Heinlein i Mantler predvodnici, Mütsch osigurao prvi poslijeratni naslov

  Bila je tad još Austro-Ugarska kad je zagrebačkoj nogometnoj momčadi mogao pristajati i nadimak: austro-purgerska. Jedan ju je Austrijanac, Karl Heinlein, nogometno educirao i oblikovao pripremivši stazu prema prvom povijesnom naslovu prvaka, dok je drugi, Franz Mantler, ordinirao u sredini terena kao fantasista i glavni motor u lovu na prvi državni pokal... Niz su nastavila još petorica znamenitih austrijskih stratega i time značajno utjecali na razvoj zagrebačkoga i hrvatskog nogometa. Tako je to izgledalo u drevnim vremenima kad su „echte Austrijanci“ vježbali „echte purgere“: momčad Gradjanskog vodila su čak sedmorica austrijskih stručnjaka. A, niz je nastavljen i kasnije: prvi Dinamov poslijeratni naslov prvaka potpisao je upravo austrijski trener – Karl Mütsch.

   Bečanin Heinlein bio je jedan od pionira trenerskoga zanata kod Hrvata, u redove Gradjanskog došao je u ljeto 1919. godine i postao, zapravo, svojevrsna prethodnica znamenitim stručnjacima. Heinlein je bio učitelj nogometa, raniji austrijski reprezentativac, a svoje je demonstratorske sposobnosti ukomponirao tako da je, uz trenersku palicu, vještine pokazivao i na samome terenu u ulozi igrača-trenera. On je zapravo oblikovao momčad koja je ubrzo nakon njegova odlaska osvojila prvi naslov državnoga prvaka. Gradjanski je 1923. godine, dakle, osvojio naslov u prvoj, premijernoj sezoni prvenstva Kraljevine SHS. Taj je uspjeh potpisao engleski trener Arthur Gaskell koji se uvelike naslonio upravo na Heinleinovo naslijeđe.

  Značajnu su ulogu tada odigrala dvojica austrijskih nogometaša: Franz Mantler i Viktor Götz. Obojica su bili članovi udarne postave koja je sjajnim izvedbama osvojila trofej. Bilo je to, dakako, doba kad igrači još nisu nosili brojeve na poleđini dresa, ali Mantler je bio preteča popularnih „desetki“, profinjeni vezist. Kasnije je odlično igrao i braniča.

  I Mantler je, baš kao Heinlein, bio rođenih Bečanin. Formirao se u Rapidu, a po dolasku u Hrvatsku prvo je nastupao u splitskom Hajduku, a Gradjanskom je pristupio uoči turneje u Španjolskoj 1922. godine. Posebno je zablistao na novoj turneji godinu kasnije, također u Španjolskoj, kad su purgeri svladali slavnu Barcelonu s 1:0. Gradjanski je na tom putovanju upisao četiri pobjede, jedan remi i tri poraza, a od ukupno 12 postignutih pogodaka Mantler je postigao sedam.

  Bio je. uostalom, i dvostruki strijelac u finalnoj utakmici za državnoga prvaka 1923. u pobjedi protiv sarajevskog SAŠK-a sa 4:2. Ubrzo nakon Gaskellova odlaska upravo je Mantler nakratko preuzeo ulogu igrača-trenera. S purgerima je osvojio čak tri naslova državnog prvaka, a dres Gradjanskog nosio je gotovo 10 godina. Kasnije je bio i trener juniora. Zagrebački su kibici, dakako, odmah objeručke prihvatili Mantlera i svojevrsnom inercijom mu, uz ime Franz, nadjenuli hrvatsku inačicu i zvali ga – Franjo Mantler.

  Taj prvi naslov u premijernoj sezoni prvenstva Kraljevine SHS povijest pamti i po „štiklecu“ vezanom uz braću Götz: Viktor i Ferdinand, tada popularni Vicky i Ferry, bili su na suprotnim stranama u finalnom okršaju. Viktor je bio half Gradjanskog dok je Ferdinand bio glavni vezni igrač, a ujedno i trener SAŠK-a. Gradjanski je, dakle, u finalnoj utakmici pobijedio sa 4:2, a čak tri od ta četiri pogotka postigli su „purgerski Austrijanci“: dvostruki je strijelac bio Mantler, od čega jednom s bijele točke, a mrežu je zatresao i Götz.

  U Austriji je nogometno formiran i Rudolf Rupec, popularni half iz dvadesetih godina. U doba dok su mu roditelji bili na radu u Austriji igrao je u juniorima Rapida i dogurao do prve momčadi. Čak je upisao i 10 nastupa za austrijsku reprezentaciju. Kasnije je pristupio Gradjanskom, a promijenio je i dres reprezentacije. Rupec je s purgerima osvojio dva naslova prvaka, bio je član znamenitog trojca Hitrec – Rupec – Remec.

  Purgerski je dres nešto kasnije, u sezoni 1937/'38., nosio i Rudolf Chmelicek, koji je kao najbolji igrač Aiustrije Klagenfurt prvo prešao u osječku Slaviju, a potom u Gradjanski.

  Niz austrijskih trenera u purgerskom klubu kasnije su nastavili svjetski poznati Richard Kohn, poznat po nadimku Dombi, kasniji trener Bayerna i Barcelone... Kohn je purgere vodio 1924. i 1925. godine. Bili su tu i raniji austrijski reprezentativac Josef Brandstätter uskočivši u trenersku ulogu nakon osvajanja naslova 1926. kojeg je dohvatio Mađar Imre Pozsonyi, raniji trener Barcelone. Niz su nastavili Johann Hans Strnad 1930. i 1931., zatim Robert Haftl od 1931. do 1932. i Otto Toni Ringer 1935. godine.

   Zanimljivo je da je purgere, sad već pod novim nazivom Dinamo, do prvoga naslova državnog prvaka u poslijeratnoj Jugoslaviji vodio austrijski trener. Karl Mütsch u predratno je doba vodio varaždinsku Slaviju pa HAŠK, a zagrebačku je družinu preuzeo na polovici slavljeničke sezone, dakle uoči proljetnoga dijela natjecanja 1948. godine. Momčad je ujesen vodio Miroslav Mirko Kokotović.

  Mütsch je bio iznimno blizak s igračima, održavao je obiteljsku atmosferu u momčadi pa je povremeno znao biti pozvan i „na raport“. Primjerice, pred klupskom se upravom morao braniti da si je u trenucima slavlja, zajedno s igračima, priuštio poneku kapljicu više. Znali su se proveseliti u restoranu Bednjanec u Frankopanskoj ili u Gradskom podrumu... Kad su ga pozvali na red, kratko je odgovorio:

  „Što hoćete više od prvog mjesta s pet bodova prednosti? Zar bih ja uopće mogao nešto naučiti jednog Kaciana, Wölfla, Kokotovića, Pukšeca ili Jazbinšeka? Pa, oni već znaju više od mene.“

Mütsch je smatrao da igrače takve klase ne treba učiti nogometu već im omogućiti poticajno okružje i taktiku koja ih neće sputavati na terenu.

  „Mütsch? To je bil tak dragi čovjek. Pravi Austrijanac, veseljak. Kak' smo trenirali? Male runde i puno pucali. Ja sam to volil. I svi“, prepričao je Franjo Wölfl u pero Zvonimiru Magdiću pri čemu je suigrač Krešimir Pukšec dodao:.“Mütsch se samo smješkal i jodlal.“

 I tako je, veselo, smješkajući se i jodlajući  osvojio naslov prvaka Jugoslavije! Dinamo je toga proljeća igrao ofenzivno, a između ostalih je pobijedio i glavne rivale Crvenu zvezdu s 5:1, Hajduk s 2:0, Partizan s 1:0...

  U moderno doba najznačajniji Dinamovi igrači koji su odrasli i formirani kroz austrijsku nogometnu školu su donedavni maksimirski stoper Emir Dilaver i, dakako, aktualni lijevi branič plavih, Marin Leovac.