Prošlo je 35 godina od nastanka Bad Blue Boysa

Hollywoodski klasik Bad Boys bio je pravi, inspirativan „model za skicu“ – zagrebačkim Bad Boysima. Film s „enfant terribelom“ Seanom Pennom u naslovnoj ulozi delikventa u maloljetničkom zatvoru poslužio je kao simboličan, a možda pomalo i sugestivan predložak za ime tek osnovane Dinamove organizirane navijačke skupine: Bad Blue Boys. Iako postoje različita tumačenja oko točnog datuma osnutka grupe, sami Boysi prihvatili su 17. ožujka kao svoj rođendan pa možemo reći da su BBB kao organizirana navijačka skupina nastali na današnji dan prije 35 godina.

Datum je „verificiran“ 1991. godine na petu obljetnicu nastanka grupe. Toga dana proslavili su svoj peti rođendan, toga dana posljednji su put u ligaškoj utakmici dočekali staroga rivala Partizan, toga dana orila se slavljenička pjesma s tada „plavog“ maksimirskog juga... Utakmica protiv Partizana bila je prigodna prilika za obilježavanje petog rođendana pa su taj dan, 17. ožujka, utvrdili kao datum osnutka.

Sredina osamdesetih bilo je doba ekspanzije organizranih navijačkih skupina u bivšoj Jugoslaviji pri čemu su se Boysi posebice isticali atraktivnom koreografijom, strastvenim i gromkim navijanjem na staroj sjevernoj tribini, na istočnom stajanju, a nešto kasnije i na jugu, a ubrzo se prometnuli i u simbol otpora tadašnjem sustavu.

Na ulazu na maksimirski stadion, nedaleko zapadne tribine, od 1994. godine nalazi se i spomenik navijačima stradalima u Domovinskom ratu. Dinamovi čelnici i prva momčad upravo na tom mjestu svake godine zapale svijeće i polože vijenas odajući posebnu počast stradalim navijačima. To je ujedno i podsjetnik na zbivanja iz 13. svibnja 1990. i nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde.

Dok je skupina izgrednika u crveno-bijelim šalovima lomila stolce i kamene blokove i palila vatru na južnoj tribini, policajci su sve to mirno promatrali. No, zato su svu silinu „željezne ruke“, snagu mišića i represiju, vodotopovima i suzavcem, predstavili kad je Dinamova navijačka skupina, promatrajući uništavanje njihova stadiona, krenula u protuudar i pokušala uvesti red umjesto inertne policije. Upravo su problem dvostrukih mjerila i selektivna akcija tijela sigurnosti izazvali bijes i zgražanje navijača, a i običnih nogometnih poklonika, pa stoga taj 13. svibnja 1990. i danas pamtimo kao otpor tadašnjem sustavu.

Sve je to isprovociralo i reakciju maksimirskoga kapetana Zvonimira Bobana koju pamtimo kao svojevrsnu „amblematsku“ scenu maksimirskih zbivanja. U želji da obrani suigrača, rođaka i sebe Boban uzvratio udarac policajcu.

No, i sam povijesni trenutak maksimirskih zbivanja i te kako je simboličan: sve se dogodilo između dva bliska i ključna datuma hrvatske povijesti. Tri tjedna prije tog 13. svibnja održani su prvi višestranački izbori u tadašnjoj SR Hrvatskoj, a nepuna tri tjedna nakon maksimirskih nereda konstituiran je prvi višestranački Sabor Republike Hrvatske.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske i formiranjem samostalne Prve HNL, samo tri mjeseca nakon spomenute proslave pete obljetnice BBB-a, nestalo je slavno ime purgerskoga kluba što je značilo novu misiju: povratak imena Dinamo. U tih osam i pol godina, koliko je klub nastupao pod drugim imenima, s tribina je grmjelo „Dinamo“ da bi napokon na Valentinovo 2000. na ponos svih ljubitelja plave boje pomovno zaživjelo „sveto ime.“