Dragi naš Petre, velika hvala, naklon do poda i sretno u nastavku velike karijere

Jedan od graditelja Dinamove igre, naš sjajni Petar Sučić, motor plave momčadi, igrač posebnog nogometnog šmeka i finese, ovog je tjedna i formalno zaključio svoj mandat u maksimirskom klubu i postao član milanskog Intera.

Nakon svoje zadnje utakmice u plavom dresu, u nedavnoj pobjedi protiv Varaždina s 1:0 na zatvaranju sezone, s naglašenom je emocijom, neuspješno skrivajući suze, zakoračio na travnjak i oprostio se od maksimirske publike koja mu je uzvratila gromkim pljeskom. Svoju je oproštajnu utakmicu pritom garnirao i pogotkom... Bio mu je to 75. službeni nastup za Dinamo, deveti pogodak, a svemu tome dodao je još i 11 asistencija uz jedan izboreni jedanaesterac. Tako, dakle, kaže sama statistika, ali ukupan dojam njegova igračkog opusa najbolje ilustrira huk Dinamovih navijača. Defenzivni vezni s izraženim kreatorskim sposobnostima, instinktom napadača i profinjenošću playmakera... Cijeli je taj “nogometni koktel” Sučić priredio u svoje dvije sezone u maksimirskom klubu. Pritom ga je, doduše, sredinom ove sezone sputala ozljeda, pauzirao je puna tri mjeseca, od studenog do veljače.

Sučić je u Dinamovu je sustavu bio od proljeća 2022. godine kad je došao iz mostarskog Zrinjskog. U maksimirskom je klubu u počecima nastupao za juniore, ali i za Dinamo II u Drugoj HNL. U ljeto 2022., nakon ukidanja druge momčadi, vratio se na jednogodišnju posudbu u Zrinjski gdje je osvojio dvostruku krunu. Po povratku u Dinamo bio je najugodnije iznenađenje priprema, prokrčio put ka prvoj momčadi, prometnuo se u ključnog igrača i preuzeo svjetla reflektora.

– Još uvijek mi zvuči nestvarno da mi je došao kraj u Dinamu. Ne znam ni što da mislim ni kako da mislim. U dvije sezone smo prošli svašta, lani smo osvojili dvostruku krunu, ova sezona nije takva, ali imali smo povijesni uspjeh u Ligi prvaka i nekih slatkih pobjeda. Još uvijek mi je sve malo nadrealno. Kao dječak sam sanjao igrati za Dinamo, a kad sam ovdje dobio priliku dao sam sve od sebe i nisam htio da mi to isklizne iz ruku. Sve osim Dinama i reprezentacije je samo plus i nadogradnja na moju karijeru. Ove dvije godine su mi najljepše u karijeri, a sad slijedi novo poglavlje – Inter. Mogu iskreno reći da sam osjetio što je pritisak i veličina jednog kluba. Samo kad nosiš grb Dinama osjetiš tu težinu kluba i osjetiš koliko je poseban. Dinamo mi je bio jako dobra škola za sve što slijedi, nisam mogao imati bolju pripremu za Inter, čvrsto stojim iza toga – naglasio je Sučić.

U posebnom je sjećanju ona sekvenca iz dvoboja protiv Monaca u Ligi prvaka. Plavi su vodili s 2:0, dvoboj završen remijem, 2:2... Ali bravura kakvu je Sučić predstavio u zadnjim sekundama prvog dijela doista je impresivna. Martin Baturina s lijeva je efektnim manevrom poslao paralelu Sučiću, a on u tri sekunde nanizao tri sekvence za naklon: vještim je i mekim dodirom primirio loptu, potom driblingom desnom nogom poslao braniča da “otklizi prema Dubravi i Sesvetama” i na kraju ljevicom “profesorski” potkopao preko vratara u mrežu.

– Oduvijek sam volio igrati mali nogomet i „lažnjake“ i to je ostalo u meni. Treneri su mi uvijek govorili „nemoj igrati mali nogomet na velikom terenu“, ali u tom trenutku to je bilo jače od mene i morao sam „udariti taj lažnjak“. Ne znam kako to opisati, to je sekunda, ali ja vidim da stoper dolazi i da me može blokirati, da je vratar izletio i da se bacio. U tom trenutku, samo mi je došla misao da podbodem loptu i obojica su proklizali. Moja prva utakmica u Ligi prvaka i moj prvi gol za Dinamo u Ligi prvaka – najljepši gol koji sam zabio.

Efektan je bio i gol Varaždinu na zatvaranju sezone. Primio je loptu na desnoj strani pa se u svom karakterističnom prodoru, uz „fakinski“ dribling, otresao pratnje, „lažnjakom“ izbacio braniča iz težišta, izbio sam pred vratara i mirno lansirao u suprotnu „malu mrežu“. Također vješto „žonglirajući“ i desnom i lijevom. Slično je, naposljetku, zabio i u ranijoj utakmici protiv Slavena Belupa.

– Za mene je ova oproštajna utakmica bila jako emotivna. Cijeli dan su se miješali osjećaji i dolazili su mi „flashbackovi“ na sve ranije utakmice, na treninge i na sve što sam doživio u Dinamu pa su me na kraju emocije obuzele. Jako puno mi znači ovo razdoblje u Dinamu, i meni i mojoj obitelji. Pun stadion na kraju, zabio sam gol za pobjedu u zadnjoj svojoj utakmici i lijepo sam se oprostio od navijača. A njima posebno zahvaljujem na svemu, bili su nam stalna podrška. Boravak u Dinamu najljepše je razdoblje u mom životu. Sretan sam što sam onda zabio i taj gol za pobjedu.

Dragi naš Petre, velika hvala, naklon do poda i sretno u nastavku velike karijere.