za vrijeme priprema. Imamo već četiri igrača duže povrijeđenih i završnica polusezone je bila dosta turbulentna pa sada pazimo jako na igrače.

Modri zaista imaju dosta problema s ozljedama i u takvim uvjetima nije lako uigravati momčad.

Naravno da su to itekako otežavajuće okolnosti jer stalno nedostaje po nekoliko igrača koji su nam itekako važni. Imamo širok kadar igrača i stalno tvrdimo kako su svi igrači koji su u Dinamu ovdje s razlogom i iza toga stojim. Kažem, nije lako uigravati momčad i nositi se sa silnim ozljedama, ali i to je dio ovog posla.

Koja je općenito Vaša vizija Dinama i kakav nogomet preferirate?

Svakako preferiram napadački, atraktivni, disciplinirani i odgovoran nogomet i takav pristup poslu; kao i svi moji suradnici u stručnom stožeru. Bitno je da svatko radi svoj posao za koji je zadužen i na tome ćemo inzistirati. Što igrači budu duže i kvalitetnije radili na treninzima, to će se na utakmicama produživati vrijeme koncentracije i dobre igre. Uporni smo u tome, bitna je disciplina odnosno točnost; recimo, kašnjenja na sastanak ili obrok se ne toleriraju . Inzistiramo uvijek na tim stvarima jer kako se ponašaju izvan terena i poštuju neke propise tako će im biti i na terenu. Sve se to preslikava pa se moraju znati pravila i izvan terena i na terenu.

Postoje i interne kazne odnosno pravilnik kako bi pravila dodatno dobila na težini. Igrači su itekako zainteresirani da se ta pravila provode odnosno kazne plaćaju jer ide u "njihovu blagajnu".

(smijeh, nap.a.) Pa u Zagrebu je tijekom prvog dijela sezone bilo dosta kazni, sada ovdje na pripremama još nismo imali. Pivarić i Antolić su "šefovi" jer su blagajnici, a to je njihova igračka kasa i oni raspoređuju i odlučuju o svemu. Naravno, bilo je prijestupa, svaki se prijestup kazni i igrač plati nepoštivanje naših pravila i moram priznati da su igrači skupili popriličan iznos do kraja sezone. Nisam siguran koliko točno, ali mislim da su skupili nekih pet tisuća eura; tako nešto. Znam da su dobar dio tog novca donirali su za liječenje malenog Marka iz Petrinje kojeg smo ugostili na onoj fantastičnoj 5:0 pobjedi protiv Hajduka gdje je izveo početni udarac.

Vratimo se ipak malo unatrag pa probajte sjetiti kada se pojavio taj ''klik'' da želite postati trener Dinama i da želite "privremenu funkciju" pretvoriti u stalnu?

Teško je sada reći u kojem se trenutku to dogodilo. Reakcija momčadi na mene i stručni stožer bila je jako dobra još otkad smo počeli voditi ekipu. Kemija između nas odmah se dogodila, a dobra atmosfera i dobar rad su najvažniji argumenti koji su presudili. Igre Dinama bile su dosta dobre iako nije sve bilo dobro, ali te su dobre igre ljudima u klubu i članovima Izvršnog odbora već na početku dale nadu. Mogao bih reći da su svakodnevno vršili svojevrstan mini-pritisak. Zapravo, to i nije bio pritisak nego velika želja za mojim ostankom. Na kraju se sve složilo i danas sam tu kao trener Dinama.

Kada ste već odlučili krenuti u tom smjeru onda sigurno planirate i trenersko usavršavanje?

Sve ide dobro i u smjeru u kojem želim. Prošao sam UEFA A i B licence, odslušao sam prvi seminar za UEFA PRO licencu. Žao mi je što sam propustio par seminara zbog obaveza za vrijeme priprema jer nisam mogao ostaviti momčad. Ipak, vjerujem da ću nekako sve uskladiti da čim prije završim sve seminare i cjelokupno usavršavanje.

Do sada ste bili član Izvršnog odbora ECA-a što je veliki uspjeh za jednog sportskog djelatnika. Kako će se stvari odvijati sada kada ste ujedno postali i trener prve momčadi?

Ne znam što će biti s time, ali u veljači je na rasporedu idući Izvršni odbor pa ću vidjeti s predsjednikom Rummenigeom kako ECA gleda na moju situaciju. U skladu s tim, vidjet ću što i kako dalje kada se radi o mom angažmanu u toj organizaciji.  

Moramo Vas onda pitati kako planirate uskladiti obveze trenera i sportskog direktora koje istovremeno obavljate?

Volio bih da u što manjoj mjeri moram obavljati stvari koje nisu vezane za moj trenerski posao. Ne zato što nemam povjerenje u svoje suradnike nego jer je ispravnije biti stalno uz momčad. Ako želiš točnost i predanost od njih, onda se to očekuje od tebe i stožera.

Često ističete "dobru reakciju momčadi" i "dobru kemiju između stožera i igrača". Koliko ste u svom radu prisni s igračima?

Pa svakako je prisnost bitna u ovom poslu jer trener mora dobro poznavati igrače s kojima radi. Nisam do sada razmišljao o tome koliko sam s kime prisan. Naravno da neke od igrača duže poznajem, poput Jerka Leke s kojim sam i igrao i normalno je da recimo s njim imam malo drugačiji i jednostavniji odnos. Ali svi igrači pokazuju puno respekta i istovremeno s moje strane dobivaju puno respekta pa se nadam se da će tako ostati. Rekao bih da postoji međusobno poštovanje, a to je itekako bitno za kvalitetnu suradnju. Prepoznaju da im moj stručni stožer i ja zaista želimo samo najbolje za njih, a naravno da će kroz njihov maksimum i klub biti na dobitku.

Koliko u radu s prvom momčadi pomažu pomoćni treneri Igor Cvitanović i Damir Krznar; bivši igrači Dinama?

Pa moram reći da imamo odličnu suradnju. S obzirom na to da su Cvitanović i Krznar puno više upoznati s metodologijom rada i organizaciji svega te su do sada imali više iskustva nego ja, dobro smo sve uskladili i meni će trebati određeni period da pohvatam sve konce. Ono što je zajedničko je planiranje, svi razgovori i dogovori, naravno ne smijem zaboraviti i na pomoć naših odličnih kondicijskih trenera koji fizičku pripremu poznaju bolje nego svi mi. Ono što je bitno je da sve usklađujemo i zbog toga dobro funkcioniramo.

Mislite li da se ovaj potez s imenovanjem Vas kao trenera Dinama mogao dogoditi ranije, odnosno prije nego što je klupu preuzeo Branko Ivanković, i da li bi to možda rezultiralo boljim uspjehom Dinama u Europi?

Teško je sada reći bilo što na neke stvari koje su prošle, i teško je reći da li bismo imali bolji rezultat. Nakon što je Kruno Jurčić razriješen dužnosti trenera, Izvršni je odbor odlučio da će se potražiti novi trener. Ja sam tada bio samo privremeno rješenje i tada još nije bilo ideje da bih mogao (p)ostati trener. Iako, već tada su neki članovi odbora navijali da ja ostanem, međutim, kako sam rekao, ja tada još nisam vidio sebe kao trenera Dinama već sam tu funkciju preuzeo privremeno.

Koliko ste često u kontaktu s izvršnim predsjednikom i bratom otkad ste preuzeli trenersku klupu? Koji je Vaš stav o ulasku izvršnog predsjednika u svlačionicu?

Iskreno, Zdravko me zove sada rjeđe nego prije (smijeh, nap.a.). Moram reći da je njemu svakodnevno omogućen ulazak u svlačionicu i može doći kad god želi; ne mogu biti jasniji od toga. On je izvršni predsjednik kluba, prvi čovjek uz predsjednika Barišića i može raditi što hoće po tom pitanju. Mislim li da to ruši autoritet trenera? Nikako, mislim da su to gluposti, a objasnit ću i zašto. Zdravko ili bilo koji čelnik nekog kluba recimo u njemačkoj ligi ne ulazi svakodnevno u svlačionicu, to su rijetki trenuci kada čelni ljudi osjete potrebu doći među igrače. U osam godina koliko sam u Dinamu, Zdravko je možda 8-10 puta ušao u svlačionicu; što god pisali mediji o tome ovo je jedina istina.  Smiješno je o tome pričati kao o rušenju autoriteta i nekoj velikoj stvari. Meni ne smeta dolazak Zdravka među igrače iako u mom trenerskom mandatu još nije bio. Naravno, dobrodošao je jer su svih tih godina svi njegovi dolasci bili u dobroj namjeri i želji, bez galame i vike. Bili su uvijek afirmativni i pozitivni i u 99% slučajeva su donijeli pozitivan rezultat. Ne znam da li zbog njegovog govora ili intervencije, ali reakcija igrača uvijek je nakon toga bila puno bolja.

Postoji li kod Vas strah od neuspjeha i razmišljate li "što ako ne uspijemo"?

Ne razmišljam o neuspjehu jer ako budem razmišljao o tome neću moći dobro obavljati svoj posao. Svjestan sam odgovornosti i važnosti svog posla, znam dobro što znači biti trener Dinama, ali nemam strah. Bio sam igrač Dinama, bio sam kapetan momčadi i sportski direktor. Mogu reći da je veliki dio mog života vezan uz Dinamo, to je klub koji volim i želim napraviti najbolje što mogu. Hoće li to biti dosta će pokazati vrijeme, ali sa sigurnošću mogu reći da ću dati sve od sebe.

Na ovo prošlo pitanje vjerojatno nikada u životu ne biste morali odgovoriti da je utakmica play-offa Lige prvaka u Beču završila samo par minuta ranije odnosno da ste u par dana okrenuli 0:2 iz Maksimira i odveli Dinamo u Ligu prvaka. Prisjećate li se kada te utakmice i što je sve mogla donijeti?

Pa nisam puno razmišljao o tome iako je to definitivno utakmica koja mi je mogla obilježiti karijeru. Ipak, svi znamo kako sve ide brzo kod sportaša, svakih par dana je nova utakmica i novo dokazivanje. Ne živi se od staroga tako da nisam previše okrenut Beču i toj utakmici koja nas je mogla odvesti u Ligu prvaka. Teško je reći sada da li smo mogli drugačije odigrati tu utakmicu protiv Beča. Tada je bila situacija kakva je, donijeli smo odluke za vrijeme utakmice kakve smo donijeli i glupo je sada uopće objašnjavati da su recimo tada tri igrača već 5-10 minuta nakon početka drugom poluvremenu tražila izmjenu. Da se sada ponovi ta ista situacija, ponovno bih isto postupio i nitko ne može reći ili dokazati da bi bilo drugačije da to nisam napravio odnosno da sam povukao neke druge poteze. Ali mislim da nema smisla vraćati se na sve što je prošlo, trebamo gledati naprijed i ono sve što nas čeka. Kažem, mislim da smo na dobrom putu kako idemo prema kraju sezone da se na ljeto pokušamo izboriti za Ligu prvaka i popravimo sve što smo do sada propustili.

Možete li navijačima obećati da ćemo iduće sezone ponovno gledati Ligu prvaka na Maksimiru?

Ne mogu obećati nešto takvo, ali naravno da postoji ogromna želja; u svlačionici, klubu, gradu i vjerujem cijeloj državi. Kroz ovakav sustav natjecanja kakav je u pretkolima Lige prvaka prilika je objektivno velika; unatoč tome što nam sada pada koeficijent i što je zaista mala šansa da ćemo biti nositelji u play-offu. Znam da je uvijek lakše reći nego napraviti, ali put kojim smo krenuli sigurno je dobar. Ipak, trebamo ustrajati na našim željama i potvrditi kvalitetu rezultatima.

Idemo na pitanje koje uvijek zanima navijače – rubrika dolasci / odlasci. Kakvi su planovi i želje za naredni period, kada govorimo o kadru igrača? 

U idealnom svijetu bismo već danas imali igrače s kojima računamo na ljeto. Kažem, mi bismo najradije htjeli već sada imati kadar za ljeto i sve ono bitno što slijedi u ljetnim mjesecima, međutim tržište, financije, ponuda i potražnja su takvi da ne možeš uvijek imati sve onako kako želiš i kako si zamislio. Nismo opterećeni ničime, znamo otprije neke naše želje, ali primarno je da svi budu zdravi, to je najveći dobitak. Neki novi igrač, kao recimo Cleyton, koji donosi dodatnu kvalitetu u momčad svakako je dobrodošao i ako se ukaže neka prilika pokušat ćemo je iskoristiti. Hoće li biti još takvih prilika – zaista nitko ne zna. Radimo svakodnevno, gledamo domaće i strane igrače, razmišljamo i slažemo "križaljku".

Kada smo već kod Cleytona – kakva je situacija s velikom snagom Dinama odnosno trojcem Ademi, Brozović, Antolić koji su odigrali sjajnu jesen?

Njih trojica nikako nisu sporni jer oni su bili nositelji dobrih igara Dinama u završnici polusezone. To treba respektirati, međutim ne živi se od jučer, nego od danas i sutra. Oni se trebaju nastaviti potvrđivati svaki dan pa ako budu na nivou na kakvom su bili nema razloga da ne budu i dalje nositelji naše igre. Uostalom, Brozović je sada ozlijeđen, uvijek će biti kartona, umora i drugih razloga za izostanke tako da smo se odlučili dovesti Cleytona za kojeg smatramo da će biti kvalitetno pojačanje.

Sprema li Dinamo za drugi dio sezone možda neka pojačanja iz hrvatske lige?

Uvijek postoje domaći igrači koji su interesantni, ali teško je reći da li bi oni bili odmah pojačanje za Dinamo. To je uvijek dilema jer, neka se nitko ne naljuti, ali nije isto igrati u bilo kojem drugom našem klubu i u Dinamu. Dok nisu tu, dok ne prođu adaptaciju i zahtjeve velikog kluba koji su drugačiji nego u drugim manjim sredinama, ne možemo znati ništa konkretno. Postoji puno faktora prema kojima biramo igrače, ali neke igrače iz hrvatske lige svakako bih volio vidjeti u Dinamu. Koje? Pa ne možemo baš sve reći i dizati im cijenu (smijeh, nap.a.).

Dok se pojačanja iz domaće lige još skautiraju u svlačionicu Modrih došao je Jeremy Taravel i u prvih par tjedana potvrdio da će biti pravo pojačanje.

Točno, Jeremy je već do sada u ovom kratkom periodu pokazao da se radi o vrhunskom profesionalcu. To svakako pokazuje njegovo fizičko stanje, kao i lakoća kojom podnosi sve vježbe i testiranja koja su nam potvrdila da je on u vrhunskom stanju. Sve ostalo vjerujem da ćemo vrlo brzo vidjeti, na treningu i na utakmicama jer je on igrač kojeg smo zaista dugo pratili i gledali bezbroj puta uživo prije nego što smo se odlučili kupiti ga.

Iz Zagreba je otišao Bakary Sare nakon što je Dinamo odlučio kako neće otkupiti njegov ugovor i vratio ga u Rumunjsku. Kako danas gledate na njegov dolazak u Dinamo i možemo li to nazvati gafom?

Možemo nazvati gafom jer nitko nije bezgrješan pa tako nisam ni ja. U nogometu za nikoga nikada ne možeš biti siguran koliko će biti negdje, kako će igrati, što će pokazati. Što se tiče recimo Calella, mišljenja sam da je on igrač koji zaslužuje biti u Dinamu, ali mi smo ga promjenama trenera i raznim zahtjevima destabilizirali. Bilo je još sličnih primjera kao Sare i Calello, recimo Pedro Morales. To su igrači koji su kad su došli bili puno bolji nego nakon nekog perioda u Dinamu. To su te adaptacije, nošenje s raznim dobrim i lošim okolnostima i to ostavlja traga, na nekome više na nekome manje. To je dio nogometa i netko tko bi bio stopostotan u tom poslu i tim procjenama, i tko bi mogao tako garantirati za igrače - taj bi bio milijarder.

Ono što također itekako zanima navijače jest status dva bisera iz Dinamove škole – Alena Halilovića i Roberta Murića. Koja je njihova priča u Dinamu?

Robert ima važeći ugovor s Dinamom i s nama je na pripremama. Vjerujemo da će ostati u modrome klubu, ali jasno je, prema pisanjima u medijima, da njegovi zastupnici i agenti imaju drugačiju viziju. To dokazuje da su u problemu jer gledaju isključivo sebe, a ne dobrobit kluba u kojem je ponikao, ali bome niti samog igrača. Nedavno je napravljena analiza mladih igrača koji su otišli sa 16, 17 godina igrati van i moram reći da ih nema puno koji su uspjeli. Dinamo je veliki klub koji osvaja domaće trofeje i redovito igra europska natjecanja, a pritom stalno dajemo priliku našim mladim igračima. Ono što hoću reći da je Dinamo zaista idealan klub za razvoj mladih igrača, a ako se zaista razviju u kvalitetne igrače – ima vremena za inozemstvo. Recimo, Alen pokazuje iz treninga u trening da prihvaća pravi rad i profesionalizam te je već danas puno bolji igrač nego prije par mjeseci. On odrasta i u godinama je koje su još uvijek klimave, ali vidjeli ste na treninzima da su njegov rad i pristup treningu puno kvalitetniji, on puno je raspoloženiji, uživa u nogometu i bolji je iz dana u dan te smo sretni što ga imamo. Kažem, ako se ovako nastavi razvijati onda mu "neće pobjeći inozemstvo" i mislim da je to pravi put za svakog talentiranog mladog igrača: razvijati se u Dinamu, a onda kada zaista osjete da je vrijeme za korak više – neka im je sretno.

Kada smo već kod prilike onda bi na proljeće pravu na golu Dinama trebao dobiti Poljak Grzegorz Sandomierski?

Realno gledano Sandomierski nije do sada dobio priliku u pravoj mjeri. Ukoliko bude zdrav i ukoliko bude radio kako radi sada, dobit će priliku na proljeće braniti u kontinuitetu pa ćemo vidjeti kakva je razlika u odnosu na ono što smo vidjeli prije odnosno vidjet ćemo je li on golman za Dinamo ili nije.

Teško je reći tko od igrača dolazi, a tko odlazi, no je li lakše pitanje "odlazi li netko u mirovinu ili će ostati još s momčadi"? Naravno, govorimo o našem kapetanu Josipu Šimuniću.

Priču s definirat ćemo kad prođu zimske pripreme. Ja se iskreno nadam da će sve završiti onako kako želimo, a optimalna varijanta je da Joe ostane s nama barem do zime. Ipak, sve ovisi o njegovom zdravstvenom stanju, kao i o želji i volji. Način kako on živi i kako se ponaša svakako su dobre smjernice da bi cijela ta priča mogla biti i na duži period jer teško je naći profesionalca kao što je naš kapetan.

Kada smo kod našeg kapetana, vjerujete li da je moguće da dođe do nekog preokreta, da se kazna UEFA-e poništi i da Josip dobije pravo nastupa na Svjetskom prvenstvu?

Teško je nešto reći na tu temu; stvarno ne znam. Volio bih kada bi se to takvo odvilo i iskreno se nadam da postoji mogućnost za taj scenarij. Ali moram reći, poznavajući dosadašnju komunikaciju recimo s UEFA-om, vrlo je teško i gotovo nemoguće izboriti tako nešto s UEFA-om ili FIFA-om. Ne znam jesmo li mi i itko igdje u takvim sporovima uspjeli išta napraviti, a vjerujte da smo im "milijun puta" objašnjavali situacije i tražili "olakotne okolnosti", no oni su zaista rigorozni. Obično ne uspiju niti žalbe niti ikakvi drugi načini, ali kažem, nadam se iskreno da će sve završiti dobro i da će Josip imati priliku braniti boje Hrvatske u Brazilu.

Teško je ukratko sažeti Sammirovu priču u Dinamu, tijekom više godina svašta se događalo, puno lijepih trenutaka koje je donio Dinamu i navijačima, ali i manje lijepih trenutaka i situacija koje su izazivale negativne reakcije svih. Na kraju - rastanak s klubom.

Sammir treba sam procijeniti što i kako želi sada nakon karijere u Dinamu i njegovu odluku treba respektirati. Mora procijeniti što će mu donijeti odlazak sada ili odlazak tek na ljeto. Vjerojatno bi za njega bilo bolje da odmah ide igrati, ali ne znam što je odlučio jer se nismo čuli niti vidjeli. On u Dinamu nije igrao već nekoliko mjeseci i pitanje je hoće li igrati do ljeta ako ne ostvari transfer sad na zimu. Možda je sve to moglo biti završeno ranije, i možda ne tako rapidno kako je bilo sada, ali možemo samo nagađati i igrati se vidovnjaka. Ja mu želim sreću u novom klubu.

Vratimo se malo na "spornu lokvu vode" u koju Sammir nije htio uklizati što su mediji protumačili kao razlog udaljavanja iz momčadi.

Naravno da nije uopće bila stvar u lokvi vode, to je bio samo djelić svega, možemo reći "zadnji čavao", a bilo je više stvari u kratkom periodu. Jednostavno više nije bilo povratka. Rekao sam Zdravku i nije bilo ''da ili ne''. Dopuštenje? Ne, ja sam ga obavijestio da Sammir odlazi, nisam tražio dopuštenje niti mišljenje jer tu nije bilo povratka. Obavijestio sam ga pred svim igračima, rekao je dobro i nije bilo nikakvih pitanja. Rekao sam već ranije da je Sammir jedan od najboljih igrača koji je ikad igrao u Dinamu i stvarno to mislim. Do sada je u Dinamo bilo svega par igrača tog nivoa i te igračke kvalitete, ali njegovo ponašanje jednostavno nije bilo u skladu s tom kvalitetom i znanjem kao niti razinom koju mislim da Dinamo mora držati. Da smo ga prije kaznili? Ne znam jesmo li možda pogriješili s prijašnjim sankcijama, ali da smo bili tvrđi ranije možda bi se našlo kvalitetnije rješenje. Naravno, nemoguće je sada reći, ali Sammir je za nas završena priča.

Pred nama je Svjetsko prvenstvo. Što mislite koliko će izbornik Kovač pozvati igrača Dinama u Brazil?

Moramo se svi složiti da u prvom dijelu sezone igre Dinama nisu bile tako dobre da bismo imali igrače u kadru reprezentacije za koji znamo da je jako dobar. Vjerujem da će igrači Dinama biti prepoznati zbog dobre završnice prvog dijela prvenstva i cijelog proljeća za koje vjerujem da ćemo odigrati dobro. Dinamo je godinama prvak, vjerujem da će, uz respekt prema protivnicima, biti ponovno i osvajač Kupa, i  smatram da svakako zaslužuje imati kandidate za reprezentaciju. Vjerujem da će rad i način kako neki naši igrači pristupaju poslu biti nagrađeni nastupom na Svjetskom prvenstvu.

Možete kratko prokomentirati konstantne napore i prozivke za razne nepravilnosti u funkcioniranju kluba?

Smiješno mi je to što se događa jer ljudi vode tuđu brigu. Postoje institucije, porezna uprava, zakonodavstvo, policija, oni stalno rade kontrole, stalno smo u fokusu, oni rade svoj posao i sve se zna o tome, nema nikakvih nepravilnosti; koliko god to nekime bilo žao čuti.

Dinamo ima jedan veliki problem, a to je dio navijača. Znamo da je klubu jako stalo do povratka navijača na utakmice Dinama, ali koje je Vaše mišljenje o nekoj strategiji kojom se to pokušava postići?

Istina je da nogomet nema smisla bez navijača i mi bismo stvarno željeli imati jednu zdravu, lijepu sportsku atmosferu na svakoj utakmici. Momčad može vratiti navijače samo dobrim igrama i naravno da je ono na terenu bitno za povratak navijača. Ako budemo igrali kao što smo igrali završnicu prvenstva, s puno dobre igre, šansi i golova, vjerujem da će se publika vratiti. Treba riješiti i nesporazume iz prošlosti, a vjerujem da postoji volja s više strana. Nebitni su Zoran, Zdravko, Pero ili bilo tko deseti, bitan je samo Dinamo; barem bi tako trebalo biti onima koji vole Dinamo. Uz sve nesporazume i probleme između ljudi koji vode klub i navijača nerazumljivo mi je da trpi klub. Neshvatljivo je da godinama nisam čuo da se slavi gol Dinama, izuzev ljudi sa zapada i dijela istoka, da nema skandiranja imena igrača, da nema podrške u teškim trenucima... To je neobjašnjivo i tko god pokuša objasniti jednostavno se zapetlja jer nema nekog prihvatljivog objašnjenja. Kažem, poštujem svakoga i sva razmišljanja, ali takve stvari su jednostavno nemoguće ako je Dinamo na prvom mjestu.

Klub je nedavno angažirao i Časnika za navijače, Marka Kužea, koji bi trebao biti poveznica navijača i kluba. Mislite li da će ta cijela priča uspjeti i da će ljudi prepoznati napore kluba da se svi navijači vrate na Maksimir?

Naravno da nikakva promjena ne ide preko noći, ali postoji volja kod određenih struktura i to je najbitnije; kako u klubu tako i kod navijača. Pokazat će vrijeme kako će sve ići, Marko Kuže je u tom poslu kako se kaže ''no name'' u smislu znanja i kvalifikacija. Međutim, uz volju i želju koju ima, uz njegovo ime i povijest, te uz želju sa svih strana vjerujem da bi sve trebalo biti dobro. Uvijek postoje oni koje klub uopće ne interesira jer oni koji u startu odbijaju ovako neki ''projekt'', imaju zapravo samo vlastite interese. Da ih zanima klub borili bi se navijanjem i legalnim načinom borbe, ne bi se ovako ponašali; mislim da je to svakome jasno.

Za kraj jedno pitanje koje se proteže već dugo godina, a koje bi uskoro prema najavama trebalo ipak dobiti odgovor – stadion Maksimir. Mislite li da će priča o reprezentativnom kampu na Sveticama možda pomoći i u vezi novog stadiona na Maksimiru?

Volio bih da imamo novi stadion na Maksimiru. Moram priznati da nisam za krpanja ovog stadiona i popravljanje svake godine nečega što treba popraviti, nadograditi, urediti. Ali u situaciji u kojoj jesmo zadovoljni smo i najmanjim pomakom, zato ulažemo u neke stvari od bitnog značaja za funkcioniranje momčadi i kluba, kao što su moderne svlačionice i najnoviji hotel za momčad. Nadamo se da će ideja o kampu za reprezentaciju zaživjeti, ali i da će u neko skorije vrijeme potreba za novim stadionom biti prepoznata i da će se pokrenuti neke velike stvari oko našeg Maksimira. Dinamo i Zagreb zaslužuju novi stadion koji odgovara standardima na kakve mi nailazimo po cijeloj Europi kada igramo utakmice.