Junior Bartol Barišić potpisao višegodišnji ugovor s Dinamom

Plavi devet” rođen 1. siječnja... Nije Davor Šuker, ali nastojat će krenuti stopama proslavljenog “vatrenog”. Mladi Dinamov napadač Bartol Barišić, rođen 2003. na Novu godinu, ove je srijede potpisao višegodišnji ugovor s maksimirskim klubom i u “niskom će startu” čekati proboj u udarnu momčad. S proslavljenom devetkom Dinama i hrvatske reprezentacije “dijeli” rođendan, ali i – golgeterski instinkt. Tek mu je 18 godina, a na maksimirskim travnjacima trenira već dulje od desetljeća.

 – Počeo sam sa sedam godina, dakle gotovo sam istodobno krenuo u osnovnu školu, ali i u nogometnu. Ovdje sam prošao sve uzraste, cijelo sam vrijeme u Dinamovu sustavu – istaknuo je Barišić koji je još u ranijim kategorijama mamio pljesak blistavim izvedbama i dojmljivom statistikom gdje je neko vrijeme zabijao u prosjeku gotovo dva gola po utakmici.

  Zbog svoje je dominacije svojedobno prebačen u stariju generaciju, krase ga izniman osjećaj za gol, dobra igra glavom, snažan udarac...

   – Teško mi je govoriti o sebi, znam samo da mi je glavna zadaća postizati pogotke i mislim da mi je to najveća odlika. Dobra mi je skok igra, ali volim napadati dubinu, graditi se... Ne bih sad izdvojio neku užu specijalnost. Recimo, dobro mi leži igra s dvojicom napadača gdje u takvom sustavu mogu biti krilna špica.

  U ovih 11 godina koliko je u Dinamovoj akademiji trenirali su ga brojni stručnjaci, a najdulje Miroslav Davidović.

  – Svi su treneri značajno utjecali na moj razvoj. Od samog početka vodio me trener Miroslav Davidović, i to pet godina, kasnije su me trenirali Milan Bošnjak, Fabijan Komljenović, Jozo Bandić, u zadnje vrijeme Andrej Mioković, Igor Cvitanović, a u Dinamu II i Ivan Prelec.

  Krajem prošle sezone istodobno je bio na raspolaganju u čak tri različite momčadi: juniorskoj, Dinamu II u Drugoj HNL, ali i prvom sastavu plavih.

  – Da, mijenjali smo se u sve tri momčadi, to je na neki način jedna od faza našeg razvoja i mislim da je to doista dobro. Vježbaš s različitim trenerima, igraš s različitim suigračima i time se na neki način navikavaš na isto tako različite ideje, okolnosti, izazove, na takav se način učimo brzo prilagođavati i lakše sazrijevamo.

  Barišić jer već debitirao i za prvu momčad. U dvoboju zadnjeg kola prošle sezone, 24. srpnja u pobjedi protiv Varaždina s 2:0 na maksimirskom travnjaku, trener Zoran Mamić uveo ga je s klupe u 86. minuti zamijenivši Sandra Kulenovića.

  – Bio je to sjajan osjećaj. Prethodno sam mjesec dana trenirao s prvom momčadi i jedva čekao da uđem, barem na minutu, dvije, pet, 10... Zagrijavao sam se zadnjih pola sata i nadao se da će me trener pozvati. Nisam znao da ću ući, ali uvijek se nadaš. Bio sam silno sretan kad sam dobio priliku i debitirao. Trema? Pa, imao sam tremu, ali pozitivnu. Sad ću dati sve od sebe da svojim radom ponovno dobijem priliku u prvom sastavu – zaključio je mladi Barišić.