Nikola, kapa do poda, hvala i sretno!

GNK Dinamo i Dinamo iz Moskve dogovorili su sve detalje transfera Nikole More u redove ruskog prvoligaša. Nakon što je prošao liječnički pregled, Moro je potpisao višegodišnji ugovor za moskovski Dinamo.

Možda bi neki vješti redatelj mogao u montaži skladno spojiti dvije simbolične sekvence: kadrove pobjede Dinamovih juniora protiv Bayerna u Münchenu mogao bi spretnim vizualnim prijelazom i pretapanjem slike lagano zamijenti s – novom pobjedom Dinamovih juniora protiv Bayerna u Münchenu.

U četiri i pol godine razmaka novi je naraštaj darovitih Dinamovih igrača ponovio uspjeh svojih prethodnika i ispunio želju trenera koji je još na startu natjecanja provukao: „Voljeli bismo biti na tragu generacije iz 1998. godine...“

A, ta je generacija, dakle, postavila neke visoke standarde... Jedan od nositelja tog zlatnog naraštaja iz 1998. godine je i Nikola Moro, akter brojnih uspjeha maksimirske družine u različitim uzrastima, a kasnije i jedan od „potpisnika“ Dinamova europskog proljeća i potom sjajne sezone u Ligi prvaka. Tim nam je i teže što je, kako to u nogometu biva, došlo vrijeme rastanka. Moro karijeru nastavlja u moskovskom Dinamu i ovom mu prilikom iskreno i puna srca želimo sve najbolje u novoj sredini.

Moro je maksimirski klub uvelike zadužio ne samo igračkim umijećem i nogometnom finesom već i pristupom, karakterom, susretljivim i prijateljskim gardom, poštenim odnosom prema suigračima, trenerima, svima u radnoj zajednici... Katkad je bilo zanimljivo gledati kako se njegov samozatajni pristup izvan terena pretače u žestoki „bull-terrierski“ gard na samome travnjaku gdje mu je, pogotovo u zadnjih godinu dana, osnovni zadatak bio defenzivni dio veznoga reda, rastakanje suparničkih akcija...

Na njegovu bismo primjeru, zapravo, možda doista mogli reći „nomen est omen“. Jer, Nikola Moro u karijeri je doista „mor'o“ igrati i defenzivnog veznog, i isturenog vezista, morao je plesati od „šestice“ preko „osmice“ čak i „desetke“... Takva je sudbina svestranih, univerzalnih igrača koji po potrebi mogu uskočiti u više uloga i tako pomagati momčadi u krucijalnim trenucima.

Tako je, naposlijetku, u uzvratnoj utakmici osmine finala Europa lige protiv Benfice u Lisabonu uskočio na mjesto zadnjeg veznog jer su izvan pogona bili ozlijeđeni kapetan Arijan Ademi i kartonirani Ivan Šunjić. No, ne samo da je uskočio već se upravo u toj ulozi ubrzo i – ustalio.

Moro je u Dinamu upisao 115 službenih nastupa, osvojio sedam trofeja: naslove prvaka 2016., 2018., 2019. i 2020. godine, Kup 2016. i 2018, Superkup 2019., sudjelovao je u Ligi prvaka ujesen 2016. i 2019. i u lovu na europsko proljeće u Europa ligi 2018/'19.

U prvoj je momčadi debitirao pod vodstvom trenera Zorana Mamića u sezoni 2015/'16. kad je nastupio u Kup utakmici protiv Zlatara u Oštrcu i potom u zadnjem prvenstvenom kolu protiv Lokomotive. U dvoboju protiv „lokosa“ trener Mamić postavio ga je u udarnu postavu gdje je, u sustavu 4-2-3-1, bio u defenzivnom dijelu veznoga reda u paru s Markom Rogom. Zanimljivo, bio je to debitantski prvenstveni nastup Dinamova „igrača s brojem 27“, a ujedno i zadnji nastup u igračkoj karijeri Lokomotivina „igrača s brojem 27“, bivšega dinamovca Jerka Leke. 

Zanimljiva su bila Morina iskušenja sljedeće sezone kad je u prvoj momčadi zaigrao krajem jesenskoga dijela natjecanja. U samo deset dana razmaka upisao je tri nastupa, sva tri u gostima, i to u tri različita natjecanja: protiv Osijeka u HNL-u, protiv zaprešićkog Intera u Kupu i protiv –  Juventusa u Ligi prvaka.

Moro je rođen 12. ožujka 1998. u Splitu, a u Dinamu od svoje 11. godine i prošao je gotovo sve uzraste. Na seniorski se nogomet prvotno privikavao kroz Dinamo II u Drugoj HNL, a paralelno je blistao u UEFA Youth League, Uefinoj Ligi prvaka mladih, gdje je maksimirska momčad zauzela prvo mjesto u skupini, ispred Arsenala, Olympiacosa i Bayerna. U osmini finala pobijedili su Anderlecht u Bruxellesu s 2-0 pa ih je u četvrtfinalu čekala Barcelona. No, zbog administrativne pogreške i nastupa igrača koji je morao pauzirati zbog žutih kartona, utakmica je ipak registrirana pobjedom Anderlechta s 3-0 bez borbe.

Ne samo da su još juniorskoj konkurenciji blistali na europskoj sceni, već su pobjednički karakter ugradili i u udarni, seniorski sastav, nastavljajući uveseljavati Dinamove kibice. 

Prvi gol za udarnu Dinamovu momčad postigao je u travnju 2017. u pobjedi protiv Slavena Belupa s 2-1 u Koprivnici. Pogodak je posvetio djedovima Nikoli i Anti.

A, upravo je Koprivnica bila važna u još jednoj točki njegove karijere. Utakmicom protiv Slavena Belupa vratio se na teren nakon punih sedam mjeseci izbivanja zbog teške ozljede križnih ligamenata. Dovoljno je samo prisjetiti se sekvence iz Velike Gorice pa refleksno dlanom prekriti oči... U 10. minuti utakmice mladih reprezentacija Hrvatske i Moldavije suparnički mu je igrač pao na nogu, a fotografije trenutka u kojem je koljeno popustilo pod težinom, i danas je teško uopće pogledati. No, vratio se još jači i s još snažnijom vjerom u vlastite sposobnosti i pogurao Dinamo prema još većim dometima.

Nikola, hvala na svemu, duboki naklon i sretno!