Paulo Machado: Dinamo je obitelj, a mladi igrači bogatstvo kluba

Dinamo se uoči početka sezone pojačao s nekoliko igrača, a jedan od onih koji je u Zagreb došao s impresivnim životopisom je svakako Paulo Machado. Simpatični Portugalac Atenu je zamijenio Zagrebom, a nakon što smo mu dali neko vrijeme za prilagodbu i upoznavanje nove okoline na pripremama u Sloveniji došlo je vrijeme da se predstavi navijačima Modrih.

Za početak, reci navijačima svoje prve dojmove u vezi Dinama.

Jako sam sretan što sam ovdje i što sam potpisao za Dinamo koji je najbolji klub u Hrvatskoj. Radi se o klubu koji iz godine u godinu osvaja trofeje što mi je vrlo bitno jer želim igrati u klubu koji je u vrhu i osvaja naslove. Naravno, klub svake godine igra europska natjecanja što je također bitno za svakog nogometaša i veselim se izazovima u Ligi prvaka. Igrači su kao velika obitelj, sjajna je atmosfera, a i svi ljudi u klubu su me sjajno dočekali od prvog dana tako da mi se zaista jako sviđa ovdje.

Opiši malo kako je izgledao tvoj dolazak u Zagreb. Kakva ti je bila prva reakcija kada si čuo da je Dinamo zainteresiran za tebe?

Sve je išlo jako brzo i jednostavno. Iz Dinama su nazvali Olympiakos i rekli da me žele dovesti, kada su u klubu rekli meni da me hrvatski prvak želi nisam previše razmišljao i s obitelji sam došao u Zagreb. Tu smo se vrlo brzo i lako sve dogovorili i potpisao sam za Dinamo.

Zašto si se odlučio za odlazak iz Grčke?

To je također jednostavno: htio sam promjenu i novi izazov jer u karijeri sam uvijek htio igrati. U posljednjih par mjeseci nisam previše igrao jer je trener preferirao drugog igrača i brzo sam odlučio da je najbolje za mene i moju karijeru promijeniti klub.

Što ćeš najviše pamtiti iz Grčke? Bio si dio jednog od "najluđih" derbija na svijetu između Olympiakosa i Panathinaikosa. Kakav je to osjećaj?

To je nešto neopisivo. Utakmica je jednom trebala početi u 20, a počela je tek u 22 sata jer su svi bili na terenu. Policija, navijači, igrači... Svi na terenu. Tako nešto nisam vidio u životu. Ljudi u Portugalu vole nogomet i derbiji su nešto posebno, ali ovo je nešto neopisivo; jednostavno se mora doživjeti. Kod njih je to normalno.

Kako su portugalski mediji komentirali tvoj dolazak u Dinamo?

Svi znaju za Dinamo jer su igrali Ligu prvaka i to protiv Porta. Ja sam osobno veliki navijač Porta, igrao sam tamo godinama i kada su igrali protiv Porta onda smo slušali o silnim uzastopnim naslovima prvaka Hrvatske i dominaciji, o sjajnim mladim igračima koje je Dinamo stvorio, a tada su već igrali u velikim klubovima. U Portugalu se jako cijeni Dinamo.

U Dinamu te dočekalo nekoliko portugalskih igrača koji će ti sigurno olakšati prilagodbu.

Znam ih još iz Portugala i naravno da je odlično što su oni već tu. Ipak, tečno govorim engleski tako da mi nisu toliko potrebni zbog jezične barijere jer u Zagrebu svi pričaju engleski, no sigurno da je lakše kada u klubu imate suigrače s kojima možete pričati svoj, materinji jezik. Naravno, Ivo je tu već dulje vrijeme tako da mi može pomoći i oko raznih drugih stvari, a kada mi dođu supruga i djeca će se imati s kim družiti.

Jesi li poznavao Pinta prije nego što si došao u Dinamo?

Jesam; oboje smo igrali u Portu. On je mlađi od mene i nismo igrali zajedno, ali kao navijač Porta sam uvijek sve pratio i naravno da znam i njega.

Što misliš o momčadi Dinama?

Nisam dugo tu da bih davao neke detaljnije analize, ali sviđa mi se što sam vidio. Ima nekoliko iskusnijih igrača, ali uglavnom su mladići koji se na svakom treningu žele nametnuti kako bi dobili priliku. To je odlično za klub i golemo bogatstvo jer ti "klinci" tjeraju sve ostale da rade naporno i ne dozvoljavaju nikakvo opuštanje. Znam da Dinamo ima fantastičnu školu koja stalno izbacuje nove igrače koji igraju u velikim klubovima.

Gdje se ti vidiš u toj momčadi? Koja ti je idealna pozicija?

Uzeo sam broj 10; to dosta govori, zar ne? (smijeh, nap.a.) U veznom redu... Mogu igrati "osmicu" ili "desetku", ali najvažnije mi je igrati. Gdje god me trener vidi.

Koji su ti neki osobni ciljevi u prvoj sezoni u Maksimiru?

Za početak – želim biti prvak Hrvatske; to je najvažnije. Znam da je Dinamo devet godina zaredom prvak i da se to ovdje očekuje, ali to je ono najvažnije jer naslov prvaka otvara priliku igrati europska natjecanja. Osim toga bih volio da se plasiramo u Ligu prvaka. Znamo da neće biti lako jer igramo nekoliko utakmica kvalifikacija, ali vjerujemo u sebe i nadam se da možemo ostvariti taj sjajan uspjeh.

Prošle sezone si sa svojim bivšim klubom napravio fantastičan uspjeh i prošao skupine Lige prvaka. Koja je "tajna"?

Imam dosta iskustva u Ligi prvaka i Europskoj ligi jer sam nekoliko godina zaredom igrao skupine tih natjecanja. Tajna? Jednostavno je: uložili su puno novca i imali jako dobru momčad (smijeh, nap.a.) Osim toga, imali smo i potrebne sreće jer je i Benfica morala igrati na pobjedu, a tako je znatno lakše, igrali smo dobro i plasirali se u 1/8 finala gdje nas je čekao Manchester United. Bilo je to sjajno iskustvo.

Kako ti se sviđa Zagreb? Jesi li bio kada prije u Hrvatskoj?

Nisam bio prije u Hrvatskoj, ali Zagreb mi je prekrasan. Prije svega je sve čisto i sigurno što mi je vrlo bitno zbog obitelji i djece. Recimo, u Portugalu ili negdje drugdje su ulice prljave i puno je smeća, a u Zagrebu toga nema i mislim da bi trebali na to biti ponosni. Osim toga je vrlo sigurno što je sjajno i također vrlo rijetko u velikim gradovima. Naravno, bio sam do centra jedan dan sa suigračima i zaista je krasan tako da sam siguran da će moja obitelj tu uživati.

Uskoro ti dolazi obitelj u Zagreb.

Tako je... Doći će mi supruga i dva sina. Stariji ima 3 godine, a mlađi 4 mjeseca. Osim njih doći će mi i roditelji, često i braća i ostatak obitelji. Volim biti okružen ljudima koje volim, a to je moja obitelj. Obiteljski čovjek? Sigurno se može tako reći jer mi je obitelj na prvom mjestu. Izlasci? Da mi je to primarno onda ne bih dovodio suprugu, sinove i ostatak obitelji da budu sa mnom, zar ne? (smijeh, nap.a.)

Što radiš u slobodno vrijeme?

Isto što i svi ostali (smijeh, nap.a.). Igram nogomet sa sinovima, družim se s prijateljima, idem do grada... Kažem, ništa posebno što ne rade i svi drugi ljudi mojih godina.