Na današnji dan 1911. rođen Ico Hitrec

Na današnji dan 1911. godine u Zagrebu je rođen Ivan Ico Hitrec, koji je bio prvi tehnički referent i pročelnik nogometne sekcije Dinama 1945. godine.  

Bio je srednjoškolac, a već je zaigrao za – reprezentaciju. Ovo je tek jedna crtica iz dojmljive karijere Ice Hitreca, po mnogima najboljega hrvatskog nogometaša svih vremena. 

Hitrec je prvih poslijeratnih godina bio tehnički referent i pročelnik nogometne sekcije u Dinamu, a istodobno je formirao Akademičar, odnosno Mladost, kao nastavak predratnoga HAŠK-a. Nogometna je sekcija ugašena 1955. godine.

Hitreca suvremenici pamte ne samo kao modernoga i vrhunskog nogometaša, već i kao sjajnoga organizatora, pedagoga i ponajprije – humanista. Posebno se istaknuo u doba Drugoga svjetskog rata posvetivši se borbi za spašavanje života svoje obitelji i mnogih drugih stradalnika. Svojim je angažmanom spasio gotovo cijelu obitelj Hirschler i Rosenfeld koji su u zadnji trenutak izbjegli tragičnu sudbinu pred nacističkim naletom.

Rođen je 13. travnja 1911. u Zagrebu, bio je istaknuti napadač zagrebačkog HAŠK-a i državne reprezentacije, a blistavu je karijeru nastavio kao profesionalac u Švicarskoj. Mnogi su ga njegovi suvremenici ocijenili najboljim hrvatskim nogometašem: Franjo Wölfl, Milan Antolković, Ivan Oskar Jazbinšek, Aco Živković, Joža Gillera, Ivica Gajer, Zvonimir Cimermančić, Mirko Kokotović, Leo Lemešić, August Lešnik, Slavko Kodrnja, Frane Matošić... 

Svojedobno je i sam Hitrec u svojem dnevniku opisao nogometne početke:

"Prve utakmice u prvoj momčadi HAŠK-a, 19. svibnja 1927. godine, uvijek ću se sjećati. Imao sam golemu tremu. Tadašnji referent dr. Zupančić ukazao mi je povjerenje iako sam imao samo 16 godina i postavio me na desnu spojku. Hajduk nas je tada pobijedio 4:0, ali nekoliko dana kasnije pobijedili smo BSK sa 4:3. U tom sam dvoboju potpuno zadovoljio i sam od tada stalno nastupao u prvoj momčadi. Ujesen 1927. tadašnji podsavezni kapetan Ture Dubravčić postavio me i u reprezentaciju Zagreba na utakmici protiv Graza, ali kao rezervu. Ušao sam u drugom poluvremenu umjesto Martinovića. Bio je to ne samo moj debi u zagrebačkoj reprezentaciji nego i prvi i jedini nastup zajedno sa svojim bratom Rudolfom, desnim halfom.“

Rudolf Hitrec bio je istaknuti nogometaš Građanskog i upravo je on brata Icu lansirao ne veliku scenu:

"Kada je Rudolf čuo da igram u Iliriji, poslao me u HAŠK-ove subjuniore. Bilo je to zanimljivo: moj brat 'purger' poslao me među 'crvene'“, prisjetio se Hitrec u dnevničkim zapisima.

Prvi nastup za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije upisao je kao 17-godišnjak, 10. svibnja 1929. u Bukureštu u pobjedi 3:2. Hitrec je bio strijelac jednog pogotka. 

U njegovoj karijeri posebno mjesto ima i utakmica reprezentacija Zagreba i Madrida 1931. godine na igralištu u Kranjčevićevoj. Bila je to ujedno prva noćna utakmica u Zagrebu, Hrvatskoj i Jugoslaviji. Madriđane je predvodio proslavljeni vratar Ricardo Zamora, a utakmicu je s tribina pratilo tada rekordnih 20.000 gledatelja. Na plakatima je pisalo „HITREC protiv ZAMORE“. Reprezentacija Zagreba pobijedila je s 2:1, a Hitrec je slavnom Zamori zabio dva dojmljiva gola. Veliki nogometni zaljubljenik, akademik Marko Kostrenčić, svojedobno je pero novinara Fredija Kramera opisao Hitrecov pogodak Madridu:

"Taj gol neću nikada zaboraviti. Navala je krenula s lijeve strane. Prodirao je Danko Premerl, dobar tehničar, čvrst i okretan. Efektno je prešao u trku jednog protivničkog igrača i vidio Hitreca na visini šesnaesterca. Stajao je okrenut golu. Iza njega nalazila su se dvojica igrača Madrida. Na prvi pogled situacija je izgledala bezopasna. Gledatelji su mirno gledali što se događa, a rezultat je bio 1:1. Hitrec nije zadržao loptu. Primio ju je desnom nogom i tako udario da ga je jedva vidljivim polukrugom zaobišla i kotrljala se poslušno ispred njega. Zatim se brzo okrenuo. Ususret mu je dolazio protivnički branič, a slijeva je ugledao i drugog beka. Prodor je bio moguć samo kroz sredinu između te dvojice. A to se činilo gotovo neizvedivo. U takvoj situaciji svaki drugi igrač bi se prestao boriti. Ali, tu je bio Ico Hitrec, u naletu. Učinio je pokret ramenima udesno pa ulijevo i projurio naprijed. Prevareni braniči otišli su svaki na svoju stranu, a između njih ostala je praznina. I baš tu protrčao je Hitrec, putem koji je sam stvorio majstorskom varkom. Pred njim je stajao kao ukopan slavni Zamora, bio je iznenađen, ali spreman na skok. Hitrec više nije oklijevao. S udaljenosti od 12 metara poslao je projektil u sam kut. Neobranjivo! Bio je to jedan od rijetkih golova koje je Zamora primio. Nikada više nisam vidio takvo majstorstvo" – završio je svoju zanimljivu priču akademik Kostrenčić.

Zagreb - Madrid (2:1), 1931. godine. Veliki dvoboj Hitreca i Zamore   

Hitrec je karijeru nastavio u Grasshopers iz Züricha. Angažirao ga je tadašnji menadžer i tajnik Grasshoppersa, Dori Kürschner, a preporučio ga je proslavljeni Hugo Meisl, tvorac austrijskoga "Wunderteama“. Mjesec dana kasnije u Grasshoppersu mu se pridružio i igrač Građanskog Aco Živković. Hitrec je 1932. bio najbolji strijelac Švicarske pri čemu su mu novinari nadjenuli nadimak Wilhelm Tell.

Karijera mu je usporena teškom ozljedom u Lausannei kada mu je Austrijanac Tandler slomio nogu. Oporavak je trajao četiri mjeseca, ali ozljeda je ostavila traga na njegovim nastupima. Po povratku u Zagreb igrao je za Špartu, a potom još jednu sezonu u svom HAŠK-u pri čemu je bio najzaslužniji za osvojeno prvenstvo 1938. godine.

Icina supruga Zita punih je 25 godina, od 1950. do 1975., bila tehnička tajnica u Dinamu. Preminula je u Zagrebu 24. ožujka 1987. godine.

Dinamova je nogometna škola dugo vremena nosila naziva "Hitrec-Kacian“ u spomen na Icu Hitreca i još jednoga prerano preminulog Dinamova nogometaša, Ratka Kaciana, koji nas je napustio u svojoj 32. godini.