Dragi Mario, duboki naklon, veliko hvala i sretno

  Slovački branič proklizao je „kao na skijama“, više nije mogao uhvatiti ni ravnotežu niti ritam, a Mario Gavranović u sljedećoj mu je sekundi već pobjegao i iz vidokruga... Varkom tijela i elegantnom piruetom maksimirski je napadač „hipnotizirao“ svojega čuvara, munjevitim okretom za 180 stupnjeva sjurio se u kazneni prostor i asistirao Mislavu Oršiću za pobjedu... Bila je to samo jedna od brojnih sekvenci koje ćemo pamtiti u eri našega nadahnutog, razigranog i rasplesanog Marija Gavranovića, sjajnoga napadača koji je još od siječnja 2018. godine svojim akcijama, golovima, kommbinacijama, prodorima, nerijetko i fintama uveseljavao Dinamove kibice. Nakon dvije i pol godine suradnje Gavranović i Dinamo nastavljaju odvojenim putevima i ovom mu prilikom od srca želimo sreću u novim izazovima.

  I sam je Gavranović od najranijih dana isticao, a svojim igrama, zalaganjem, a naposljetku i učinkom, potvrdio svoju ljubav prema maksimirskom klubu i Dinamo mu na tome iskreno zahvaljuje.

  Iz Maksimira odlazi s tri osvojena naslova prvaka i po jednim pokalom Kupa i Superkupa uz dvije velike europske sezone. S plavima je izborio plasman u osminu finala Europa lige zaokruživši toliko iščekivani plasman u europsko proljeće, a sudjelovao je i u blistavim izvedbama u Ligi prvaka prošle jeseni.

  Uostalom, upravo su dribling i asistencija u spomenutoj sekvenci protiv slovačkog Spartaka u Trnavi bili svojevrsna prevaga na putu prema europskom proljeću. Nakon pobjeda protiv Fenerbahçea u Zagrebu i Anderlechta u Bruxellesu plavi su u dvoboju trećeg kola u skupini ujesen 2018. nakon prvog poluvremena imali rezultatski zaostatak. Spartak je vodio 1:0, a upravo se Gavranović prometnuo u čovjeka odluke, junaka koji je vagu prebacio na Dinamovu stranu. Prvo je snalažljivo i lukavo u gužvi u kaznenom prostoru, spretnim trzajem iz koljena, uspio izjednačiti, a potom izveo „minijaturu“ kojom je Oršiću pripremio pobjedonosni pogodak.

  Jesenas je, primjerice, protiv Shakhtara u Kharkivu izborio jedanaesterac kojeg je Oršić potom pretvorio u vodstvo plavih s 2-1 u dvoboju u kojem su domaći na kraju ipak izjednačili.

  Pamtimo i furiozni trk preko polovice terena u dvoboju pretkola protiv gruzijskog Saburtala u Tbilisiju kad je uzeo loptu na sredini igrališta i u munjevitom „superveleslalomu“ prošao trojicu igrača pa sa desetak metara ipak pucao malo pored vrata... U sjećanju su i neke „manje“ utakmice i, primjerice, pogodak petom protiv Istre...

  Posebna su priča, dakako, derbiji protiv Hajduka. Samo je svojim golovima Gavranović odlučio četiri derbija protiv Hajduka. Tu uključujemo i sjajnu reakciju u finalu Kupa 2018. u Vinkovcima kad je neumornom trkom unosio nemir među braniče, u punom je presingu jurio suparnike i poput terijera prvo smeo Savvasa Gentsogloua u naoko bezazlenoj situaciji, oteo mu loptu i zakucao za pobjedu i pokal pobjednika Kupa. Još je u sjećanju Gavranovićeva emotivna reakcija nakon tog pogotka, slavlje u kojem je ljubio Dinamov grb na dresu...

  Štoviše, Gavranović se nalazi na osmom mjestu povijesne ljestvice po broju postignutih pogodaka za Dinamo u službenim dvobojima protiv Hajduka. Za plave je zabio šest golova od čega pet u HNL-u i jedan u Kupu. Na vrhu ljestvice je Franjo Mara Wölfl sa 15 dok se na osmom mjestu, sa po šest golova, nalaze Gavranović, Marko Mlinarić, Mario Mandžukić i Junior Fernandes.

  U Dinamovih 15 službenih utakmica njegovi su golovi bili odlučujući, bilo da je zabio prvi pogodak kojim je načeta mreža suparnika ili, pak, prijelomni gol koji je plavima donio bod(ove). U maksimirskom je kubu odigrao 88 službenih utakmica i postigao 28 pogodaka.

  U današnjem, nerijetko grubom, naglašeno defenzivnom i taktikama izmučenom nogometu lijepo je vidjeti igrače poteza. A upravo ćemo Marija u Maksimiru pamtiti kao nogometnoga romantika, igrača vica, duha, finte i nadasve kao velikoga dinamovca...  Mario, duboki naklon, veliko hvala i sretno!