Preminuo Čedo Jovićević

  „Zvali su me iz brojnih klubova, obećavali 'kule i gradove', nastojali me mamiti raznim pričama, ali ja sam još ranije dao svoju riječ Dražanu Jerkoviću, obećao sam mu da ću doći u Dinamo i to je za mene bila – svetinja“. Tako je, emotivno i s punim ponosnom naš nekadašnji popularni branič Čedomir Jovićević opisivao svoj dolazak u Dinamo. Nažalost, naš dragi Čedo, vedri član Dinamove obitelji, nakon duge i teške bolesti zauvijek nas je napustio u svojoj 68. godini.

  Čedu pamtimo kao standardnoga lijevog braniča u sedamdesetima, u Dinamu je igrao cijelo desetljeće, upisao čak 390 nastupa, kasnije trenirao mlađe uzraste, a svoju ljubav prema plavoj boji prenio je i na cijelu obitelj. “Dinastija” Jovićević maksimirskom se klubu proteže na tri generacije. Njegov sin Igor aktualni je trener Dinama II i nekadašnji “plavi wunderkind” koji je karijeru nastavio u madridskom Realu. Na sceni je i predstavnik najmlađeg naraštaja: Filip je trenutačno član udarne postave Dinama II.

  I nedavno smo pisali upravo o Dinamovim “dinastijama” podsjetivši da je u povijesti još samo jedan primjer u kojem se obiteljska tradicija u maksimirskom klubu protezala na tri generacije: obitelj Braun. Najstariji, Mirko Braun, popularni Charlie, bio je dio generacije koja je osvojila Kup velesajamskih gradova 1967. godine, njegov sin Davor bio je član momčadi koja je osvojila naslov prvaka 1982., a najmlađi naraštaj, Patrik i Dominik, treniraju u mlađim uzrastima u maksimirskoj školi. Nažalost, prije mjesec dana iznenada nas je zauvijek napustio i naš dragi Davor Braun.

   Zanimljivo je da je obitelj Jovićević, gledajući po ulozi u momčadi, “prošarala” cijeli teren: Čedo je bio lijevi branič, Igor playmaker, dok je Filip desno krilo. Štoviše, Igorov najmlađi sin Marcos je – vratar.

  Čedo Jovićević rođen je u 3. siječnja 1952. u crnogorskom mjestu Žabljak Crnojevića, prve nogometne korake načinio je u tamošnjem Lovćenu, a u Dinamo je došao 1972. na poziv tadašnjega trenera Dražana Jerkovića. S plavima je osvojio i (ne)priznati naslov prvaka 1979. godine, naslov koji je sudskom odlukom pripao Dinamu, ali je u arhivu i dalje pripisan Hajduku. Nastupio je i u sezoni kad su plavi dohvatili naslov prvaka 1982. Osvojio je i pokal pobjednika Kupa 1980. kao i Balkanski kup 1977.

  U Dinamu su ga, nakon Jerkovića, trenirali i Stjepan Bobek, Domagoj Kapetanović, Mirko Bazić, Rudolf Belin, Milan Antolković, Vlatko Marković, Ivan Đalma Marković, Rudolf Cvek i Miroslav Ćiro Blažević.

   Čedo je svojedobno zanimljivo opisao okolnosti dolaska u Dinamo:

  “Trener Jerković gledao me kako igram, pozvao me na probu i – prošao sam. Tada sam mu obećao da ću pristupiti Dinamu. U međuvremenu su me zvali i drugi klubovi, najuporniji je bio Partizan pa Olimpija u kojoj je godinama igrao moj stariji brat Miško. Obećavali su mi ‘kule i gradove’, mamili raznim pričama, ali me nisu mogli odvratiti od dolaska u Dinamo. Za mene je dana riječ bila svetinja. Došao sam suočen s mnogim pričama da u Zagrebu igrači sa strane teško prolaze. Već prvi dani demantirali su sve te priče. Svi su me izvrsno primili.”

  Ove riječi možda najbolje ilustrira podatak da su Čedo i njegov tadašnji suigrač Josip Kuže, kasniji popularni Dinamov trener, bili najbolji prijatelji i – kumovi.

  GNK Dinamo ovom prilikom izražava najdublju sućut obitelji Čede Jovićevića. Neka mu je vječna slava i hvala.