Bukovi trenerski vizionar, Pašić žrtva možda najgrubljeg starta u bivšoj ligi

Znameniti trener s najduljim stažem u povijesti purgerskoga kluba, popularni mađarski strateg i nogometni vizionar Marton Bukovi i strelovito lijevo krilo, Ilijas Pašić, koji je svojim izvedbama i pogocima vukao plave prema prvom europskom finalu... Upravo se na današnji dan, 2. veljače, prisjećamo dvojice istaknutih zaslužnika iz bogate klupske povijesti: obojica su nas, nažalost, zauvijek napustili na ovaj datum, Bukovi 1985., a Pašić 2015. godine.

Proslavljeni je mađarski trener došao u Zagreb u ljeto 1936. godine i s kraćim prekidom bio ovdje gotovo 11 godina.

Prvo ozbiljnije iskušenje s Gradjanskim bila mu je utakmica protiv bečkog Rapida koji je tada bio temelj austrijske reprezentacije, popularnog “wunderteama”. Ne samo da je Gradjanski pobijedio zelene s 4:1 već je ubrzo potom, samo dva mjeseca po Bukovijevu dolasku u Zagreb, svladao i veliki Liverpool čak s 5:1.

BUKOVI USPOSTAVIO REVOLUCIONARNI SUSTAV IGRE

Koristio je specifični WW sustav što je i u svjetskim nogometnim edicijama označeno kao jedan od velikih taktičkih manevara koji je uvelike utjecao na razvoj nogometa u svijetu. Mahom se odnosio na promijenjenu ulogu braniča i bekova, a revolucija je bila i u povlačenju isturenoga napadača. Kao takav je, dakako, bio tvorac modernoga hrvatskog nogometa.

S purgerima je osvojio tri naslova prvaka. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata plavu je momčad, u odsutnosti Bukovija, nakratko preuzeo Branko Kunst. U to su doba, nakon netom završenoga rata, igrači bili raštrkani po različitim vojnim momčadima širom zemlje, a jedan od takvih sastava vodio je i sam Bukovi sve do povratka u purgerski klub početkom studenoga 1945. Otišao je tijekom proljeća 1947., ali 13 godina kasnije otvorio je novi mandat u Dinamu.

U međuvremenu je, u drugoj polovici 1950-ih, bio i izbornik mađarske reprezentacije, slavne „lake konjice“. U ljeto 1960. bio je na čelu Dinamove struke pridruživši se treneru Milanu Antolkoviću koji je još u predratno doba u igračkim danima bio osoba od iznimnoga Bukovijeva povjerenja. No, vizija popularnoga mađarskog stratega i klupske Uprave nisu se posve poklapale. Njegova je želja bila samo voditi momčad, a u klubu je morao obavljati i dužnost tehničkog direktora. Na kraju je Bukovi određivao sastav, a Antolković trenirao igrače. Iako je tijekom dugotrajnog boravka ovdje silno zavolio Zagreb, ipak je u rujnu 1961. otišao.

PAŠIĆU TRAGIČAN START OBILJEŽIO KARIJERU

Popularni Ilijas Pašić, furiozno lijevo krilo i jugoslavenski reprezentativac, ostao je zapamćen kao dio Dinamove atomske navale iz prve polovice 1960-ih, ali i kao žrtva možda i najgrubljega starta u povijesti jugoslavenske lige kad ga je silovito nogom u glavu pogodio Hajdukov igrač Ivo Bego.

Početkom ožujka 1960. plavi i bijeli sučelili su se na maksimirskom travnjaku u polufinalu Kupa, a dvoboj je ostao u sjeni teške Pašićeve ozljede. Dvije minute prije kraja utakmice Bego ga je, punim zamahom noge iz sve snage, pogodio u glavu, u predjelu oka. Dinamov je nogometaš krvave glave u besvjesnom stanju prevezen vozilom hitne pomoći u KBC Rebro. U trenucima dok su se mnogi u panici pitali je li maksimirski nogometaš uopće preživio Bego je šakom u glavu udario i Dinamova vratara Mirka Stojanovića.

Pašić se mjesecima oporavljao od teške ozljede i nikad više nije bio na razini ranijih igara. Kasnije je ipak sudjelovao u Dinamovoj sjajnoj sezoni 1962/'63. kad su plavi, uz osvojeni Kup, dohvatili i svoje prvo europsko finale. Bilo je to u Kupu velesajamskih gradova, natjecanju koje je preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. U prvenstvu su u istoj sezoni pokleknuli u samoj završnici unatoč tome što su čak 21 kolo bili bez poraza.

Na europskoj su sceni startali s velikom pobjedom protiv Porta na njegovu Antasu, nastavili tako što su eliminirali belgijski Union St. Gilloise, potom Bayernu usred Münchena zabili četiri gola za konačnih 4:1, kasnije svladali snažni Ferencvaros, i u Zagrebu i u Budimpešti, a na kraju pokleknuli tek u finalu u kojem su igrali oslabljeni protiv ipak bolje Valencije.

Pašić je, primjerice, bio jedan od inicijatora preokreta u pobjedi protiv Porta u gostima s 2:1. Domaći su vodili, plavi izjednačili spektakularnim dalekometnim golom Berislava Ribića da bi u 55. minuti Pašić osigurao pobjedu kad je, nakon ubačaja Željka Matuša, postigao jedan od svojih rijetkih pogodaka glavom.

S Dinamom je, uz plasman u europsko finale, osvojio  pokal pobjednika Kupa 1960. i 1963.