Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

PSK logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Sjećanje

Dinamo se prije točno 75 godina preselio u Maksimir

Bio je to dan kad su se iz Koturaške „dokoturali“ do Maksimira i ovdje ostali i do danas. Neposredno nakon osvojenoga prvog poslijeratnog naslova prvaka 1948. godine, Dinamo je pripremio “pinklec“ pa se uputio ka Maksimiru gdje se za stalno „nastanio“. Plavi su na današnji dan prije 75 godina, 19. rujna 1948., odigrali svoju prvu utakmicu po preseljenju iz Koturaške u Maksimirsku. Iako je purgerski klub još 5. svibnja 1912. godine službeno otvorio tada novi maksimirski teren, iako je prva odigrana utakmica bila ona između prve i rezervne momčadi Gradjanskog, iako su sljedećih godina nerijetko ondje znali nastupiti kao domaćin, službeno su se na ovaj objekt trajno preselili ujesen 1948. godine.

Prvu utakmicu u toj novoj eri Dinamo je odigrao protiv Partizana pred 40 000 ljudi. Bio je to ujedno okršaj dvaju poslijeratnih prvaka: Partizan je dohvatio naslov 1947., a Dinamo godinu kasnije i upravo su uskočili u treću poslijeratnu sezonu.

Zanimljivo je da bi pogled na stare crno-bijele fotografije s te utakmice mogao zbuniti promatrača: logički bi pomislio da je u prugastim majicama gostujuća, a u jednobojnim domaća momčad. No, u ovom je slučaju bilo obrnuto: Dinamo je zaigrao u dresovima s okomitim prugama, a Partizan u jednobojnima. Zagrebački plavi toga su dana bili prugasti plavo-bijeli, dok su beogradski crno-bijeli tada bili crveni. Tih je godina Partizanova službena boja bila crveno-plava i tek su kasnije promijenili vizualni identitet.

Kako god, bila je riječ o drugom prvenstvenom kolu, tjedan ranije Dinamo je gostovao u Zemunu kod tadašnje momčadi zrakoplovaca poznate po nazivu Naša krila. Bilo je 2:0 za domaće, ali Dinamo je bodove vratio na „vatrenom krštenju“ na maksimirskom terenu.

Zagrepčani su poveli u 10. minuti kad je Franjo Mara Wölfl smjestio loptu u mrežu nakon što ga je proigrao Željko Čajkovski. Partizan je izjednačio u 36. nakon vješte akcije koju je dovršio raniji igrač plavih, Stjepan Bobek. Pet minuta kasnije desno krilo purgera, Zvonimir Cimermančić, iskoristio je pogrešku gostujućega lijevog braniča Miomira Petrovića i ponovno doveo Dinamo u vodstvo.

U trenerskoj je ulozi plavu momčad vodio njezin raniji popularni vratar Franjo Glaser koji je neposredno nakon Drugoga svjetskog rata branio za Partizan.

 

Zagreb, 19. rujna 1948.

Savezna liga, 2. kolo

Dinamo – Partizan 2:1

Stadion Maksimir

Dinamo: Arneri, Jurić, D. Horvat, Pukšec, I. Horvat, Pleše, Cimermančić, Lampelj, Wölfl, Čajkovski, Benko

Trener: Franjo Glaser

Partizan: Šoštarić, Firm, Petrović, Čajkovski, Jovanović, Atanacković, Strnad, Radunović, Senčar, Bobek, Simonovski

Trener: Illes Spitz

Sudac: Leo Lemešić (Split), Gledatelja: 40.000

Strijelci: 1:0 Wölfl (10.), 1:1 Bobek (36.), 2:1 Cimermančić (41.)

Kopirano!