Prošlo je punih 35 godina od zbivanja uoči nikad odigrane utakmice protiv Crvene zvezde

Bio je to svojevrsni amblematski kadar tadašnjih zbivanja, sekvenca koju je i danas uz čvrstu simboliku utkana u mislima i emocijama plavih kibica: Dinamov kapetan Zvonimir Boban instinktivno reagira prema policajcu u želji da stane na kraj nepravdi i da obrani navijača, suigrača, a i sebe...

Mirni, benevolentni pristup inertne policije prema gostujućoj navijačkoj skupini koja je lomila sjedalice i kamene blokove na južnoj maksimirskoj tribini, a potom i žestoka reakcija represivnog aparata prema domaćim navijačima koji su nastojali spriječiti demoliranje svog stadiona. Upravo su ove dvije različite reakcije policije, selektivni pristup i dvostruka mjerila, bili u izvorištu cijelog problema... Ovoga utorka, 13. svibnja, obilježavamo punih 35 godina od zbivanja uoči nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde, zbivanja koja mnogi, zbog konteksta vremena i društveno-političkih okolnosti, simbolički smatraju početkom borbe za hrvatsku samostalnost. Dinamova će delegacija i ovoga utorka, kao i svake godine na ovaj datum, zapaliti svijeće i položiti cvijeće na spomenik Dinamovim navijačima stradalima u Domovinskom ratu.

Dok je tog 13. svibnja 1990. skupina izgrednika, okićenih crveno-bijelim šalovima, demolirala južnu tribinu, čak i zapalila vatru, policajci su sve to mirno promatrali bez ikakve reakcije. Čak i bez upozorenja. No, zato se cijeli kordon vodotopovima i suzavcem sručio na Dinamove navijače koji su, promatrajući uništavanje našeg stadiona, pokušali uvesti red umjesto inertne policije. Upravo je ovakva selektivna akcija tijela sigurnosti izazvala bijes i zgražanje navijača, a i običnih nogometnih poklonika, pa stoga taj dan i danas pamtimo kao otpor tadašnjem sustavu.

No, i sam povijesni trenutak maksimirskih zbivanja i te kako je simboličan: sve se dogodilo između dva bliska i ključna datuma hrvatske povijesti. Tri tjedna prije tog 13. svibnja održani su prvi višestranački izbori u tadašnjoj SR Hrvatskoj, a nepuna tri tjedna nakon maksimirskih nereda konstituiran je prvi višestranački Sabor Republike Hrvatske.

Istina je, doduše, da je godinu kasnije odigrana još jedna sezona jugoslavenske lige, da je Crvena zvezda još jednom gostovala u Zagrebu, ali zbivanja u svibnju 1990. i danas zrcale simboliku tadašnjih društveno-političkih kretanja, ali i najavu svega što je uslijedilo.

Huligani u crveno-bijelom napadali su i prolaznike na mirnim zagrebačkim ulicama, jednom su policajcu u gradu željeznom šipkom ozlijedili oko. Na stadionu su, dvadesetak minuta prije utakmice, uništavali sjedalice i reklamne panoe, zapalili Dinamovu zastavu, a potom se probili i na donji dio južne tribine i napali domaće navijače.

Policija je reagirala tek kad je uslijedila spontana reakcija na – drugoj strani stadiona. Domaći navijači na sjevernoj tribini, ljutiti zbog divljanja huligana i posvemašnje inertnosti organa reda, krenuli su u svojevrsni protuudar i tek je tada reagirala policija. Ali, reagirala je prema sjevernoj, ne i prema južnoj strani stadiona.

Čak je i sam delegat utakmice u izvješću naveo da su „incidente počeli gostujući navijači“ i da bi neredi bili izbjegnuti da je policija energično intervenirala na južnoj tribini. Pritom je dodao da je huligane trebalo vratiti kući već nakon njihova razbijanja po gradu uoči dolaska na stadion.

Sve je to isprovociralo i reakciju maksimirskoga kapetana Zvonimira Bobana, koji je, u želji da obrani suigrača, rođaka i sebe, fizički nasrnuo na policajca uzvrativši mu udarac:

„Što su radili našim navijačima, to je za svaku osudu. U isto su vrijeme navijači Crvene zvezde, koji su sve to izazvali, sjedili mirno kao u galeriji. Pokušao sam zaštititi jednoga našeg navijača, ali sam dobio pendrekom po glavi pa sam u afektu vratio“, govorio je Boban nakon utakmice.

Scene nasilja opisao je i tada sam Vjekoslav Škrinjar, također popularni Dinamov igrač: „Njih petorica, šestorica stajalo je iza mene. Odjednom me netko od njih počeo udarati. Ja se nisam uspio okrenuti. Nisam ni vidio tko me udara.“

Na zagrebačkoj Pešćenici i danas se koči veliki mural s likom maksimirskoga kapetana Bobana u skoku na policajca.

Utakmica, jasno, nije odigrana, a kasnije je registrirana pobjedom gostiju 3:0 bez borbe. Maksimirski je klub na kraju kažnjen tako da je dvije prvenstvene ili kup utakmice u statusu domaćina morao odigrati izvan Zagreba. Kasnije je te dvije utakmice odigrao kao domaćin na riječkoj Kantridi. Crvenoj zvezdi prvotna je kazna od dvije domaće utakmice izvan Beograda zamijenjena novčanom sankcijom. Boban je, među ostalim, kažnjen i tako što nije mogao sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Italiji mjesec dana kasnije. Prvotna kazna od devet mjeseci zabrane nastupa kasnije mu je smanjena na četiri mjeseca što je značilo da je pravo nastupa stekao nakon SP-a i dan uoči Dinamove prve utakmice protiv Atalante u Bergamu.