Četiri gola Realu usred Madrida pred 110.000 gledatelja. Dinamova povijest bogata je brojnim zanimljivim “štiklecima”, a posebno sjećanje privlači sekvenca iz 1974. godine. Dinamova je momčad na današnji dan prije 47 godina, 3. rujna 1974., u prijateljskoj utakmici u uvertiri sezone pobijedila Real u Madrid s 4:3.

S obzirom na to da je utakmica odigrana nedugo prije rekonstrukcije madridskog stadiona, ondje se, prema nekim izvješćima, naguralo i više od 110.000 gledatelja, a u nekim je medijima osvanuo podatak i o 128.000. Kako god i koliko god bilo, “kraljevski” je klub na travnjaku Santiaga Bernabeua osvanuo u punom sastavu.

Bila je to i posebna prilika – predstavljanje tadašnje zvijezde, njemačkoga reprezentativca Paula Breitnera. Zanimljivo, upravo je on 37 godina kasnije izvlačio kuglice na ždrijebu skupina Lige prvaka ujesen 2011. I izvukao ceduljicu sa slovom D te tako Dinamo rasporedio u skupinu s – Realom.

Dvoboj iz 1974. bio je „poslastica“ za Dinamove drukere. Real je predvodio trener Miljan Miljanić, koji je toga istoga ljeta, neposredno prije dolaska u Real Madrid, bio izbornik jugoslavenske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. „Kraljevi“ su zaigrali u udarnom sastavu: Garcia Remon, Jose Luis, Camacho, Pirri, Benito, Vitoria (62. Grosso), Aguilar, Breitner, Del Bosque, Netzer, Macanas.

Dinamo je s klupe vodio trener Mirko Bazić, a u plavom su dresu istrčali: Šarović, Bedi (36. Devčić), Jovićević, Miljković, Blašković (46. Tukša), Kuže, Čerček, Mustedanagić, Bonić, Kranjčar (69. Huljić), Senzen.

„Kraljevi“ su vodili s 2:0 golovima Vicentea del Bosquea, ali plavi su se početkom drugoga dijela “vratili u igru” golom Marija Bonića iz uvježbane akcije i priredili senzaciju. Pogotke su zabili i Ivica Senzen i Veljko Tukša, izjednačio je Aguilar, a Branko Devčić osigurao pobjedu plavima. Na kraju: 4:3 za Zagrepčane!

– Kako se ne bih sjećao! – istaknuo je proslavljeni Dinamov napadač Marijan Čerček. – Em je Real dobio novoga trenera, Miljana Miljanića, em je imao Breitnera i Netzera. Igrali su u najjačem sastavu. Stadion je bio dupkom pun, mi smo došli sat i pol prije utakmice, a na stadionu nije bilo žive duše, nigdje nikoga! Ali dvadesetak minuta prije početka, kad smo došli na zagrijavanje, ostali smo – ukopani. Dupkom pun stadion, 110.000 gledatelja, ambijent fenomenalan. Mi smo prije početka jedino mislili o tome da primimo što manje golova. Ispočetka se pokazalo da su nam strahovanja opravdana, jer nije prošlo ni 20 minuta, a već je bilo 2:0 za njih. Ali mi smo proigrali, smanjili na 2:1, onda su oni povisili na 3:1, a mi polako stizali… U konačnici je bilo nezaboravnih 4:3 za nas – prisjetio se Čerček.