Prošlo je 14 dugih godina bez našeg Dražana Jerkovića

Karizmatični centarfor, kapetan, popularni “plavi devet”... Dinamov velikan, goropadni napadač, svojedobni najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, naš nezaboravni Dražan Jerković, zauvijek nas je napustio na današnji dan, 9. prosinca 2008. godine. Prošlo je dugih 14 godina bez našega “plavog devet”, miljenika maksimirskih tribina, kapetana koji je, uz serijal pogodaka i sjajne izvedbe na terenu, ostao zapamćen i po sjajnom govoru nakon osvojenoga jugoslavenskog Kupa 1965. godine pobjedom u finalu protiv titogradske Budućnosti. Tada je, s peharom u ruci, pred mikrofonima na beogradskoj Marakani, u slavljeničkom govoru provukao:  “Drago nam je da ovaj pokal opet nosimo u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u naš dragi i voljeni Zagreb.”

Bila je to, dakako, rečenica koja je iskliznula izvan uobičajenoga protokola i nije baš naišla na oduševljenje tadašnjih nogometnih autoriteta u državi. To je tek jedan “štiklec” iz bogatoga opusa nezaboravnog Dražana Jerkovića. Bila je to i pomalo kruta igra simbolike: plavi devet otišao je devetog dana prosinca.

Jerković je za plave igrao od 1955. do 1965. godine upisavši 176 službenih utakmica uz 127 postignutih pogodaka. Osvojio je naslov prvaka 1958. te tri Kupa – 1960., 1963. i 1965. Pritom je s Dinamom 1963. dogurao do finala Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je vremenom preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. Četiri godine kasnije, u sezoni 1966/'67., maksimirski je klub ponovno dogurao do finala, ali ovaj put i osvojio pokal. Jerković je u to vrijeme već bio u igračkoj mirovini, no i dalje blisko vezan uz momčad, u ulozi tehničkoga referenta.

Kratko je, u sezoni 1971/'72., bio i glavni trener. Posebnu je čast imao 1990. kada je postao prvi izbornik hrvatske reprezentacije nakon demokratskih izbora predvodeći je u prijateljskom dvoboju protiv SAD-a 17. listopada 1990. na maksimirskom travnjaku u pobjedi 2:1.