Jerko Leko

Uoči početka sezone u Dinamo se nakon devet godina vratio Jerko Leko. Nakon bogate inozemne karijere bivši vezni igrač Dynamo Kijeva, Monaco i Bucaspora vratio se u matični klub s puno motiva - Liga prvaka i naslov prvaka Hrvatske su riječi koje često izlaze iz njegovih usta. O ciljevima u sezoni ispred nas, inozemnoj karijeri i mnogo toga drugoga s Lekom smo popričali na pripremama na Rogli.

Kada si počeo igrati nogomet i kako je izgledao tvoj put do seniora Dinama?

Počeo sam sa sedam godina u Chromosu na Savici, klubu koji se kasnije zvao NK Posavina. S 10 godina smo igrali neki turnir gdje smo na penale izgubili od Dinama i nakon toga je tadašnji trener Dinama Marijan Vlak nas pet pozvao u Dinamo. Sa svim tim dečkima sam i danas ostao u super odnosu, no, nažalost, nitko nije napravio prvoligašku karijeru. U početku sam igrao bočnog da bi me u ulaznim juniorima trener Kobeščak stavio na zadnjeg veznog gdje sam se najbolje našao. Kao kapetan juniora sam potpisao ugovor s Dinamom da bi onda Tomislav Gondžić, Ivan Turina i ja otišli u Sesvete na posudbu. Nakon toga sam se vratio u Dinamo i kod Marijana Vlaka sam počeo igrati, a Ilija Lončarević me standardno stavljao u prvu momčad. Općenito od juniora u mlađim kategorijama bih izdvojio trenere Roru i Kobeščaka, a potom Lončarevića koji mi je u prvoj momčadi ukazao veliko povjerenje.

Brzo si se afirmirao na zadnjem veznom i napustio Maksimir. Tvoj transfer bio je u tom trenutku najveći u povijesti Dynamo Kijeva.

Sjećam se kada sam potpisivao ugovor za Dynamo da mi je Zdravko Mamić rekao kako sam ja jedini igrač kojeg je on vidio da je tužan potpisivao ugovor za strani klub. Nije to neka retorika nego jednostavno se sve jako brzo dogodilo: odigrao sam jednu pravu sezonu, počeo novu i odmah na početku, sa samo 22 godine, otišao u Ukrajinu; nisam stigao uživati u Dinamu koliko sam htio. Bez obzira na novac i sjajne uvjete - nisam bio sretan što odlazim.

Financijska situacija u klubu tada nije bila sjajna pa je cijeli klub nekako odahnuo kada si ostvario veliki transfer.

Da, situacija je tada bila daleko od današnje i praktički je o mojoj prodaji ovisila egzistencija kluba. Sjećam se kako su me igrači pitali u svlačionici jesam potpisao ili ne, a kada sam im rekao da jesam onda su odahnuli jer su znali da će dobiti plaće. Bila su to drugačija vremena, a kvalitetnim radom Dinamo je danas u znatno kvalitetnijoj situaciji.

Unatoč svemu tome, u Ukrajini si proveo sjajne godine.

Ma naravno. Dynamo je veliki klub s kojim sam igrao Ligu prvaka i osvajao domaće trofeje. Obzirom na rekordan transfer i moj reprezentativni status došao sam tamo kao zvijezda i prve tri godine igrao stvarno dobar nogomet. U toj posljednjoj godini ugovora nisam se dogovorio s vlasnikom kluba Surkisom oko novog ugovora, a i htio sam isprobati neku drugu ligu pa sam očekivano manje igrao da bi potom otišao u Monaco.

Kakav je život u Monte Carlu i kolika ti je bila promjena doći iz klubova kojima su naslovi realnost i obaveza u klub koji cilja sredinu tablice?

Monte Carlo je stvarno krasan grad i uživao sam tamo, a što se tiče sporta - naravno da je bilo drugačije nego što sam bio naviknut. U Zagrebu i Kijevu se sve osim pobjeda i naslova prvaka tretira kao neuspjeh dok je u Monacu nekakav cilj izboriti Europu, no nije nužno odnosno neće biti katastrofa ukoliko završimo osmi ili deveti. Na početku mi je trebalo par mjeseci da se uigram i priviknem, a onda sam i tamo igrao kvalitetno, posebno treću sezonu kada sam nekoliko puta bio igrač mjeseca. U četvrtoj godini ugovora klub je odlučio smanjiti troškove i prodati nas nekoliko koji smo imali veće ugovore koji su isticali sljedeće godine, no nakon što se dugo pregovaralo oko mog prelaska u Englesku - na kraju nije bilo ništa od toga.

Nakon isteka ugovora u Monacu otišao si ponovno na istok, ovoga puta u Tursku.

Imao sam ponovno nekoliko ponuda, a Stjepan Tomas me pozvao u Bucaspor. Pričao mi je kako se radi o ambicioznom klubu s bogatim vlasnikom i nisam požalio. Moram reći da mi se danas turska liga čini kvalitetnija od francuske. Osim što su tribine uvijek pune i navijači sjajni, jako se puno ulaže, dovode se prave zvijezde i liga je zaista kvalitetna. Namjerno sam odabrao nešto manji klub kako bih uhvatio kontinuitet utakmice što me vratilo u formu. Nakon odigrane 34 utakmice prošle sezone, znači gotovo svih, bio sam spreman i odlučio sam se vratiti u Dinamo.  Nisam se htio vratiti istrošen ili nespreman jer previše volim Dinamo da bih tako nešto napravio.

S Dinamom si u prvom mandatu osvojio dva Kupa, ali nemaš osvojeno prvenstvo. Ove godine bi se i ta rubrika trebala popuniti, a europske ambicije Dinama su također vrlo velike.

Da, nemam osvojeno prvenstvo s Dinamom i to ćemo ove godine riješiti (smijeh, nap.a.). Što se tiče momčadi Dinama - jako mi se sviđa; prije svega mi se sviđa način rada trenera Jurčića i kondicijskog trenera Komesa. Nisam prošle godine imao toliko prilike pratiti utakmice Dinama, ali sudeći po onome što sam vidio kroz ove treninge i jučerašnju utakmicu protiv Šmarja - imamo kvalitetu i imam velike planove. Radi se zaista o odličnom spoju nas par iskusnih i hrpe mladih igrača koji su gladni uspjeha. S druge strane, Bišćan, Tonel, Cufre i ja koji spadamo pod ove starije smo itekako željni uspjeha i gladni trofeja tako da sve to skupa izgleda sjajno.

Dinamo je zahvaljujući europskim rezultatima prošlih godina došao do statusa nositelja kroz cijele kvalifikacije što bi ipak trebalo olakšati put. Što misliš, može li Dinamo do Lige prvaka?

Uvijek je taj ždrijeb bitan; u životu općenito treba sreće pa tako i ovdje. Ja sam devet godina vani i taj san o Ligi prvaka je uvijek isti te zaista vjerujem kako ga možemo ostvariti. Platinijev sustav, odlični rezultati Dinama koji su nam donijeli status nositelja i sve to skupa su male kockice koje se slažu za veliki plan "Dinamo u Ligi prvaka". Ulazak u skupine tog natjecanja ne bi bio poklon samo za igrače i stručni stožer već i za navijače, cijeli klub, grad i sve koji vole ovaj klub.

Klub je uložio velika sredstva u "šminkanje" Maksimira kako bi se ostvarilo ono što svi sanjamo - Liga prvaka na Maksimiru.

To je zaista sjajan potez kluba. Znam da se puno ulaže i da nije lako to financijski izgurati, ali to sigurno puno znači. Naravno da ne može stari stadion imati uvjete nekih novih, no ovi radovi trebali bi zaista gledateljima omogućiti kvalitetne uvjete i vjerujem da će, uz naše dobre izvedbe i rezultate, tribine biti popunjene. Pobjede i dobar rezultat su uvijek najbolji poziv.

Kada smo već kod terena, postoji velika razlika između Dinama danas i Dinama kada si ti otišao.

Pa da. Evo neki dan smo bili na otvaranju terena u Maksimiru. Gledam sve te terene i pričam s Bišćanom kako je to prije bilo... Golema je razlika. Mi smo igrali na lešu iznad južne tribine, imali smo svi poderana koljena, ali nismo znali za bolje. Nama su Hitrec-Kacijan i teren iza Vive bili najbolji, a kada sam došao u Kijev onda sam tamo vidio devet pomoćnih terena i ostao zaprepašten; jednostavno nisam znao da tako nešto postoji. Danas kada gledam Maksimir u kojem ima desetak terena za trening po ljeti i zimi - naravno da sam sretan. Uz takve uvjete lakše će se razvijati i naše mlade nade iz škole koja je sigurno već sada među najboljima u Europi. Talent je tek 30-tak posto uspjeha, a sve ostalo je rad na koji, naravno, utječu i uvjeti rada.

Iako si dugo godina bio u inozemstvu, obzirom na tvoju igračku priču sigurno imaš mišljenje o Ligi 16.

Znam da neki kažu kako se kroz ovakvu ligu lakše afirmiraju mladi igrači, ali što ti vrijedi činjenica što igrači igraju prvu ligu ako ona nije jaka. Ja sam s 18 godina išao u Sesvete u drugu ligu gdje sam stekao seniorsko iskustvo prije povratka u Dinamo i bilo mi je to sasvim dovoljno. Mislim da je nama bitnije imati kvalitetnu prvu ligu, a mladi igrači se mogu afirmirati kroz drugu ligu koja bi isto bila jača. Ako se radi o kvalitetnim igračima onda će se oni sigurno afirmirati i pokazati što znaju. Mislim da u Hrvatskoj ne postoje uvjeti niti dovoljno kvalitetnih igrača za ovako veliku ligu.