Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

PSK logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Obljetnica

Prošlo je 109 godina od osnutka purgerskog kluba

Osmišljen je i promoviran kao klub svih građana, svih staleža, a nakon rata vlastima je postao nepoželjan jer ih je ime asociralo na – jednu klasu. Rijetko je naći ovakve paradokse i takvu igru sudbine kakvi su se poigrali s purgerskim klubom. Na današnji dan, 26. travnja 1911. godine, osnovan je Gradjanski, popularni zagrebački klub čiji je kontinuitet 1945. godine nastavio Dinamo. Iako s naglašenim purgerskim i hrvatskim duhom, Gradjanski je, zapravo, bio gotovo internacionalna momčad, klub otvoren svima.

Stoga je i reakcija vlasti o ukidanju klupske uprave 1945. posve promašena. Naziv Gradjanski zabranjen je zato što je asocirao na društvo jedne klase, površno mu je i neopravdano nadjenuta ružna politička etiketa, a klub je u suštini stvoren upravo na načelu zajedništva svih staleža i bio je okupljalište dobronamjernih ljudi i ljubitelja sporta sa svih strana...

Tako su, primjerice, i dva predratna rivala, Gradjanski i HAŠK, uredbom ministra zdravlja Aleksandra Koharovića 1945. godine morali raspustiti dotadašnje uprave zbog njihove uloge u NDH i nisu mogli nastaviti s nazivima koji su imali barem i naznake nacionalnog predznaka. Gradjanski je nastavio egzistirati u obliku Dinama, a HAŠK-ovi “akademičari” u obliku Akademičara pa Mladosti...

IME DINAMO

U Zagrebu je 9. lipnja 1945. godine prvi put zaživjelo ime – Dinamo. Sukladno novom ustroju sporta u državi puni je naziv bio Fizkulturno društvo Dinamo, s prefiksom FD. Skupština je održana u kino dvorani Zagrebačke električne centrale u Gundulićevoj 32. A, upravo je Gradjanski imao svoje uporište u Zagrebačkoj električnoj centrali gdje su tada bili zaposleni i Lešnik i Wölfl i gotovo svi igrači purgerskoga kluba. Gradska električna centrala do kraja je rata i ubrzo nakon toga imala klub imena Šparta Elektra čija je adresa i danas upravo u Gundulićevoj 32. Dinamo je tada predstavljen kao klub gradskih komunalaca, a većina su igrača Gradjanskog, dakle, bili namještenici upravo gradskih komunalnih poduzeća. Ubrzo potom je, inače, doista osnovan klub komunalaca, imena FD Komunalac.

Skupštinu je 9. lipnja 1945. u ime tadašnjega državnog vrha otvorio profesor Miro Mihovilović, predstavnik ZEFIOH-a, najvišega republičkoga sportskog foruma, između ostaloga zaduženog za osnivanje novih sportskih društava i tumačenje statusa klubova. Splićanin Mihovilović ujedno je bio i povjesničar sporta, doktor znanosti i jasno ustvrdio:

„Dinamo nije ispustio onaj prvi kontinuitet, dakle kontinuitet društva iz 1911. godine, kontinuitet Gradjanskog. Skupština je jedino vidjela neprijatelja u prefiksima. To je, zapravo, došlo po političkoj direktivi: 'Nemojte nacionalno, dosta je tih problema, dajte neutralna imena.' Dinamo nastavlja kontinuitet Gradjanskog i to je osnovno. Jednako kao što je Croatia svojedobno nastavila kontinuitet Dinama, tako je i Dinamo nastavio kontinuitet Gradjanskog“, istaknuo je profesor Mihovilović koji je, dakle, imao čvrsti legitimitet sudionika Skupštine, predstavnika tadašnjega državnog vrha i krovnoga republičkoga sportskog tijela ovlaštenog za tumačenje statusa i kontinuiteta novih i starih sportskih društava.

Njegove je riječi potvrdio i bard hrvatskoga sportskog novinarstva, znameniti “haškovac”, Žarko Susić.

Cjelokupni je sport u to vrijeme bio ustrojen po sovjetskom modelu, na ideji masovnosti, tako da su svi klubovi transformirani u fiskulturna društva. Morali su imati više sportskih grana pa je i Dinamo okupljao 19 različitih sportova. Kada je početkom 1949. smanjio broj sportskih sekcija na osam, ujedno je promijenio i prefiks iz FD u SD, odnosno sportsko društvo. Krajem 1950. osamostalila se nogometna sekcija s prefiksom NK.

Dinamo je 1945. nastavio liniju Gradjanskog s istom bojom, stadionom u Koturaškoj, većinom igrača seniorskoga, ali i juniorskog pogona, trenerom, brojnim članovima uprave, maserom, nadimcima “purgeri” i “modri”, kasnije i gotovo identičnim grbom... Promjene su bile u imenu i ustroju. Uostalom, Dinamo je svoj prvi naslov prvaka u poslijeratnoj Jugoslaviji, 1948. godine, osvojio igrajući domaće utakmice na svojem starom igralištu u Koturaškoj, na igralištu Gradjanskog. Iznimno bi, zbog većega kapaciteta, neku jaču utakmicu igrali u Kranjčevićevoj.

HAŠK je, pak, nastavio egzistirati tako što je klubu nadjenuo naziv Akademičar, po svome dotadašnjem uvriježenom nadimku “akademičari”. Ubrzo su se Akademičar i Mladost fuzionirali u jedno društvo. Na čelu Akademičara bili su isti ljudi koji su i prije završetka rata u istom uredu vodili HAŠK: Ivan Ico Hitrec, Bruno Knežević, Dragutin Friedrich, Ivica Medarić... Pritom su Hitrec i Medarić paralelno, uz svoj osnovni posao u Akademičaru, aktivno pomagali i u organizaciji Dinama pri čemu je Hitrec imao ulogu tehničkoga referenta nogometne sekcije plavih. Kao takav je organizirao i prve treninge na igralištu ZET-a. Pritom je u pomoć pozvao i bivšega člana HAŠK-a, trenera Branka Kunsta, koji je kao svojevrsni v. d. kratko vodio momčad u odsutnosti Martona Bukovija. S juniorima je radio bivši vratar Gradjanskog Maks Mihelčič.

„Kunst nije bio profesionalni trener, već činovnik u gradu. Vježbao je Dinamo amaterski. U Dinamu nas je bila većina iz Gradjanskog, igrali smo onako kako nas je Bukovi učio“, govorio je popularni Mirko Kokotović koji je ubrzo iz igračke uskočio u trenersku ulogu.

Kunst je, dakle, momčad vodio u prvo vrijeme nakon rata kad još nije bilo organiziranih natjecanja i kad je bilo teško uopće pronaći i suparnike pa čak i složiti vlastiti sastav. U takvim je okolnostima, u deficitu dostupnih igrača, odigrana i prva trening utakmica plavih pod nazivom Dinamo, dvoboj protiv momčadi zrakoplovaca. Plavi su pobijedili s 2:0. No, samo je nekoliko igrača iz te momčadi odigralo za Dinamo više od dvije do tri utakmice...

U prvih dvadesetak dana za plave je zaigralo 16 igrača koji su prethodno nastupali za Gradjanski, a pritom čak ne brojimo Milana Antolkovića koji je bio dio Dinama, ali više nije mogao igrati zbog ozljede.

Uz trenera Bukovija u stručnom su radu nastavili djelovati i raniji regruti iz Gradjanskog poput Tonija Pogačnika, Ive Beloševića, Zvonimira Stankovića... Iako je Dinamo dugoročno računao na još neke bivše zvijezde po njihovu povratku iz vojske, oni su, što političkim dekretom, a što u drukčijim okolnostima, morali krenuti novim putem: Glaser, Šoštarić, Bobek, Brozović, Matekalo, Dubac...

Tada, u drugoj polovici četrdesetih i tijekom pedesetih godina, postojali su i javni zahtjevi brojnih navijača za povratkom imena Gradjanski. Kasniji je Dinamov predsjednik Drago Božić istaknuo da su zahtjevi postojali u vrijeme svih prethodnih uprava te da su konkretni pokušaji povratka imena Gradjanski bili 1948., 1955., 1960. i početkom 1970-ih. Iako ideja nije dobila političku podršku zbog imena koje se, kako su smatrali, kosilo s idejom besklasnoga društva, klub je 1970. barem uspio promovirati novi službeni grb po uzoru na doba Gradjanskog.


Cijelu priču o Dinamu pročitajte u deset nastavaka zanimljivog feljtona...

Gradjanski - nositelj ideje mira

Velika pobjeda u Barceloni i tri naslova prvaka

Pet golova Liverpoolu, ''brazilska groznica'', dva naslova prvaka

Promjena imena i ustroja, razigrani Wölfl, izbrisana pobjeda

Sve u znaku ''dvojke'': Dva naslova prvaka, dva kupa i dvije propuštene dvostruke krune

Povijesni europski trofej, četiri kupa i propušteni naslovi

Pobjeda protiv Reala u Madridu i (ne)priznati naslov prvaka

Maestralna 1982., četiri godine bez Europe, odlazak Prosinečkog

Stvorena Prva HNL, Plavi dvaput u Ligi prvaka

Najdulja serija trofeja i europska afirmacija

  

 

Kopirano!