Punih 20 godina od odlaska našeg Mirka Brauna

Dinamovi navijači nerijetko bi se natjecali tko će što brže izgovoriti udarni sastav plavih, a jedna od pamtljivijih plavih postava u povijesti , ona iz 1960-ih godina, počinjala je ovakvim redom: Škorić, Belin, Braun... Znamenita plava trojka Mirko Braun, popularni Charlie, jurio je lijevom stranom, plijenio silinom i brzinom i prometnuo se u jednoga od miljenika maksimirskih navijača. Ovoga je petka, nažalost, prošlo tužnih i dugih 20 godina kako nas je naš dragi Charlie zauvijek napustio.

Bio je član slavne Dinamove generacije iz 1967. godine, njegov sin Davor dio naraštaja koji je osvojio naslov prvaka 1982., a unuci Patrik i Dominik nastupali su za mlađe uzraste plavih. Nažalost, dvojica članova plave dinastije Braun više nisu među nama. Mirko nas je napustio na današnji dan prije točno dva desetljeća, 22. ožujka 2004. u svojoj 62. godini, a Davor u 13. ožujka 2020. s navršenih 57.

Mirko braun bio je prototip modernoga, brzoga obrambenog igrača s naglašenim ofenzivnim sklonostima i preciznim centaršutom. Snažan, visok, ali i hitar branič kojega je krasila i velika borbenost.

Baš u trenucima kad je s Rudijem Belinom činio možda najbolji bekovski par u jugoslavenskoj ligi, baš kad mu je karijera bila u strelovitom usponu, privremeno ga je prikočila – prometna nesreća. Bilo je to na proljeće 1964. nakon čega je pauzirao gotovo dvije godine. Karijeru je završio 1967. s nepunih 25 godina.

Rođen je 20. kolovoza 1942. u Hrvatskoj Dubici gdje je nastupao za domaću Unu. U Dinamo je došao u veljači 1961. iz Bjelovara. U početku se kalio u drugoj momčadi, ali je, u usporedbi s većinom suigrača, brzopotezno dojurio do prvoga sastava. Za prvu je momčad debitirao nakon samo četiri mjeseca.

S plavima je igrao u finalu Kupa velesajamskih gradova 1963., da bi četiri godine kasnije i dohvatio pokal. Za plave je upisao 119 natjecateljskih nastupa. Odigrao je tri utakmice za jugoslavensku reprezentaciju.

Po završetku igračke karijere bavio se ugostiteljstvom, a njegov je kafić u središtu grada bio srce „zagrebačke špice“, okupljalište sportaša, poslovnih ljudi, umjetnika, javnih djelatnika, političara… Bio je i član Dinamova Izvršnog odbora.