Sretan rođendan želimo našem Josipu Laliću

Čak četiri gola istoga strijelca, i to u – jednom poluvremenu. U razmaku od samo 26 minuta... Tako je to izgledalo kad bi raspoloženi Josip Lalić odlučio začiniti nogometno poslijepodne, “razbacati” suparnike, zabaviti zagrebačku publiku... Zagrebačkim su kibicima tako, primjerice, pamtljive sekvence i iz tog lipanjskog dana 1971. godine kad je Dinamo na maksimirskom travnjaku nadigrao novosadsku Vojvodinu s 4:1 u prvenstvenoj utakmici u kojoj je aureolu apsolutnoga junaka ponio, dakako, četverostruki strijelac... Naš Josip Lalić ovoga je utorka, 4. srpnja, navršio 78. godina i ovom mu prilikom njegov GNK Dinamo puna srca čestita rođendan i želi sve najbolje.

U tom je dvoboju protiv Vojvodine zabio sva četiri gola u razmaku od 7. do 33. minute za vodstvo 4:0. I parao je mreže na različite načine: efektno bi dočekao ubačenu loptu, razgrnuo obranu i svladao vratara, zabio bi i nakon punog trka kroz suparničke koridore, a poseban je šlag bio onaj četvrti pogodak – iz slobodnog udarca u same rašlje. Ova je utakmica samo ilustrativan primjer Lalićeva bogatog repertoara. Bio je profinjeni ofenzivni vezni, igrač sjajne tehnike, dribler snažnog udarca.

Štoviše, još je na početku te iste sezone, u jesenskim dvobojima u Kupu velesajamskih gradova, natjecanju koje je vremenom preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu, blistao protiv Portugalaca i Nijemaca. U okršaju 1. kola tada snažni portugalski Barreirense imao je prednost od 2:0 iz prvog ogleda, a u uzvratu u Maksimiru vodili su na poluvremenu s 1:0. I tada slijedi plava furija u drugom dijelu: junaci su bili Marijan Novak s čak četiri i Josip Lalić s dva gola. Za konačnih 6:1.

A, kasnije? Već u sljedećem kolu suparnik je bio slavni njemački HSV. Scenarij je opet bio zanimljiv... Lalić je već u 2. minuti načeo mrežu, a kako to nije bila “dovoljna pozivnica” suigračima da se priključe u kanonadi, morao je zabiti još jedan gol. Priključio se Marijan Čerček, dok su četvrti gol zabili – sami Nijemci. Tom prilikom ništa nije mogao ni proslavljeni Uwe Seeler... Dinamo je nadahnutom igrom i silovitim napadima projurio pored bundesligaša HSV-a i ispratili ga s čak 4:0.

Lalić je za Dinamo nastupio još u travnju 1970. godine u atraktivnoj revijalnoj maksimirskoj utakmici protiv portugalske Benfice. Bio je to oproštajni nastup Stjepana Lamze. Portugalci su zaigrali sa zasigurno najslavnijim sastavom u klupskoj povijesti na čelu s nezaboravnim Eusebijem, Simoesom i Torresom. Lalić je tom prilikom u Dinamovu dresu nastupio kao gost jer još je bio član Čelika iz Zenice. Dinamo su u toj jednokratnoj prilici pojačala još dvojica posuđenih igrača: Hajdukov branič Dragan Holcer i tadašnja zvijezda Sarajeva, Vahidin Musemić. Nekoliko mjeseci kasnije Lalić je doista i potpisao za Dinamo. A, svoju je premijeru u tom dvoboju protiv Benfice začinio na poseban način: u 41. je minuti zatresao mrežu za konačnih 2:0. Strijelac prethodnog gola bio je slavljenik Lamza.

Lalić je rođen 4. srpnja 1945. godine u Sijekovcu kraj Bosanskog Broda. Za Dinamo je igrao pola desetljeća, a u tom je razdoblju, od 1970. do 1975. godine, odigrao 152 službene utakmice uz 29 golova. Dodamo li prijateljske i pripremne dvoboje i različite turnire, statistika se penje na 259 nastupa i 59 golova.

Prije dolaska u Dinamo bio je zvijezda tada zapaženog prvoligaša Čelika iz Zenice za kojeg je nastupao od 1963. do 1970. godine da bi nakon zagrebačke epizode igrao u švicarskom Luganu.

Kasnije je u trenerskoj ulozi uveo svoj matični zenički Čelik iz druge u prvu ligu, potom je između ostalih vodio i zagrebačku Lokomotivu... Ponosni smo što je Lalić i danas vezan uz svoj Dinamo i u redovitom kontaktu s maksimirskim veteranima i nekadašnjim suigračima.