Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Dinamov Vremeplov

Na današnji dan 7.06.

Na današnji dan... 

7.6.1925.

Pet golova plavih u prvom i pet u drugom poluvremenu... Gradjanski je u finalnoj utakmici za naslov prvaka Zagrebačkoga nogometnog podsaveza pobijedio Čakovečki ŠK sa 10-1. Tadašnji je sustav podrazumijevao da pobjednik 1. A razreda ZNP-a razigrava protiv prvaka provincije ZNP-a. U finalu provincije Čakovečki ŠK svladao je Marsoniju iz Slavonskog Broda i tako izborio megdan s Gradjanskim. Purgeri su, međutim, uvjerljivo slavili u borbi za ukupnoga prvaka ZNP-a. Čak šest pogodaka postigao je Viktor Götz, dva Stjepan Pasinek, jednog Dragutin Vragović, dok su Čakovčani jednom i sami zatresli svoju mrežu. Štoviše, autogolom je i otvorena kanonada već u sedmoj minuti. Götz je ubrzo povisio na 2-0, nadovezao se Pasinek s dva gola nakon čega je uslijedila Götzova simultanka sa čak pet uzastopnih pogodaka. Priču je zaključio Vragović zaokruživši “desetku” minutu prije kraja. Gradjanski je “ravnomjerno” podijelio pogotke: po pet u svakom poluvremenu.

 

7.6.1934.

Brazilska reprezentacija u Zagrebu! I to sa slavnim Leonidasom, tada jednim od najboljih igrača svijeta. Neposredno nakon Svjetskog prvenstva 1934. godine u Italiji “carioce” su svratili u Zagreb na prijateljsku utakmicu protiv Gradjanskog. Zagrebački su mediji tada pisali da je grad zahvatila „brazilska groznica“. Utakmica je bila predviđena za 6. lipnja 1934. I baš kad je trebao uslijediti spektakl, na Zagreb se sručilo jako nevrijeme s grmljavinom. Termin je odgođen za sljedeći dan, četvrtak, 7. lipnja u 21 sat. Bila je to noćna utakmica na igralištu Concordije u Kranjčevićevoj. Dvoboj je bio atraktivan, dopadljiv, Brazilci su, zajedno s Leonidasom, predstavili svoju nogometnu rapsodiju, razgalili gledatelje igrom i vickastim potezima, ali rezultat je ipak bio 0:0. Bila je to druga velika noćna utakmica u Zagrebu. Premijera je zaživjela 1931., u dvoboju gradskih reprezentacija Zagreba i Madrida, također u Kranjčevićevoj.


 

7.6.1967.

Tri gola prednosti moraju biti dovoljna... Tako je barem razmišljao veliki dio njemačke javnosti nakon što je Eintracht u Frankfurtu svladao Dinamo sa 3-0 u prvoj utakmici polufinala Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe, odnosno Europa lige. Nijemci su ipak uspjeli pomaknuti termin prve utakmice sa 24. svibnja na 7. lipnja i time dobili nešto više vremena za odmor. „Crveno-crni“ tada su bili drugoplasirana momčad Bundeslige, a kvalitetu su potvrdili u prvom okršaju pobijedivši Dinamo sa 3-0. Bio je to, dakle, prvi od dva mitska polufinalna dvoboja. I gotovo je nevjerojatno koliko je sličnosti u ova dva ogleda: u oba su slučaja domaćini uvjerljivo pobijedili, u oba su slučaja domaćini već nakon 15 minuta igre vodili s 2-0, u oba su slučaja ta prva dva gola postignuta u razmaku od dvije minute, od 13. do 15. Mrežu je u ovom prvom dvoboju zatresao Jürgen Grabowski iz 11-erca u 13. minuti da bi Walter Bechtold dvije minute kasnije efektnim udarcem lansirao loptu od vratnice u mrežu. Imali su plavi ubrzo potom dvije velike prilike, ponajprije Stjepan Lamza... Dinamo je uzdrmao i vratnicu, ali ipak ne i mrežu. Kasnije je, u 67. minuti, Wolfgang Solz povisio na 3-0. Unatoč tako visokom rezultatu, i njemački su mediji isticali da je Dinamo tehnički odlična momčad pri čemu su posebice izdvajali Lamzu. Trener Elek Schwarz nakon dvoboja je naglasio da su Dinamovi igrači tehnički briljantni i čvrsti i da bi moglo biti problema u uzvratu. Slično je govorio i tadašnji predsjednik Fife, Sir Stanley Rous: “Dinamovi igrači su pravi umjetnici lopte, ali Eintracht je igrao moderan nogomet i zato je pobijedio.” No, u uzvratu je Dinamo obistinio Schwarzove “schwarzovske crne” slutnje i načinio povijesni podvig svladavši Nijemce sa 4-0 u produžetku.

 

7.6.1993.

Bi li doista došao u Zagreb i Cibonu u smiraju karijere kako je i sam najavljivao, bi li i nakon igračke karijere držao konce naše košarke, bio vođa izvan terena kao što je bio i na samome parketu, kako bi se uz njegovu karizmu razvijala i kako bi danas izgledala hrvatska košarka i naš sport općenito... Puno je pitanja na koja nismo i, nažalost, nikad nećemo dobiti odgovor. Prije 27 godina tragično je stradao Dražen Petrović, najbolji hrvatski sportaš svih vremena. Tko je imao sreću pratiti ga, rasti s njegovom košarkom, igrama, uživati u sportskoj euforiji kakvom je okupao grad Zagreb, u njegovim driblinzima, šutevima, ekshibicijama na parketu, u njegovoj karakterističnoj pojavi s „afro“ frizurom u plavome dresu s desetkom na leđima, morao je u sebi rasplamsati strast prema sportu. Danas se i mi sa sjetom prisjećamo Dražana. A, prisjećamo se i njegove ljubavi prema – Dinamu. Jer Dražen je bio veliki Dinamov navijač. Zanimljiva je sekvenca koju je, na prvu obljetnicu Draženova tragičnog odlaska, u prvom broju magazina Košarka napisao novinar Milorad Bibić, koji nas je, nažalost, također nedavno napustio. Bibić je prenosio riječi Draženova suigrača iz reprezentacije, Dina Rađe: ”Bili smo u Wroclawu na kvalifikacijama za prvenstvo Europe. Stojko Vranković i ja smo bili za Hajduk. Dražen je govorio 'kako nemamo šanse jer će nam dečki dati barem tri komada'. Dražen je navijao za Dinamo. Bili smo sva trojica u sobi. Odlučio sam zvati svakih desetak minuta da čujem kako se kreće rezultat, budući da nismo mogli uhvatiti radio prijenos. Kada je Goran Vlaović dao gol iz penala i Dinamo poveo sa 1-0, Dražen nas je palio i govorio: 'Sad će brzo i drugi!'. A kada je Vlaović dao i drugi gol iz penala, Stojko i ja smo umrli od straha. Dražen nas je zafrkavao: 'Što je hajdukovci, nešto ste mi blijedi, da vam nije muka?!' Nisam od straha više zvao da slučajno ne čujem: 'Evo, dao je Vlaović i treći gol iz penala!' Kad je Ardian Kozniku smanjio na končanih 2-1, Stojko i ja smo eksplodirali od sreće. Uhvatili smo dinamovca Dražena i bacili ga na krevet. Stojko i ja smo ga tada uništili, nije znao što se događa... Zamotali smo ga, vezali, iz te neobične poze s kreveta gledao je kako Stojko i ja slavimo trijumf Hajduka protiv Dinama.”

 

7.6.2014.

Marcelo Brozović debitirao je u dresu reprezentacije. U zadnjoj provjeri uoči nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu hrvatska je reprezentacija, pod vodstvom izbornika Nike Kovača, svladala Australiju s 1-0 u dvoboju igranom u brazilskom Salvadoru. Tom je prilikom, dakle, svoj prvi nastup u nacionalnom dresu upisao tadašnji Dinamov vezist Marcelo Brozović. Jedini je pogodak postigao Nikica Jelavić u 58. minuti.