Prije točno pola stoljeća nastao je temelj današnjeg Dinamova grba

Bila je subota, 12. prosinca... Točno pola stoljeća kasnije poklapaju se i datum unutar godine pa čak i dan u tjednu: upravo je, na današnji dan, 12. prosinca 1970. godine, službeno nastao – današnji Dinamov grb. Ili preciznije: nastao je temelj današnjega grba iz čije je izvorne inačice u međuvremenu iskliznula mala crvena zvijezda. Još je krajem 1969. godine zaživjela ideja o promjeni tadašnjega klupskog znaka kojeg je činio plavi štit uz tada već ustaljeni simbol – malo „d“, zvijezdu i natpis NK Dinamo zlatnim slovima na bijelom polju u vrhu grba. Novi vizualni identitet je, sukladno, sugestijama tadašnjih klupskih autoriteta, morao simbolizirati sam klub, grad Zagreb i Republiku Hrvatsku.

Kako su i u to vrijeme bile prisutne inicijative za povratkom imena Gradjanski, a politika ustrajala u tome da taj naziv nije prihvatljiv jer asocira na klasno društvo, osvanuo je svojevrsni kompromis: Dinamo je mogao kreirati grb po uzoru na doba Gradjanskog.

Upravo to se i dogodilo, purgerski je klub preuzeo novi grb naslonjen na vizualni identitet iz predratnoga doba. Kružni oblik simbolizira loptu, plava je boja grada Zagreba, kvadratići jasan hrvatski predznak, dok mali „d“ predstavlja simbolički i stilistički odmak od ostalih unificiranih heraldičkih rješenja s velikim „D“ kakve su imali mahom policijski istočnoeuropski klubovi imena Dinamo. U klupskom je Statutu stajao i precizan opis:

„Znak kluba je okruglog oblika, obrubljen crtom zlatne (žute) boje. Dijagonalnom crtom zlatne (žute) boje koja s horizontalom zatvara kut od 45 stupnjeva podijeljen je na dva jednaka dijela. Gornji dio znaka ima oblik šahovskog polja crveno bijele boje, a u donjem dijelu plave boje upisano je bijelo slovo 'd'.“

U to je vrijeme opis, dakako, podrazumijevao i malu crvenu petokraku „stidljivo“ smještenu između slova „d“ i hrvatskih crveno-bijelih kvadratića. Zvijezda je pritom bila gotovo i „kamuflirana“ jer je crvenom bojom zadirala na crveni kvadratić. Formiranje novoga znaka s jasnim hrvatskim elementima u ono je vrijeme bio gotovo revolucionaran pokušaj. Upravo taj grb, dakako bez zvijezde, Dinamo koristi i danas. Idejni začetnici sadašnjega vizualnog identiteta još su 1969. godine bili dugogodišnji Dinamov kroničar Fredi Kramer i tadašnji glavni klupski operativac Otto Hofmann. Dinamov je službenik Franjo Ivkanec skicirao grb na osnovi zadanih elemenata: crveno-bijeli kvadratići, plava boja, okrugli oblik... Ideju su jednoglasno prihvatili svi u komisiji: sadašnji Dinamov predsjednik Mirko Barišić, Ante Todorić, Mato Došen i Ivo Prodan. Glavni je tajnik Hofmann tada u tvornici Bertoni u Milanu dao izraditi privjeske za ključeve s motivima novoga grba. Ipak, taj je vizualni identitet službeno zaživio u prosincu 1970. godine, dok se na dresovima pojavio na proljeće 1971.

Grb je prihvaćen 12. prosinca u dvorani tadašnjega Radničkog sveučilišta u Vukovarskoj ulici gdje je u devet sati ujutro održana Skupština kluba, a u 17 sati i svečana akademija. U večernjim je satima uslijedio prijem u smaragdnoj dvorani hotela Esplanade. Svečanost je vodio tadašnji predsjednik kluba Dragutin Božić, a održana je uz taktove himne Lijepa naša.

Sve se to događalo u „predvečerje“ Hrvatskog proljeća kao povijesnoga kulturno-političkoga pokreta pa je i otvaranje prostora crveno-bijelim kvadratićima bilo i najava nekih novih vremena. Uostalom, i sam je Božić u svom referatu na tadašnjoj Skupštini između ostaloga provukao: „Naša su nastojanja da se nogometni sport ne promatra izvan društvenih kretanja nego kao njegov sastavni dio, sa svim svojim društvenim i političkim aplikacijama.“

Prihvaćanje grba vizualno skrojenoga po uzoru na doba Gradjanskog povuklo je i neka prisjećanja na drevnu povijest purgerskoga kluba. Tako je Marko Belinić, jedna od bitnih figura u Dinamovu poslijeratnom ustroju, u svom izlaganju upravo na toj akademiji podsjetio:

„U ljeto 1945. godine posjetili su me kao predsjednika Gradskog odbora sindikata Hrvatske i tajnika Nardonooslobodilačkog fronta dr. Jerko Šimić, Franjo Wölfl i Ivan Oskar Jazbinšek. Izložili su mi situaciju u nogometnom sportu i predložili da se ponovno oživi rad Gradjanskog. Učinili su to i zato jer su znali da sam kroz dugi niz godina bio aktivan član Gradjanskog. Ubrzo smo se složili da se produže svijetle nogometne tradicije Gradjanskog, da se okupe svi eminentni igrači i da počne rad s podmlatkom. Međutim, atmosfera je bila takva da pod imenom Gradjanski nije bilo moguće pokrenuti ovu akciju pa smo se složili da klub s novim imenom nastavi na nogometnim tradicijama Gradjanskog.“

Problem je što je u ono doba, u vladavini ideje o besklasnom društvu, naziv Gradjanski odudarao jer je asocirao na društvo jedne klase. Purgerski je klub u predratno doba, dakle, koristio grb koji je poslužio kao svojevrsni „template“ za Dinamov vizualni identitet. Razlika je tek u tome što je plavo polje u doba Gradjanskog bilo nešto većega opsega nego na današnjem grbu, a hrvatska su obilježja smještena na nešto užem prostoru u gornjem lijevom dijelu. Na plavoj su podlozi bili inicijali.

Dinamo je prvih godina nakon rata koristio pravokutni grb, po obliku također sličan ranijoj verziji Gradjanskog od 1912. do 1923. Kako je tada često mijenjao pefiks, neznatno je redizajnirao i sam znak koji je u to doba imao i ugrađene elemente iz grba Grada Zagreba. Tek je 1951. zaživio znak sa štitom, rješenje koje je potrajalo sve do 1970. Zanimljivo je da je u čak 80 od 110 godina postojanja purgerskoga kluba vrijedio sličan koncept grba, ali u različitim grafičkim inačicama: dijagonalna crta s čije se donje desne strane nalazi klupski inicijal, dok se s gornje lijeve prostiru crveno-bijeli kvadratići.

Takav je koncept vrijedio u doba Gradjanskog u pravokutnom grbu od 1912. do 1923. te okruglom od 1923. do 1945. godine. Dinamo se na takav dizajn naslonio 1970. s dodatkom male crvene zvijezde koja je nestala u ljeto 1990. Klub je 1991. promjenom imena u HAŠK Građanski u grbu samo zamijenio malo „d“ s inicijalima „HG“ što je potrajalo do nove promjene naziva u veljači 1993. godine. Croatia je, pak, od 1996. do 1999. koristila grb sa sičnim elementima da bi se po povratku imena Dinamo na Valentinovo 2000. vratio stari i najpoznatiji grb.

Zanimljivo je da su krajem šezdesetih godina klupski čelnici decentno na službenim odijelima s tadašnjim znakom sa štitom – skinuli zvijezdu. U to je vrijeme momčad ionako igrala u „golim“ majicama, bez ikakvih klupskih natpisa i znakova, a grb je bio zašiven samo na službenim odijelima.