Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Sjećanje

Dan kad je Dinamo preselio u Maksimirsku

  Iz Koturaške su se „dokoturali“ do Maksimira i ovdje ostali i do danas. Plavi su na današnji dan, 19. rujna 1948. godine, odigrali svoju prvu utakmicu po preseljenju iz Koturaške u Maksimirsku. Iako je purgerski klub još 5. svibnja 1912. godine službeno otvorio tada novi maksimirski teren, iako je prva odigrana utakmica bila ona između prve i rezervne momčadi Gradjanskog, iako su sljedećih godina nerijetko ondje znali nastupiti kao domaćin, službeno su se na ovaj objekt trajno preselili ujesen 1948. godine.

  Neposredno nakon osvojenoga naslova prvaka Dinamo se, dakle, za stalno „nastanio“ na igralištu u Maksimiru. Prvu je utakmicu u toj novoj eri odigrao u nedjelju, 19. rujna 1948. godine, protiv Partizana pred 40 000 ljudi. Bio je to ujedno okršaj dvaju poslijeratnih prvaka: Partizan je dohvatio naslov 1947., a Dinamo godinu kasnije i upravo su uskočili u treću postratnu sezonu.

   Zanimljivo je da bi pogled na stare crno-bijele fotografije s te utakmice mogao zbuniti promatrača: logički bi pomislio da je u prugastim majicama gostujuća, a u jednobojnim domaća momčad. No, u ovom je slučaju bilo obrnuto: Dinamo je zaigrao u dresovima s okomitim prugama, a Partizan u jednobojnima. Zagrebački plavi toga su dana bili prugasti plavo-bijeli, dok su beogradski crno-bijeli tada bili crveni. Tih je godina Partizanova službena boja bila crveno-plava i tek su kasnije promijenili vizualni identitet.

  Kako god, bila je riječ o drugom prvenstvenom kolu, tjedan ranije Dinamo je gostovao u Zemunu kod tadašnje momčadi zrakoplovaca poznate po nazivu Naša krila. Bilo je 2:0 za domaće, ali Dinamo je bodove vratio na „vatrenom krštenju“ na maksimirskom terenu.

  Zagrepčani su poveli u 10. minuti kad je Franjo Mara Wölfl smjestio loptu u mrežu nakon što ga je proigrao Željko Čajkovski. Partizan je izjednačio u 36. nakon vješte akcije koju je dovršio raniji igrač plavih, Stjepan Bobek. Pet minuta kasnije desno krilo purgera, Zvonimir Cimermančić, iskoristio je pogrešku gostujućega lijevog braniča Miomira Petrovića i ponovno doveo Dinamo u vodstvo.

  U trenerskoj je ulozi plavu momčad vodio njezin raniji popularni vratar Franjo Glaser koji je neposredno nakon Drugoga svjetskog rata branio za Partizan.

 

Zagreb, 19. rujna 1948.

Savezna liga, 2. kolo

Dinamo – Partizan 2:1

Stadion Maksimir

Dinamo: Arneri, Jurić, D. Horvat, Pukšec, I. Horvat, Pleše, Cimermančić, Lampelj, Wölfl, Čajkovski, Benko

Trener: Franjo Glaser

Partizan: Šoštarić, Firm, Petrović, Čajkovski, Jovanović, Atanacković, Strnad, Radunović, Senčar, Bobek, Simonovski

Trener: Illes Spitz

Sudac: Leo Lemešić (Split), Gledatelja: 40.000

Strijelci: 1:0 Wölfl (10.), 1:1 Bobek (36.), 2:1 Cimermančić (41.)