Prije 27 godina napustio nas je Ivan Oskar Jazbinšek

“Dečki, igrajte brže, bute prije gotovi!”, fakinski bi tijekom treninga provukao trener veselo se smijuljeći vlastitoj doskočici. A, smijuljili su se i sami igrači koji su pritom doista zaigrali brže. Tako su nam, barem, pričali svjedoci vremena prisjećajući se simpatičnoga, vrckavog, ali istodobno i serioznog trenera, Ivana Oskara Jazbinšeka, jednog od važnijih aktera iz povijesti hrvatskog nogometa. Blistavu je karijeru potpisao još u igračkim danima kad je bio u temeljima slavnog razdoblja purgerskoga kluba, a kasnije je nizao uspjehe i u trenerskoj ulozi. Naš popularni Ivan Oskar Jazbinšek, zauvijek nas je napustio na današnji dan, 28. lipnja 1996., u svojoj 82. godini.

Bio je učenik slavnog mađarskog trenera Martona Bukovija, gospodar obrambenoga reda, svojevrsni prototip modernoga središnjeg braniča sjajnog odraza i dominantan u skoku, kasnije odličan trener koji je, naposljetku, pripremio teren plavima za povijesni pokal Kupa velesajamskih gradova 1967. godine...

Doajen hrvatskoga sportskog novinarstva, naš nezaboravni Žarko Susić, koji inače nije bio „lak na epitetima“, upravo je Jazbinšeka izdvajao kao temeljnoga igrača slavne generacije purgerskoga kluba.

„Bio je jedan od najboljih igrača te generacije, centarhalf modernog tipa“, govorio je Susić spominjući naraštaj Gradjanskog koji je 1940. godine bio „dvostruki prvak“ osvojivši vrh u Hrvatsko-slovenskoj ligi kao prednatjecanju za državno prvenstvo. Gradjanski se i u nastavku natjecanja zavijorio na vrhu ljestvice kao prvak tadašnje Kraljevine Jugoslavije.

Kad ga je naš znameniti novinar Zvonimir Amigo Magdić svojedobno upitao za tajnu njegova nogometnog uspjeha, sjajnog postavljanja na terenu i čitanja igre, Jazbinšek je kratko uzvratio: “Igrač uvek, bar s jednom gestom, daje do znanja kaj bu odigral. I, ja samo idem tam...”

Jazbinšek je u plavome dresu odigrao 418 utakmica, osvojio naslove prvaka 1937., 1940., 1943. i 1948. godine, a kasnije uspješan niz nastavio i u trenerskoj ulozi kao prvak 1954., ali i kao strateg koji je na neki način „pripremio teren“ za osvajanje pokala Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu.

Vodio je momčad do dolaska trenera Branka Zebeca kojem je ubrzo postao i desna ruka u slavljeničkoj europskoj sezoni. Jazbinšek je bio Bukovijev učenik, slijedio njegove trenerske postulate, gradio je dobar odnos s igračima, bio poznat i kao vicmaher...

Dugo je bio asistent svojega bivšeg suigrača, kasnije glavnoga Dinamova trenera Milana Antolkovića, a isticao se i kao dobar demonstrator, svojim je igračima nastojao na djelu pokazivati vježbe i ideje.

Najveći mu je trenerski uspjeh naslov prvaka 1954. godine kad su purgeri u predzadnjem kolu u borbi za državni pokal 1951. godine svladali Crvenu zvezdu u Zagrebu s 1:0 povijesnim golom Stojana Osojnaka u zadnjoj minuti.

Jazbinšek je ujedno i akter prve, povijesne utakmice hrvatske reprezentacije odigrane 2. travnja 1940. godine na igralištu Gradjanskog u Koturaškoj ulici u Zagrebu. Izabrana momčad tadašnje Banovine Hrvatske svladala je Švicarsku s 4:0.