Josip Lalić već je u drugoj minuti načeo mrežu, a kako to nije bila “dovoljna pozivnica” suigračima da se priključe u kanonadi, morao je zabiti još jedan gol. Priključio se tek Marijan Čerček, dok su četvrti gol zabili – sami Nijemci. Ovom prilikom ništa nije mogao ni proslavljeni Uwe Seeler... Dinamo je na današnji dan, 21. listopada 1970. godine, nadahnutom igrom i silovitim napadima projurio pored bundesligaša HSV-a. Plavi su ispratili proslavljenu njemačku družinu čak s 4:0.

Znameniti Seeler bio je na pragu 34. rođendana, upravo se u to vrijeme opraštao od reprezentacije. Štoviše, zanimljivo je da je nešto ranije iste godine upravo Seeler zabio gol za reprezentaciju SR Njemačke u pobjedi 1:0 protiv Jugoslavije u prijateljskoj utakmici u Hannoveru.

Dinamo i HSV sučelili su se u dvoboju drugog kola Kupa velesajamskih gradova, posljednjeg izdanja tog natjecanja prije preimenovanja u Kup Uefa. U prvom su kolu plavi torpedirali portugalski Barreirense. HSV je bio poznat kao tvrda, borbena družina s iznimnom kondicijom što je, naposljetku, bila odlika većine njemačkih momčadi. Generator plavih je, uz razigranoga i raspucanog Lalića, bio – Denijal Pirić. “Umiješao je prste” kod čak tri pogotka. Na otvaranju utakmice, već u trećoj minuti, Pirić je ubacio, Krasnodar Rora spustio glavom iskoristivši pritom grešku vratara Özcana Arkoça, natrčao je Lalić i zabio za vodstvo. Drugi je pogodak osvanuo u 22. minuti kad je Pirić s dvadesetak metara prvo pogodio u blok, potom odbijenu loptu poslao na desnu stranu Laliću, a on snažno iskosa lansirao u mrežu.

Nešto je kasnije upravo Seeler pokušao snažnim udarcem, ali je maksimirski vratar Fahrija Dautbegović uspio “iščupati loptu” ispod grede.

Lalić je zbog lakše ozljede ipak na poluvremenu ostao u svlačionici, ali Dinamo je nastavio uvjerljivom igrom. Opet je Pirić, u 71. minuti, inicirao akciju za novi pogodak. Ubacio je iz slobodnoga udarca s desne strane, a Čerček u padu na vrhu peterca glavom zakucao u gol.

Devet minuta prije kraja Drago Vabec utrčao je u kazneni prostor, pritom je pao, ali je Hans Schulz skrenuo loptu u vlastitu mrežu za konačnih 4:0.

Maksimirsku je družinu s klupe predvodio “stari njemački znanac”, trener Zlatko Čik Čajkovski, koji je upravo toga ljeta došao u Dinamo nakon cijeloga desetljeća provedenog u Njemačkoj gdje je trenirao Köln, Bayern, Hannover i Kickers Offenbach. Uostalom, i nakon epizode na maksimirskoj klupi karijeru je nastavio u Njemačkoj gdje je vodio Nürnberg i ponovno Köln i Kickers Offenbach.

HSV u uzvratu nije bio ni blizu ozbiljnijoj „potjeri“ za zaostatkom iz maksimirskoga dvoboja. Bilo je tek 1:0 za Nijemce. Plavi su u sljedećem kolu tijesno poraženi protiv nizozemskog Twentea.

 

Zagreb, 21. 10. 1970.

Kup velesajamskih gradova, 2. kolo, prva utakmica

Dinamo – HSV 4:0

Stadion Maksimir

Dinamo: Dautbegović, Ramljak, Gračanin, Pirić, Gutzmirtl (21. Miljković), Blašković, Čerček, Lalić (46. Baršić), Novak, Vabec, Rora

Trener: Zlatko Čajkovski

HSV: Arkoç, Sandmann (76. Bonn), Kurbjuhn, Nogly, Ripp, Hellfritz, Pötzschke, Zaczyk, Seeler (46. H. Schulz), Hönig, Dörfel

Trener: Klaus-Dieter Ochs

Sudac: Dimitrios Protonotarios (Grčka), Gledatelja: 15.000

Strijelci: 1-0 Lalić (3.), 2-0 Lalić (22.), 3-0 Čerček (71.), 4-0 H. Schulz (81. - autogol)

*Uzvratna utakmica: HSV – Dinamo 1:0