Plavi nadigrali Juventus

  Nisu im uzvratili baš jednakom mjerom, ali su ih ipak pobijedili, a na kraju i prestigli na ljestvici... U dvjema uzastopnim utakmicama protiv Juventusa, odigranima u razmaku od tjedan dana, maksimirski su nogometaši ponudili dva oprečna lica. Krenuli su porazom, a kasnije su bili – pobjednici skupine.

  Sučelili su se u Srednjoeuropskom, odnosno Mitropa kupu, a sustav natjecanja podrazumijevao je da dva suparnika u skupini odmah odigraju obje međusobne utakmice, dakle u dva uzastopna kola. Dinamo i Juventus odmjerili su snage već na početku natjecanja u skupini. Juve je u Torinu pobijedio sa 4:1, a Dinamo je u njihovu sljedećem dvoboju u u Zagrebu, igranom na današnji dan, 20. svibnja 1962. godine, pobijedio s 2:1. Plavi su, pod vodstvom trenera Milana Antolkovića, na kraju bili pobjednik skupine sa osam bodova koliko i Spartak Hradec Kralove iz Čehoslovačke. Juventus je bio treći sa sedam, a Ferencvaros zadnji s jednim bodom. Svih šest dvoboja u skupini Dinamo je odigrao u svibnju i lipnju 1962. godine, dakle u predvečerje sezone u kojoj je upisao jedan od najvećih uspjeha u klupskoj povijesti – plasman u prvo od svoja dva finala Kupa velesajamskih gradova. Zagrepčane je u sljedećem krugu Mitropa kupa, u polufinalu, zaustavila Bologna.

   Juventus je prethodno već dvaput gostovao protiv purgerskoga kluba u Zagrebu, sučelili su se u ukupno tri prijateljska dvoboja, ali ovo je bio prvi dolazak Stare dame na natjecateljsku utakmicu u goste plavima.

  Klubovi su u Mitropa kupu tada imali i mogućnost angažirati jednokratna pojačanja, dakle igrače koji bi zaigrali u statusu gosta. Tako je i Dinamo posegnuo za tom pogodnošću, pogotovo zato što protiv Juvenusa nije mogao računati na trojicu svojih reprezentatvaca: Dražan Jerković, Vlatko Marković i Željko Matuš bili su s jugoslavenskom reprezentacijom pripremajući se za Svjetsko prvenstvo u Čileu koje je startalo točno sedam dana nakon maksimirske utakmice protiv Juventusa.

  Tako su u Torinu za Dinamo zaigrale tadašnje zvijezde Ivica Osim iz sarajevskog Željezničara te dvojica Hajdukovih igrača: Pave Garov i Zagrepčanin Zlatko Papec. U zagrebačkom su dvoboju, umjesto spomenute trojice, osvanuli Osječanin Nikola Rudić, tada igrač Novog Sada, te tadašnji član Rijeke Marijan Brnčić, koji je kasnije prešao u Trešnjevku, a potom i u Dinamo s kojim je osvojio Kup velesajamskih gradova 1967.

  Upravo je Rudić bio strijelac za vodstvo 1:0 na samom otvaranju utakmice. Željko Perušić je pucao, vratar Roberto Anzolin odbio loptu, a na nju natrčao Rudić i zakucao u mrežu. Ubrzo potom izjednačio je Gino Stacchini efektnim udarcem sa 18 metara u same rašlje da bi pobjedu plavima za konačnih 2:1 osigurao Ivica Cvitković uz pomoć vratara Anzolina koji je nespretno dohvatio loptu skrenuvši je u vlastitu mrežu u 19. minuti.

  Dinamo je dominirao u nastavku utakmice, nadigrao suparnika, bio nadomak trećem pogotku, lomio obranu... Rudić je, primjerice, u 55. minuti uzdrmao i vratnicu. Ugođaj je pokvarila jaka kiša koja je padala sve do samoga početka utakmice. Teren je bio raskvašen i klizav, a na tribinama je (protiv Juventusa!) bilo tek 6.000 gledatelja...

Zagreb, 20. svibnja 1962.

Mitropa kup, skupina 1

Dinamo – Juventus 2:1

Stadion Maksimir

Dinamo: Irović, Šikić, Braun, Belin, Brnčić, Šantek, Cvitković, Rudić, Perušić, Ribić, L. Lipošinović

Trener: Milan Antolković

Juventus: Anzolin, Garzena, Bozzao, G. Bercellino, B. Sarti, Leoncini, Stacchini, H. Rosa, Calvanese, B. Mazzia, Stivanello

Trener: Carlo Parola

Sudac: Gyula Balla (Mađarska), Gledatelja: 6.000

Strijelci: 1:0 Rudić (1.), 1:1 Stacchini (6.), 2:1 Cvitković (19.)