Ove srijede, 13. svibnja, obilježavamo punih 36 godina od zbivanja uoči nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde, zbivanja koja mnogi, zbog konteksta vremena i društveno-političkih okolnosti, simbolički smatraju početkom borbe za hrvatsku samostalnost. Dinamova je delegacija na čelu s predsjednikom Zvonimirom Bobanom zapalila svijeće i položila cvijeće na spomenik Dinamovim navijačima stradalima u Domovinskom ratu.

U Dinamovoj su delegaciji između ostalih bili i počasni predsjednik Velimir Zajec, član Uprave Zvonimir Manenica, predsjednik Nadzornog odbora Frano Šušnjara, članovi NO Mislav Ante Omazić, Saša Pavličić-Bekić, Krešimir Mlinarić i Zrinko Hržić, direktor nogometa u klupskoj akademiji Albert Capellas, naši nekadašnji znameniti igrači Tomo Šokota i Silvio Marić...

Tog 13. svibnja 1990. godine pripadnici organizirane navijačke skupine beogradskoga kluba, uz blagonaklonost tadašnje milicije, krenuli su u rušilački pohod na maksimirskom stadionu neposredno uoči početka utakmice Dinama i Crvene zvezde u predzadnjem prvenstvenom kolu.

Policija je mirno promatrala huligansko divljanje na tribini, a takav je razvoj događaja, dakako, izazvao reakciju domaćih navijača. Tek su u tom trenutku organi reda pokazali mišiće i svom se silinom sručili prema maksimirskim navijačima koji nisu mirno željeli gledati uništavanje njihova stadiona. Ovakva dvostruka mjerila i pristran pristup tijela sigurnosti rezultirali su neredima koje i danas pamtimo kao otpor sustavu.

Svojevrsna amblematska scena, koja je i danas utkana u mislima i emocijama plavih kibica, je potez Dinamova kapetana Zvonimira Bobana koji je instinktivno reagirao prema policajcu u želji da stane na kraj nepravdi i da obrani navijača, suigrača, a i sebe...

Utakmica nije odigrana, a kasnije je registrirana pobjedom gostiju s 3:0 bez borbe. Boban je, među ostalim, kažnjen i tako što nije mogao sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Italiji mjesec dana kasnije. Prvotna kazna od devet mjeseci zabrane nastupa kasnije mu je smanjena na četiri mjeseca.

No, i sam povijesni trenutak maksimirskih zbivanja i te kako je simboličan: sve se dogodilo između dva bliska i ključna datuma hrvatske povijesti. Tri tjedna prije tog 13. svibnja održani su prvi višestranački izbori u tadašnjoj SR Hrvatskoj, a nepuna tri tjedna nakon maksimirskih nereda konstituiran je prvi višestranački Sabor Republike Hrvatske.

Istina je da je godinu kasnije odigrana još jedna sezona jugoslavenske lige, da je Crvena zvezda još jednom gostovala u Zagrebu, ali zbivanja u svibnju 1990. i danas zrcale simboliku tadašnjih društveno-političkih kretanja, ali i najavu svega što je uslijedilo.