Prošle su 54 godine od Dinamova mitskog finala u Leedsu

Englezi su napadali, silovito pritiskali, Dinamov je obrambeni bedem bio pred kušnjom, ali opet su najbliži pogotku bili – Zagrepčani. Glavni „highlight“ s utakmice je dalekometni „projektil“ kojim je Denijal Pirić uzdrmao gredu. Na današnji dan prije 54 godine, 6. rujna 1967., Dinamo je u uzvratnoj finalnoj utakmici u gostima protiv Leeds Uniteda odigrao 0:0 i tako obranio prednost od 2:0 iz prvoga, zagrebačkog ogleda, što je značilo da je osvojio svoj najveći trofej u povijesti: pokal Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu.

Nažalost, ovo je prva obljetnica bez dvojice Dinamovih tadašnjih junaka: krajem listopada prošle godine zauvijek nas je napustio tadašnji plavi kapetan Slaven Zambata, a samo dva tjedna kasnije preminuo je još jedan znameniti član slavne plave generacije, Krasnodar Rora.

Dinamo je u prvom ogledu u Zagrebu pobijedio s 2:0, strijelci su bili Marijan Čerček i Krasnodar Rora, a 0:0 u uzvratu označilo je veliko slavlje čija “jeka i danas odzvanja maksimirskim odajama”.

Tadašnja Leedsova zvijezda Billy Bremner, igrač čiji spomenik danas krasi ulaz na znameniti Elland Road, hrabrio se motivirajućim najavama: “Istrgnut ćemo pehar iz Dinamovih ruku!” Nakon utakmice je ton bio ponešto drukčiji: “Propustili smo priliku da u Leedsu osvojimo vrlo važan trofej, no ne treba zaboraviti da je Dinamo jedna od najvećih europskih momčadi i da je bilo teško postići nešto više od 0:0.”

Pred 50.000 gledatelja Englezi su žestoko krenuli ka Dinamovim vratima uz silovit pritisak u prvih pola sata. Junaci te večeri bili su vratar Zlatko Škorić, središnji obrambeni dvojac Mladen Ramljak i Filip Blašković... Unatoč pritisku, bilo je vrlo malo izravnih udaraca prema vratima. Engleski su mediji ocijenili plave kao izvanrednu momčad, taktički jaču i spretniju od domaćina.

Fifin je predsjednik Rous izjavio: “Dinamo zasluženo odnosi ovaj pokal. Prva utakmica u Zagrebu bila je kvalitetnija, zanimljivija, ljepša, ali ova u Leedsu bila je teža. Trebalo je izdržati sva ta iskušenja. Dinamo je boljom taktikom osujetio sve planove protivnika. Ovom se pobjedom uvrstio među najjače klubove u Europi!”

Yorkshire Post je pisao: “Obrana Dinama bila je veličanstvena i inteligentna. Leeds je očajnički pokušavao probiti se do gola što mu nije pošlo za rukom jer je pred sobom imao snažnog i kompletnog protivnika, u svakom pogledu nadmoćnijeg. Igrači Dinama u Zagrebu su bili bolji od Leedsa u napadu, a u Leedsu su tako savršeno i vješto postavili obranu da je bilo nemoguće probiti.”

– Poznavajući ove dečke, gledajući ih i prije, bio sam uvjeren da ne mogu dostići naših 2:0. Međutim, malo se ipak zamisliš kad dođeš tamo na sam teren i kad te počnu stiskati. Ali, mi smo imali Škorića na golu. Imali smo Šilju Blaškovića. Imali smo Ramljaka... Mislim da su njih trojica odigrali svoju najbolju utakmicu ikad. Kad smo sletjeli u Zagreb i kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo na aerodrom... Cijelim putem, od Plesa do Zagreba, stajalo je mnoštvo ljudi uz cestu. Masa ljudi! Tek tada postaneš svjestan da si napravio stvarno nešto veliko – govorio je Čerček, strijelac vodećeg pogotka iz prve, maksimirske utakmice.

Tadašnji popularni maksimirski branič Branko Gračanin prisjeća se da je pred zgradom s klupskim prostorijama u Haulikovoj ulici bilo toliko ljudi da ni bicikl nije mogao proći. Bilo je to, dakle, neposredno po povratku iz Engleske gdje je tadašnji predsjednik Fife, Sir Stanley Rous, plavima osobno uručio pokal.

Leeds, 6. rujna 1967.

Kup velesajamskih gradova, uzvrat

Leeds United – Dinamo 0:0

(prva utakmica: Dinamo – Leeds United 2:0)

Elland Road

Leeds United: Sprake, Bell, Cooper, Bremner, Charlton, Hunter, Reaney, Belfitt, Greenhoff, Giles, O'Grady

Trener: Don Revie

Dinamo: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl, Rora

Trener: Ivica Horvat

Sudac: Antonio Sbardella (Italija), Gledatelja: 50.000