Preminuo Zlatko Mesić

Dobri duh Dinamove svlačionice, nakadašnji maksimirski junior, član proslavljene generacije iz 1967. godine, Zlatko Mesić, preminuo je u utorak rano ujutro u 74. godini.

Mesića ponajprije pamtimo po njegovu iznimno važnom i spektakularnom golu Juventusu u Zagrebu, pamtimo ga i kao defenzivca koji je sjajno razigravao suigrače u napadu i pritom vješto i čvrsto zaustavljao svjetske nogometne zvijezde.
Takva je bila karijera simpatičnoga i uvijek nasmiješenoga maksimirskog vezista, bilo defenzivnog ili katkad ofenzivnog, ali i braniča, bilo lijevog ili desnog.
Rođen je 13. travnja 1946. godine u Zagrebu, a u Dinamu je počeo kao junior 1960. U prvu je postavu uskočio 10. lipnja 1964. u Zagrebu u pobjedi protiv Metalca sa 7:1. Paradoks je, međutim, da je u mlađim danima sanjao zabijati golove, još je u juniorima imao ovlasti ofenzivnoga veznog igrača.
Imao je iznimno važnu ulogu u lovu na osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. godine. Igrao je u veznome redu, a to je već bilo vrijeme kad se Mesić profilirao kao klasični defenzivac, korektor sredine terena. Jedan od razloga zašto je „skliznuo“ iz ofenzivne u defenzivnu liniju i njegova pomalo altruistička narav. Kad trener ne bi imao izbora, kad bi ostalo upražnjeno mjesto koje nitko drugi nije želio ili nije mogao odraditi, bespogovorno bi onamo uskakao Mesić.
Tako bi povremeno preuzeo mjesto na desnom ili lijevom beku. Na taj se način, malo po malo, pretvarao u „čovjeka zadatka“ i posljedično morao odreći sna o zabijanju golova. Bio je poznat kao dobar tehničar, a odjednom je imao zadatak – zaustavljati tehničare.
U onim dvjema trijumfalnim utakmicama protiv Juventusa u četvrtfinalu KVG-a gotovo je nevjerojatnom lakoćom uštopao tadašnju zvijezdu svjetskoga nogometa, Brazilca Chinesinha. Čuvao ga je i u Torinu i u Zagrebu i Chinesinhov je učinak bio slabašan. Slično su se pored Mesića provele i brojne druge europske zvijezde, kao Gianni Rivera ili Florian Albert...
Mesić je, dakako, autor jednoga od važnijih golova u klupskoj povijesti. U uzvratnom je dvoboju protiv Juventusa u Zagrebu, nakon 2:2 iz prvoga ogleda, upravo Mesić, nakon prodora Hrvoja Jukića, lansirao projektil u torinsku mrežu za vodstvo 2:0! Na kraju je bilo 3:0...
U Dinamu je igrao do 1968. godine, a nakon epizode u Croatiji iz Toronta vratio se na još jednu sezonu u Maksimir, 1970-'71. Kasnije je kratko igrao za Zagreb, Jadran Poreč i Rovinj. S maksimirskim je klubom, uz pokal KVG-a, osvojio i trofej pobjednika jugoslavenskog Kupa 1965.
Mi ćemo ga pamtiti po još jednoj rečenici koju bi trebalo ponavljati i nadolazečim generacijama. Kad bi ga treneri smjestili na klupu, Mesić bi sa smiješkom rekao: „Znate kaj? U Dinamu je velika stvar biti i rezerva!“
Dragi Zlatko, od srca hvala za sve što si učinio za voljeni klub. GNK Dinamo izražava sućut obitelji. Vrijeme i mjesto ispraćaja Zlatka Mesića objavit ćemo naknadno.