Dan kad je Dinamo osvojio europski trofej

Igrači po izlasku iz autobusa nisu ni dotakli zemlju! Navijači su ih nosili na rukama jednog po jednog... To je samo mali „štiklec“ koji ilustrira atmosferu na dočeku „plavih laureata“. Dinamo je 1967. godine na današnji dan, 6. rujna, na mitskom Elland Roadu u Leedsu obranio prednost iz prve utakmice i osvojio veliki pokal – Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je ubrzo potom preraslo u Kup Uefe, današnju Europa ligu.

  U prvom, maksimirskom ogledu plavi su golovima Marijana Čerčeka i Krasnodara Rore dohvatili zahvalnu prednost od 2:0, ali trebalo je još otići na uzvrat goropadnom Leeds Unitedu, u tom trenutku jednom od najboljih europskih klubova.

  Već sat prije početka na stadionu se skupilo 45.000 gledatelja. Od starta su krenuli žestoki Leedsovi juriši, ali u tom uraganu ipak nije bilo suviše izravnih udraca prema vratima. Junaci večeri bili su Dinamovi defenzivci Mladen Ramljak, Filip Blašković, Branko Gračanin, Marijan Brnčić, Denijal Pirić... Dakako, na čelu s vratarem Zlatkom Škorićem.

  Ustalom, Pirić je već u 36. minuti volejem lansirao loptu malo preko gola, a isto je početkom drugoga dijela učinio i Slaven Zambata sa 20 metara... Tribine su proključale u 51. minuti, jer je lopta završila u Dinamovoj mreži. Ali, uzalud. Sudac nije priznao pogodak jer je prethodno bio prekršaj na vrataru Škoriću.

  Čak je i Dinamo bio blizu pobjede jer je Pirić u 67. minuti dalekometnim udarcem uzdrmao prečku.

  Engleski su mediji ocijenili plave kao izvanrednu momčad, taktički jaču i spretniju od domaćina.

  Predsjednik Fife, Sir Stanley Rous, kasnije je izjavio: „Dinamo zasluženo odnosi ovaj pokal. Prva utakmica u Zagrebu bila je kvalitetnija, zanimljivija, ljepša, ali ova u Leedsu bila je teža. Dinamo je boljom taktikom osujetio sve planove protivnika. Ovom se pobjedom uvrstio među najjače klubove u Europi, a uvjeren sam da je pobjeda jugoslavenskog predstavnika istovremeno i prvi korak ka punoj rehabilitaciji reprezentacije Jugoslavije.“

  Yorkshire Post je istaknuo: „Obrana Dinama bila je veličanstvena i inteligentna. Leeds je očajnički pokušavao probiti se do gola što mu nije pošlo za rukom, jer je pred sobom imao snažnog i kompletnog protivnika, u svakom pogledu nadmoćnijeg. Igrači Dinama u Zagrebu su bili bolji od Leedsa u napadu, a u Leedsu su tako savršeno i vješto postavili obranu da je bilo nemoguće probiti.“

  Leedsova legenda Billy Bremner samo je provukao: „Propustili smo priliku da u Leedsu osvojimo jedan vrlo važan trofej, no ne treba zaboraviti da je Dinamo jedna od najvećih europskih momčadi i da je bilo teško postići nešto više od rezultata 0-0.“

  Utakmicu je promatrao i Celticov menadžer Jock Stein, kojega je Dinamo početkom iste godine pobijedio u Glasgowu 1:0. Celtic je u svibnju iste godine dohvatio naslov europskoga prvaka.

  „Bio sam uvjeren u Dinamov uspjeh, jer sam već ranije, prilikom naše utakmice u Glasgowu, osjetio Dinamove kvalitete. Ovom pobjedom protiv Leedsa Dinamo se uvrstio među vodeće europske nogometne momčadi“, naglasio je Stein.

  Slavlje  na dočeku u Zagrebu imalo je poseban „štih“. Novinar Sportskih novosti, Milivoj Nikolić, zorno je dočarao ambijent po povratu plavih u Zagreb:

  „Već iza 17 sati (avion s plavima stigao je u 18:45) počele su se u pravcu zrakoplovne luke kretati kolone automobila, autobusa, motociklista, biciklista... Bilo je svojevrsno šarenilo koje se zatim prenijelo i na zgrade i na okolinu aerodroma. Razdragani navijači, do zuba naoružani zastavama i transparentima za tren oka zaposjeli su sve položaje – od balkona i ograda pa sve do krova na kojem su se načičkali u gustim redovima.

  Karavela s plavima nestrpljivo je očekivana. Tako su ni krivi ni dužni aplauze pobrali i avioni koji su nešto ranije sletjeli. Ambijent je pružao veličanstvenu sliku. Kud god se pogleda svuda nepregledno mnoštvo. Mjesta nije bilo ni za iglu. Slijetanje aviona s igračima bilo je preveliko iskušenje za nestrpljive obožavatelje plavih, a još veće opterećenje za ogradu koja ih je dijelila od piste. I nije ta prepreka mogla izdržati nalet. Srušila se i oko tisuću najvatrenijih začas se našlo na prostoru na kojem je pristup običnim smrtnicima zabranjen. Avion je opkoljen i za tili čas zarobljen iako se još nije pravo ni umirio.(...)

  (...) Nakon obavljenih carinskih formalnosti ponovila se ista slika pri izlasku iz zgrade. Svaki igrač ispraćen je pljeskom do autobusa, skandirala su se njihova imena i trajalo je gotovo pola sata dok su se svi skupili. Kada je autobus konačno krenuo u grad pratila ga je dugačka 'zmija' najraznovrsnijih vozila. Cilj je bilo tajništvo u Haulikovoj ulici. Prije toga autobus je prošao glavnim gradskim ulicama... Bila je slična situacija kao i na aerodromu: ulica zakrčena, preplavljena simpatizerima plavih i mnogobrojnim transparentima. Ponovo igrači pri izlasku nisu dotakli zemlju! Prihvaćeni su na ruke desetina navijača koji su ih jednog po jednog nosili u klupske prostorije.

  Slavlje se tada prenijelo u centar garada, na popularno sastajalište nogometnih entuzijasta 'špicu' i trajalo je kao i dan ranije duboko u noć.“

Leeds, 6. rujn a 1967.

Kup velesajamskih gradova, finale, uzvrat

Leeds United – Dinamo 0:0

(prva utakmica: Dinamo – Leeds United 2:0)

Elland Road

Leeds United: Sprake, Bell, Cooper, Bremner, Charlton, Hunter, Reaney, Belfitt, Greenhoff, Giles, O'Grady

Trener: Don Revie

Dinamo: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl, Rora

Trener: Ivica Horvat

Sudac: Antonio Sbardella (Italija), Gledatelja: 50.000