Dragi Pero, od srca ti hvala na svemu i sretno!

Brojni su se suparnici višestruko uvjerili koliko su njegov blagi pogled i plaha narav varljivi na terenu jer sva ona oštra ubacivanja, siloviti slobodni udarci i furiozni dalekometni plotuni niti su blagi niti plahi... Pogodak u završnim sekundama produžetka u play-offu Lige prvaka protiv norveškog Bodø/Glimta za konačnih 4:1 ili filigranski slobodni udarac za pobjedu u Šibeniku kojim je Dinamo osigurao naslov prvaka tek su djelić kadrova koje ćemo pamtiti iz njegova maksimirskog opusa. Dinamov lijevi bek, lijevo krilo, desno krilo ili kako ga već želite nogometno titulirati po njegovim svestranim igračkim svojstvima – Petar Bočkaj – zaokružio je svoju sadašnju, drugu po redu maksimirsku epizodu i karijeru će nastaviti na posudbi u ciparskom Pafosu.

No, baš je kod onog njegova pogotka Norvežanima, u tom kadru, u toj jednoj sekvenci, sažeta sva simbolika zajedništva, energije, podrške i uspjeha maksimirske družine... U zadnjim sekundama, dok je gotovo kompletna suparnička momčad bila pred Dinamovim vratima, Josip Drmić povukao je kontranapad, jurio sam prema vrataru pri čemu je akciju na lijevoj strani, također posve osamljen, pratio Bočkaj. U zadnji mu je trenutak, kad se već činilo da će vratar dohvatiti loptu, Drmić uspio nekako lijevom vanjskom skrenuti loptu, a Bočkaj je s desetak metara lansirati u praznu mrežu za konačnih 4:1 i potvrdu ulaska u skupinu Lige prvaka. Ali, u cijeloj je toj priči posebno zanimljiva scena koja se odvijala paralelno s akcijom na terenu. Svi igrači s klupe i gotovo cijeli stručni stožer uz aut-crtu su pratili Dinamov kontranapad, trčali paralelno s njim i poskakivali očekujući pogodak pa se potom sjurili u teren nakon što je Bočkaj poentirao.

Slavljenički je buket isprovocirao i onim geometrijski preciznim pogotkom kojim je izravno iz slobodnog udarca osigurao Dinamu naslov prvaka. Bilo je to u svibnju prošle godine na Šubićevcu gdje je zanjihao mrežu za konačnih 2:0 iz njemu toliko karakterističnog poteza. Gađao je s više od 20 metara sa sredine, malo s desna, i ljevicom precizno preko živog zida pogodio same bliže rašlje. A, virtuoznost Bočkajeva poteza vidljiva je bila i iz popratnog prizora u kojem je Mislav Oršić s uzdignutim rukama slavio pogodak još dok je lopta letjela preko živog zida.

Simbolika je, eto, htjela da je i svoj premijerni gol u Dinamovu dresu također zabio Šibenčanima, ali u Zagrebu u ožujku prošle godine, i to u padu volejem s vrha peterca. Bila je to Dinamova jubilarna, 1000. utakmica u povijesti HNL-a...

Ipak, postoji i kadar koji nam još uvijek izaziva sjetu... U zagrebačkom okršaju Lige prvaka protiv Salzburga, pri rezultatu 1:1, s maksimirskih tribina razlijevala se jeka gromkog skandiranja: “Pero! Pero!” Nakon što je Bruno Petković u prvoj minuti sučeve nadoknade vremena izborio slobodan udarac na 18 metara od vrata, navijači su zazivali samo jedno ime. I doista je Bočkaj uzeo zalet, lopta je preletjela živi zid i kad smo je već svi vidjeli u mreži, ispriječila se – greda.

Kako god, Bočkajeva je sadašnja epizoda u Dinamu završena nakon nešto više od godinu i pol dana. Svoj je prethodni maksimirski mandat otvorio još kao 15-godišnjak kad je došao u Dinamovu akademiju iz Zagorca iz Krapine. Dinamo napušta nakon 46 službenih nastupa i sedam postignutih golova uz dva naslova prvaka pri čemu mu pišemo i dva pokala pobjednika Superkupa. Proširimo li statistiku i na prijateljske utakmice brojka se penje na 61 nastup i osam golova.

– Bio sam u Dinamu još kao tinejdžer, a sad sam s ovim sjajnim dečkima proveo nezaboravnih godinu i pol dana, osvojio dva naslova prvaka i to je nešto što se zauvijek pamti. A, posebno će mi u srcu ostati sve što sam prošao sa suigračima, sve one pobjede, svi uspjesi koje smo zajedno gradili. Želim zahvaliti klubu, suigračima i, dakako, navijačima što su mi boravak u Dinamu učinili nezaboravnim. Puna srca im želim sreću i što više pobjeda, trofeja i veselja. Meni je vrijeme za nove izazove, ali pratit ću Dinamo i ostavljamo naravno otvorena vrata za budućnost – istaknuo je Bočkaj.

Dragi Pero, od srca ti hvala na svemu i sretno!