Rođendan Drage Vabeca

Zavirimo li u raspon njegovih uloga i zadataka koje su mu znali nadjenuti treneri, primijetit ćemo da je cijeli teren prošao uzduž i poprijeko... Igrao je i desnoga beka, desno krilo, napadača, playmakera, lijevo krilo pa čak i lijevoga beka. Kad bismo “šestarom i ravnalom” pokušali prikazati dijagram njegovih pozicija na terenu dobili bismo sličnu “grafiku” kao u baseballu – optrčavanje oko svih baza. Ali, nije razlog taj što treneri nisu znali kamo ga smjestiti na terenu već upravo suprotno – željeli bi ga postaviti na svaku od tih uloga. na kraju je ostao najpoznatiji po dvjema ulogama – lijevoga krila i “desetke”, dakle “playmakera”. Naš dragi Drago Vabec, popularni Of, kako su ga prozvali još u rano doba njegove karijere u Dinamu, ovoga je utorka, 26. listopada, navršio 71 godinu. GNK Dinamo ovom mu prilikom od srca čestita rođendan i želi sve najbolje.

Igrao je gotovo sve, od beka do centarfora. Recimo, ujesen 1969. godine plavi su u Kupu pobjednika kupova svladali Olympique Marseille u Zagrebu  s 2:0 čime su, uz 1:1 iz prvoga dvoboja, izborili europsko proljeće, zadnje prije dugogodišnjega posta. Dvostruki je strijelac bio Marijan Novak, a oba je puta asistirao Vabec, i to s krila. Ali, desnog!

– Je, sjećam se. “Vozao” sam Marseilleovog beka lakoćom.Tu su me Francuzi prvi put vidjeli. Kasnije sam i igrao u Francuskoj, u Brestu – prisjetio se Vabec. 

Ne samo da je igrao već je za tih pet godina u Francuskoj, od 1979. do 1984., proglašen i najboljim igračem Bresta svih vremena!

 – Zanimljivo je da sam u reprezentaciji igrao i veznog i beka i desno krilo. Ali, nikad nisam igrao na mjestu lijevog krila.

 Posebno se sjeća i utakmice u kojoj je za Dinamo igrao i –špicu.

– Uf, sjećam se tekme protiv Crvene zvezde, igrao sam – centarfora. Pobijedili smo s 3:0, a ja sam zabio sva tri! Dobro, bila je to prijateljska utakmica i zato je sastav bio malo pomiješan pa sam ja tako igrao centarfora.

 A, kako bi izgledao izbor kad bi iz “šešira sjećanja” izdvojio utakmice koje je igrao u svojim ulogama, dakle lijevog krila ili playmakera?

– Bilo ih je mnogo, ali mogu se sjetiti jedne vrlo važne protiv Partizana. Bila mi je važna posebno zato što je to bio moj povratak u Dinamo nakon što sam dva, tri mjeseca proveo u Croatiji iz Toronta. Vratio sam se, igrali smo tada protiv Partizana, pobijedili smo s 2:0, a ja sam zabio oba gola. Sjećam se i utakmice protiv Hajduka 1979. godine, vodili smo 1:0, oni izjednačili, a ja u 90. minuti zabio za 2:1. S Dražanom Jerkovićem smo ih na terenu pored splitske Plinare pobijedili s 5:1. A, draga mi je utakmica, također igrana u Splitu, kad su oni vodili s 2:0 nakon 20 minuta, a mi u drugom poluvremenu okrenuli. Prvo je za nas zabio Srećko Huljić, potom Mladen Ramljak izjednačio, a ja iz slobodnog udarca u 90. zabio za našu pobjedu. I još mi je sudac Marijan Rauš dao žuti karton jer smo se veselili golu što je smatrao zadržavanjem igre!

U Dinamo je došao iz čakovečke Sloge sa 17 godina.

– Uvijek smo bili dobra momčad, ja sam došao 1967. u najbolju generaciju, igrao sam kad su tu bili i Mladen Ramljak, Filip Blašković, Zlatko Škorić, Fahrija Dautbegović, Josip Gutzmirtl, Rudolf Belin, Denijal Pirić... 

Iako je Čakovčanin, Vabec se, kako i sam kaže, “slučajno” rodio u Zagrebu. Igrao je u mlađim uzrastima Sloge, a u Dinamo došao s navršenih 17 godina. Prvi je nastup upisao 27. srpnja 1968. protiv austrijskog Kapfenberga. S plavima je dočekao europsko proljeće, osvojio pokal pobjednika Kupa 1969. godine, ali i (ne)priznati naslov prvaka 1979. Dinamu je tada čak i sudskom odlukom priznat naslov prvaka u famoznom “slučaju Edmond Tomić”, ali ga FSJ nikad nije uveo u svojoj arhivi već ga je dodijelio Hajduku.

Pamtimo ga kao brzoga, eksplozivnog igrača silovitoga i preciznog udarca, svojevrsnu “jurilicu” pred čijim driblinzima i okomitim prodorima ničice padaju suparnički braniči, a sve to uz sjajan pregled igre, efektne lopte u prostor suigračima... Nakon blistavih pet godina provedenih u francuskom Brestu nakratko se vratio u Dinamo gdje je i završio profesionalnu karijeru. Kasnije je kratko nastupao za Jugokeramiku, današnji Inter Zaprešić. Za maksimirski je klub ukupno odigrao 529 utakmica.