Tužnih sedam godina bez Ismeta Hadžića

Sjećanja su još uvijek svježa, kao da ga i sad vidimo kako s karakterističnom frizurom, pomalo kovrčavom plavkastom kosom postavlja branu suparnicima ili onako vješto iznosi loptu iz „opasne zone“. Na današnji dan, 14. srpnja 2015., zauvijek nas je napustio naš dragi i nikad zaboravljeni Ismet Hadžić, proslavljeni branič koji je srcem i dušom nastupao u plavom dresu.

Bio je dio posebne, romantičarske Dinamove generacije, plesao je u onoj slavnoj 1982. godini, u maestralnom plavom proljeću kad su plavi furioznom igrom dojurili do naslova prvaka. I posebno smo ga se sjetili upravo ovoga proljeća kad smo obilježili 40 godina od sjajne plave generacije.

U znamenitoj sezoni na putu do naslova prvaka Hadžić je propustio jesenski dio natjecanja, jer je služio vojni rok, ali zato je bio jedan od generatora furioznog Dinamova proljeća. U Zagreb je došao iz tuzlanske Slobode gdje je najčešće igrao desnog beka, a dolaskom u Dinamo uskočio u ulogu stopera i zadnjeg veznog. Došao je uoči proljetnog dijela natjecanja sezone 1979/'80. i do odlaska 1985. odigrao 302 utakmice od čega 145 u službenim dvobojima. S Dinamom je osvojio naslov prvaka 1982. kao i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983.

Godinama kasnije bio je dobri duh maksimirskih veterana, okupljao brojne generacije plavih, organizirao turnire... Upravo su njemu u spomen veterani Dinama i Slobode godinu kasnije odigrali revijalnu utakmicu na maksimirskom travnjaku Hitrec-Kacian.