Sportski direktor Marko Marić: Ključ je razvoj mladih, suradnja škole i prve momčadi

Uska povezanost nogometne škole i prve momčadi, strategija dugoročnog plana razvoja mladih igrača i njihov postupni „fade in“ u seniorski nogomet... To je tek dio stranica u „logaritamskim tablicama“ novoga Dinamova sportskog direktora Marka Marića koji traži algoritam kako spojiti, kako sam kaže, dvije osnovne komponente o kojima ovisi egzistencija kluba – promociju mladih igrača i dobre rezultate na europskoj sceni. U takvoj će podjeli figura imati važnog asistenta u svojem dugogodišnjem suradniku Ivi Miliću, koji će preuzeti ulogu direktora Dinamove škole. I Marić i Milić dobro poznaju sustav, i sami su u igračkim danima prošli maksimirsku akademiju i imali je priliku skenirati iz više kutova. Bitan je zadatak kompenzirati nedaću nastalu gašenjem Dinama II koji je bio sjajna platforma za razvoj mladih igrača. Hrvatski nogometni savez zabranio je da B momčadi sudjeluju u drugoj ligi, pri čemu bi se mogle nadmetati tek u trećoj ili niže. Tim je potezom druga momčad izgubila svoj smisao pa ju je klub bio primoran ugasiti. U takvim je okolnostima prioritet pronaći klub partner koji bi postao platforma za razvoj Dinamovih mladih igrača.

– Ključna je povezanost Dinamove škole i prve momčadi, kontrola promoviranja mladih igrača. Dinamo je uvijek stvarao najbolje rezultate kad su okosnicu činili igrači ponikli u njegovoj školi. Nikad nismo imali takvu kupovnu moć da smo s ulaznim transferima radili rezultatsku razliku. Bitna je ravnoteža momčadi, uvidjeti koje nam pozicije trenutačno nedostaju da popunimo te rupe, da dovedemo igrače koji imaju međunarodno iskustvo i mogu biti dodana vrijednost momčadi. Moja dosadašnja uloga direktora razvoja nogometa i voditelja škole jako je usko povezana s ovom funkcijom sportskog direktora. Ali ako ste sportski direktor u klubu koji je na tržištu isključivo kupac, onda je to bitno drukčije – istaknuo je Marić.

Fokus je na pravodobnom promoviranju mladih igrača.

– Imao sam priliku biti dvije godine pomoćni trener u Dinamovoj prvoj momčadi, i to možda baš u najplodnijem razdoblju razvoja igrača, u doba kad smo u prvoj momčadi imali 13, 14 nogometaša iz naše škole. Treneru je, s obzirom na kratkoročni stres rezultata, fokus usmjeren na najvažnije igrače u momčadi, a uloga sportskog direktora je da balansira dugoročni plan razvoja mladih. Poznavanje svih tih igrača u dušu i dosadašnji rad s njima stavlja sportskog direktora u adekvatnu poziciju donositi odluke. Dakako, u suradnji s trenerom i svojim stožerom. Na sportskom direktoru je da gleda treninge, utakmice, da u svakodnevnom razgovoru prepozna trenerovu filozofiju, da se dogovaraju o profilu igrača kojeg taj trener želi. Ako, primjerice, želi lijevog beka, a postoji 10 različitih varijanti igrača na toj poziciji, uloga sportskog direktora je da treneru, sukladno njegovu stilu nogometa, izabere pet, šest rješenja, ali onih koji su prošli naš filter. To znači da je riječ o igračima koji su na visokoj razini što se tiče karaktera, profesionalizma, ponašanja... Recimo, Kevin Theophile, Ronaël Pierre-Gabriel i Maxime Bernauer u tom su smislu predivan dodatak svakoj momčadi. I tada u suradnji s trenerom bira igrača koji zadovoljava sve te kriterije. Bitno je i to da imamo dugoročnu korist od tog igrača bez obzira na to tko bio trener.

Kakav je plan za ljeto?

– Prvi je korak da zajedno s trenerom analiziramo koje su nam pozicije deficitarne, za koje igrače mislimo da bi bilo bolje da pronađu drugu sredinu, i to već radimo. Tu je i analiza škole u smislu pozicija i tek onda analiza HNL-a i inozemnog tržišta da vidimo gdje bismo našli igrače koji bi bili dodatak našoj momčadi.

Je li Marić zagovornik povratka bivših Dinamovih igrača?

– Apsolutno sam zagovornik da se vrati igrač koji je ponikao u Dinamovu sustavu, ali tako da i dalje kvalitativno može doprinijeti prvoj momčadi i karakterom pomoći u razvoju mladih. Ali, mora se stvoriti idealna situacija da klub može podnijeti teret njihove plaće.

Marić je prošle godine bio jedan od predavača na prvom Uefinu forumu o razvoju mladih igrača.

– Forum je organizirao Zvonimir Boban, bili su ondje i predstavnici Salzburga, Leipziga, Benfice... To su klubovi koji uz razvoj svojih nogometaša uvijek mogu na tržištu biti konkurentni i kupiti igrače koji im trebaju kako bi izbalansirali momčad. Dinamo je stvarno u jedinstvenoj situaciji. Da Dinamo ima isključivo mladu momčad i ne ostvaruje dobre rezultate, vrijednost tih igrača na tržištu ne bi bila adekvatna da se osigura dugoročna egzistencija kluba. S druge strane, da Dinamo ima iskusnu, zrelu momčad i ostvaruje dobre rezultate, prihodi od europskih natjecanja ne bi bili dovoljni da egzistira na duže staze. Znači, potrebno je te dvije komponente spojiti da bi klub bio konkurentan.

Dinamova je prednost i reputacija.

– Kad je, primjerice, Theophile prije pet i pol godina dolazio u Dinamo bio je među boljim igračima francuske lige. Prvo smo dva dana proveli s njim i suprugom da vide grad, kvalitetu života... Raspitivao se o klubu, u tom je trenutku imao desetak ponuda. Došao je nakon što se njemu i supruzi dopao grad i stil života, nakon što su s našim bivšim inozemnim igračima provjerili da je u Dinamu fenomenalno, da su sve isplate uvijek na vrijeme... I to je velika imovina kluba, ta reputacija, dakle kad stranci između sebe provjeravaju da je ovdje sve dobro. Osim toga, jedna od velikih Dinamovih prednosti je i dobra reputacija kod drugih europskih klubova, jer svi igrači koji su potekli iz naše škole ostvaruju dodanu vrijednost i u idućim prodajama, dakle kad budu odlazili iz tih klubova. Kad dovodimo igrače upoznamo ih i s time da Dinamo prate najbolji skauti svijeta, i to upravo zbog te reputacije jedne od najboljih akademija. Ona je uvijek među prvih četiri, pet u svijetu. U Europi igra 80-ak nogometaša poniklih u Dinamu. To je ogromna imovina kuba koja nije odmah financijski opipljiva, ali je najvažnija za klub.

Problem je što je Dinamo naglo ostao bez svoje druge, odnosno B momčadi. Odlukom Hrvatskog nogometnog saveza da B sastavi prvoligaških klubova ne mogu igrati u drugom već tek u trećem razredu hrvatskog nogometa obesmislila je postojanje Dinama II koji je posljedično i ugašen.

– Najveći gubitak bio je ukidanje Dinama II, odnosno zabrana sudjelovanja u drugoj ligi. Time je razvoj Dinamovih nogometaša, nažalost, bio zakočen. Igrači nakon izlaska iz juniora više nisu imali platformu da se mogu razvijati i doći do razine da budu konkurentni u prvoj momčadi. Jedina dvojica koji su u zadnjih dvadesetak godina izravno iz škole otišli u prvu momčad i napravili veliku karijeru su Mateo Kovačić i Niko Kranjčar. Recimo, Martin Baturina igrao je za našu drugu momčad u zadnjoj godini njezina postojanja. Nakon izlaska iz juniora bitno je skupljati minutažu na seniorskoj razini. I nije slučajnost da su Martin Baturina i Josip Šutalo, zadnji igrači koji su promovirani u prvoj momčadi, prošli kroz Dinamo II.

Na spomenutom je Uefinu forumu govorio i direktor škole Benfice, i to baš na tu temu.

– Benficina je akademija jedna od najboljih na svijetu, klub ima dvije B momčadi, Benficu II do 21 i Benficu II do 23 godine. U zadnja dva desetljeća samo je jedan igrač izravno iz škole otišao u prvu momčad – Joao Felix. Ostali su prolazili kroz B momčad. I nije isključivi razlog Benfice II razvoj igrača za njenu prvu momčad. Uostalom, nisu se niti  svi igrači iz Dinama II razvili za naš prvi sastav. Ali imate igrače koji su iz B momčadi prodani za lijepe iznose što uvelike pomaže u nastavku ulaganja u infrastrukturu, školu... Od 10 igrača koji izlaze iz juniora ne mogu svih 10 proći kroz Dinamo jer nema ni mjesta.

Je li postojala situacija da netko u Portugalu ukine B momčadi uz pojašnjenje da ona oduzima mjesto jednom manjem klubu?

– Jedan je kolega u Benfici napravio doktorat na temu utjecaja B momčadi. Kad je, primjerice, Sporting bio u slabijoj financijskoj situaciji, zagovarao je ideju da se ukinu B momčadi. Pritom  su ih u Portugalu doista i ukinuli. To je trajalo dvije, tri godine pa su ih vratili. Čovjek je u doktorskom radu otkrio da su te dvije, tri godine bez B momčadi bile najneplodnije razdoblje razvoja igrača u Portugalu. I najgore razdoblje rezultata portugalskih reprezentacija u povijesti. Ne trebamo puno razmišljati jer imamo primjer Portugala. Recimo, kad naša U-19 reprezentacija igra protiv vršnjaka iz Grčke, među suparničkih 11 igrača nalaze se sedmorica koji imaju više od 10 nastupa u seniorskom nogometu. Kod naših je imao samo Luka Vrbančić. Razlika je kad igrate protiv vršnjaka koji su osjetili seniorki nogomet jer imaju platformu B momčadi, a mi je nemamo.

Tu bi mogao pomoći nacionalni Savez?

– Na razini Saveza trebalo bi pomoći klubovima da imaju adekvatnu platformu za razvoj igrača. To sad nemamo pa moramo tražiti rješenje.

A, rješenje je uspostaviti suradnju s klubom partnerom.

– To je sad prioritet. Postoje ideje, obavili smo preliminarne razgovore. Otvoreni smo za sve opcije, bilo u Hrvatskoj, Sloveniji... Idealno je da u tom klubu imamo svoj stožer, svog trenera kako bi se nastavio razvoj igrača kakav je bio i u školi. Mi bismo kontrolirali i određivali i ostale igrače koji dolaze u klub jer ne možete se natjecati u drugoj ligi samo s mladim igračima. Isto tako, ne možete razvijati igrača ako taj klub većinu utakmica gubi. On mora biti konkurentan u toj ligi, ali s druge strane u tom seniorskom nogometu igrač razvija mehanizam kako se nositi s frustracijom, porazom i teškim utakmicama. Koji je problem Dinamovih igrača kad odu na posudbu? Oni su igrači koji gaje plemeniti nogomet, igru s posjedom. A u većini klubova igra se destruktivni, obrambeni nogomet u niskom bloku. Neće se jedan Vrbančić ili Baturina u tim trenucima idealno razvijati jer neće moći doći do izražaja u takvom nogometu. Dakako, i taj klub partner mora imati koristi. Imao bi našeg trenera, boljeg nego što oni mogu platiti, a imao bi i do 10 mladih iz naše škole, igrače kakve ne bi mogli kupiti na tržištu. Uz dobre igre momčadi podignut će se i cijena ostalih njihovih igrača koje će moći dobro prodati.

Dinamo je u strategiji razvoja igrača načinio i određene permutacije u uzrasnim kategorijama.

– Prvi put nam u standardnoj juniorskoj momčadi igraju i petorica kadeta. To se još nije dogodilo.  U prvom dijelu sezone igrala su dvojica. Igrače moramo ranije stavljati u teže okolnosti. U analizi smo zaključili da smo radili i grešku, da mnogi talenti nisu napravili veliku karijeru jer je njihov razvoj uvijek bio u idealnim okolnostima, od starijih pionira preko kadeta. Nitko ih nije stavljao u realne životne okolnosti, dakle da u određenim trenucima moraju biti na klupi, da im treba dovesti konkurenciju. Tu je i pritisak roditelja i menadžera koji najavljuju da će promijeniti klub ako dovedete konkurenciju. I pritom ne shvaćaju da time usporavaju razvoj igrača. Time smo riskirali rezultat. A na kraju se ispostavilo da imamo i rezultat, juniori su  prvi s devet bodova prednosti, kadeti su prvi također s plus devet. Zapravo, sve generacije su na vrhu osim starijih pionira. Ali to nam nikad nije bio primarni cilj, bitno je razviti što više igrača. Naravno, dođe trenutak kad se pojavi  pritisak, bilo medijski ili ljudi oko kluba, i naglasak stave na to jesi li prvak ili ne. A gotovo nitko se ne sjeća je li, primjerice, Joško Gvardiol ili Martin Baturina bio prvi s juniorima. Cijeli život ćemo se sjećati što je donio Dinamu, što će donijeti reprezentaciji i kakvu će karijeru napraviti, ali u tom je trenutku ogroman pritisak na temu je li prvi ili drugi.

Ulogu direktora Dinamove škole preuzet će Ivo Milić koji je, baš kao i Marić, u dječačkim i mladenačkim danima prošao maksimirsku akademiju.

– Jako je uska suradnja između škole i prve momčadi. Milić ima veliko trenersko iskustvo, bio je asistent u stožeru prve momčadi. Uostalom, i ja sam bio asistent 10 godina i educirao se uz jako puno trenera. U ovih osam, devet mjeseci od našeg dolaska konstantno smo, svaki dan bili na treninzima juniora, kadeta... I kod trenera iz naše škole bitan je osjećaj da nemaju pritisak rezultata, bitno je da stvarno radimo na razvoju igrača, a to je bilo isključivo moguće tako što je Uprava stala iza nas.

Marić ističe da je od prvog dana imao punu podršku klupske Uprave.

– Moram reći, od mog prvog dana u klubu, još kad je tu bio Dario Šimić, imao sam potpunu autonomiju, svaka ideja vezana za razvoj mladih igrača i školu bila je odobrena. Tako je bilo i nakon Šimićeva odlaska, svaka je ideja bila odobrena. Vjerujem da su i prije ljudi imali potpunu autonomiju, ali na svom primjeru moram reći da ništa od ovog ne bi bilo moguće da Uprava nije stopostotno stajala iza mene. Svaki je prijedlog bio prihvaćen. Naravno da smo razgovarali, da je bilo i objašnjavanja. Iako vi vodite politiku škole, morate prezentirati Upravi odluku da sve najbolje juniore pošaljete na posudbu i da igrate s petoricom kadeta u prvih 11 u juniorskoj momčadi, da tu onda postoji rizik da možda nećete biti prvi... Morate dobiti odobrenje da je klub spreman nositi se s tim i s mogućim medijskim napadima da škola ne radi dobro. Da biste bili smireni i radili svoj posao na najbolji način, morate to prenijeti i na sve trenere u školi. Ne znam profesiju u kojoj možete biti najbolja verzija sebe ako nemate podršku i ako ste pod konstantnim nerealnim, neprirodnim stresom. Pritom ne govorim o pozitivnom nogometnom stresu. Što se tiče prve momčadi, postoji struka pa ako liječnička služba smatra da kod nekog igrača postoji određeni rizik, normalno je da on ne dođe u klub. Niti u jednom trenutku nisam osjetio da je nešto blokirano. Svaka je odluka bila odobrena, suradnja je bila fenomenalna i uvjeren sam da će i dalje biti takva – zaključio je sportski direktor Marić.