Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Prvi predsjednik u povijesti purgerskoga kluba jest bio poznati obrtnik i, između ostaloga, trgovac šeširima, Andrija Mutafelija, ali upravo je šešir u jednom trenutku bio najveća prepreka plavima u – Europi. Ovoga petka, 10. srpnja, prošlo je 80 godina od odlučujuće utakmice polufinala tadašnjega Srednjoeuropskog, Mitropa kupa, u kojem je Gradjanski ispao zahvajujući – izvlačenju iz šešira.
Triput su purgeri bili su situaciji da o prolazu u sljedeći krug nekog europskog natjecanja odlučuje ždrijeb, pritom su dvaput bili dobitnici, a jednom izgubili. Ždrijeb im je bio naklonjen u 1. kolu Kupa pobjednika kupova 1963. protiv austrijskog LASK-a kao i u 1. kolu Kupa velesajamskih gradova 1966. protiv Spartaka iz Brna. Jedini put kad ih je ždrijeb izbacio iz natjecanja bilo je u polufinalu Srednjoeuropskog, Mitropa kupa protiv Rapida iz Bukurešta.
U prvom ogledu u Zagrebu bilo je 0-0, a istovjetan je rezultat bio i nakon 90 minuta uzvrata u Bukureštu. Sukladno tadašnjim pravilima, slijedio je odlučujući, treći dvoboj, ali na neutralnom terenu. Sučelili su se u Subotici, a ta je utakmica, u 120 minuta igre, završena bez pobjednika, 1-1. Ždrijebom je u finale prošao – Rapid. Dvoboj je odigran na igrlištu Bačke, a sam je grad toga dana živio u duhu nogometnog spektakla: rijeke ljudi slijevale su se ka igralištu, grad je bio oblijepljen plakatima koji su najavljivali utakmicu, dolazili su gledatelji iz brojnih okolnih mjesta i gradova, u vrijeme dvoboja sve su trgovine bile zatvorene, bio je to gotovo blagdanski ugođaj... Tribine su bile krcate, skupilo se 7.000 gledatelja pri čemu su brojni kibici bili primorani sjediti na travi uza sami teren.
Ovaj je put u momčadi Rapida zbog ozljede izostao njihov ponajbolji igrač, Vilmos Vili Sipos, popularno desno krilo koji je samo godinu ranije nastupao upravo za Gradjanski. Baš je Sipos u prethodnom dvoboju u Bukureštu zadavao najviše problema purgerskoj družini. U Subotici je, međutim, Gradjanski maestralno otvorio utakmicu: plavi su poveli već na samom otvaranju, u prvoj minuti. Branko Pleše proigrao je Augusta Lešnika koji je osvanuo sam pred vratarem, ali je ipak odustao od udarca pa poslao povratnu Zvonimiru Cimermančiću koji je u punom trku silovito katapultirao u rašlje. No, već je u 14. bilo 1-1. Ioan Wetzer je ubacio, a Ion Bogdan dočekao loptu i smjestio je u donji kut. Početkom drugoga dijela pokušao je Florijan Conjo Matekalo snažnim udarcem, ali lopta je prohujala uza same rašlje. Lešnik je ubrzo izbio sam pred vratara, ali ga je pritom poželio driblati i izgubio loptu. Veliku je priliku Gradjanski imao u 70. minuti kad je mađarski sudac Kalman Tihameri dosudio jedanaesterac kojeg je skrivio Iosif Lengheriu. No, Mirko Kokotović s bijele je točke lansirao loptu pored gola.
Paradoks je da je, unatoč jasnim pravilima, nakon isteka 90. minute uslijedilo “cjenkanje” oko – formata (!) natjecanja. Rumunji su inzistirali da o pobjedniku odmah odluči ždrijeb, dakle bez produžetka. Pravila su bila jasna pa su do rumunjskih igrača na sam teren došetali i članovi Odbora Mitropa kupa i pritom im, dakako uz samoga suca, pojasnilki da ovdje nema mjesta “pregovorima i cjenkanju”.
Nakon što je i produžetak dvaput po 15 minuta završen bez pobjednika, o putniku u finale odlučio je ždrijeb. U prostorijama Bačke u Hrvatskom domu održana je sjednica Odbora Mitropa kupa. Na jednoj su ceduljici napisali Rapid, na drugoj Gradjanski i pritom ih stavili u šešir. Ceduljicu s pobjednikom izvukao je predsjednik Odbora, Mađar Pal Guidofalvy, ujedno i tadašnji predsjednik Mađarskog nogometnog saveza. Izvukao je ceduljicu na kojoj je pisalo – Rapid. U finalu ih je čekao Ferencvaros. No, samo je finale naknadno otkazano zbog – početka Drugoga svjetskog rata.
Subotica, 10. srpnja 1940.
Mitropa kup, polufinale, treća, odlučujuća utakmica
Gradjanski – Rapid Bukurešt 1-1
Igralište Bačke
Gradjanski: Urch, Brozović, Belošević, Džanić, Jazbinšek, Kokotović, Pleše, Cimermančić, Lešnik, Antolković, Matekalo
Trener: Marton Bukovi
Rapid Bukurešt: P. Radulescu, Slivaț, Lengheriu, I. Costea, I. Wetzer, Moldoveanu, Radu, Simko, Baratky, D. Gavrilescu, Bogdan
Trener: Ştefan Auer
Sudac: Kalman Tihameri (Mađarska), Gledatelja: 7.000
Strijelci: 1:0 Cimermančić (1.), 1:1 Bogdan (14.)