Moreno Živković potpisao višegodišnji ugovor s Dinamom

Jedan je Živković u plavom dresu blistao još u drevno doba Gradjanskog, drugi je ordinirao 1990-ih u počecima Prve HNL, a u povijesnom „timelineu“ purgerskoga kluba svoje je mjesto pronašao i treći prezimenjak koji bi uskoro mogao postati čvrsta armatura maksimirske obrane.

Daroviti stoper Moreno Živković u svibnju će navršiti 19 godina, a već je punih 14 u Dinamu. Ovoga je tjedna potpisao višegodišnji ugovor s maksimirskim klubom.

Pritom se uspješno nosi s mnogim zahtjevnim iskušenjima: ustrajao je na svom putu iako su ga znale prikočiti ozljede, a posebno svijetli podatak da je, uz silna odricanja kakva prate život mladog sportaša, iznimno uspješan i za školskom klupom. Živković trenutačno pohađa četvrti razred gimnazije i odličan je učenik.

Izazove seniorskoga nogometa već je imao priliku nakratko osjetiti u Drugoj HNL zaigravši za Dinamo II kad ga je u prosincu 2020. godine, dakle još kao 16-godišnjaka, u sastav ubacio trener Ivan Prelec.

Sve je to samo prirodni slijed kojega je daroviti nogometaš počeo dok mu je bilo tek pet godina. Još je kao predškolsko dijete odjenuo Dinamov dres, prvo trenirao u Otvorenoj školi da bi ubrzo potom, u ljeto 2011., prešao u redovitu natjecateljsku kategoriju klupske akademije.

Štoviše, dojmljiv je podatak da je u kompletnom aktualnom Dinamovu sustavu Živković drugi igrač s najduljim stažem, i to odmah iza kapetana udarnog sastava plavih i povijesnog rekordera po osvojenim trofejima, Arijana Ademija. Pritom računamo svih 250 registriranih igrača i u školi i u prvoj momčadi. Štoviše, uzmemo li u obzir da je Ademi na proljeće 2012. bio na posudbi u Lokomotivi, možemo reći da je Živković igrač s najduljim neprekinutim stažem.

Odmah do Živkovića nalazi se i njegov vršnjak i suigrač još iz predškolskih dana, Luka Lukanić, koji je također registriran 2011. godine, ali šest dana kasnije. Već sljedećeg mjeseca priključio im se i Gabriel Rukavina.

– U Dinamo sam došao još dok sam imao pet i pol godina, krenuo sam u Otvorenoj školi. Lukanić, Rukavina i ja zajedno smo prošli sve uzraste i jako sam sretan što sam potpisao ugovor, a sigurno je da ću dati sve od sebe da opravdam to povjerenje – istaknuo je Živković.

Ne samo da je prošao sve uzraste već je gotovo uvijek bio i kapetan momčadi. I sam taj podatak jasno ilustrira lidersku crtu koja je iznimno bitna i u njegovoj ulozi kao osigurača obrambenog reda.

– Ako treneri kažu da imam odlike vođe i ako su to u meni vidjeli, jako mi je drago i nadam se da je tako. Bio sam kapetan u gotovo svim uzrastima, i u zagićima, limačima, pionirima, kadetima... Jedino sam „preskočio“ juniore. Teško mi je govoriti o svojim karakteristikama, više volim da o tome sude drugi. Vjerujem u sebe, dobre su mi strane čitanje igre, postavljanje... I u svakom trenutku pružam podršku suigračima.

U međuvremenu je već upisao i premijerni nastup za seniorsku Dinamovu momčad. Bilo je to još u veljači prošle godine u prijateljskom dvoboju protiv slovenske Rogaške kad je zamijenio Bartola Franjića, a plave s klupe predvodio trener Željko Kopić.

– Nisam imao nikakvu tremu, jedino o čemu sam razmišljao je da igram opušteno i pružim sve od sebe da se dokažem.

Dokazao se u mnogim iskušenjima, i na domaćoj, ali i međunarodnoj sceni pri čemu je ove sezone sudjelovao u UEFA Youth League, Uefinoj Ligi prvaka mladih, a zapaženu je ulogu odigrao na tradicionalnom juniorskom turniru Mladen Ramljak gdje je Dinamo ljetos zauzeo drugo mjesto, a Živković primio nagradu „Ismet Hadžić“ za najboljeg obrambenog igrača cijelog natjecanja. Prethodno su, primjerice, svladali i Real Madrid s 1:0. Zanimljivo je da je upravo uz Real vezan još jedan zanimljiv „štiklec“...

– Prva Dinamova utakmica koje se sjećam kao dijete baš je ona protiv Reala u Zagrebu. Bio sam tada na stadionu, imao sam sedam godina. Sjećam se da sam kao klinac na utakmici Europa lige između Dinama i PSV Eindhovena ujesen 2013. godine izlazio na teren u pratnji igrača. Bio sam uz kapetana PSV-a (Stijn Schaars, op. a.).

Nogometni je put počeo i nastavio u stoperskoj ulozi.

– Od najranijih dana igram u obrani, počeo sam kao stoper i ne bih mijenjao tu poziciju. Doduše, mislim da bih se dobro snašao i kao zadnji vezni.

Sigurno je da pritom ima i sjajan oslonac: Morenov otac Boris Živković nekadašnji je hrvatski reprezentativac i jasno je da i te kako može pomoći dobrim savjetima.

– Otac mi je puno pomagao po pitanju igre, pružao mi savjete. Nakon utakmice mi ukaže neke detalje koje je uočio u igri pa mi sugerira što bih i kako trebao eventualno popraviti. Uostalom, i ja mu sam kažem kad vidim da sam negdje griješio pa gledamo kako to ispraviti – dodao je Živković.