Na travnjaku ga nije bilo još od 22. studenog i utakmice u Maksimiru protiv Varaždina. Dinamo je tada, prije gotovo tri mjeseca, slavio rezultatom 3:1, a on je asistirao Arbëru Hoxhi za 2:0 i na terenu proveo 71 minutu.

Kada je izlazio iz igre, nije još bio ni svjestan da će mu to biti posljednji nastup u 2025. godini. U subotu, na Valentinovo, vratio se u sastav i dobio priliku u zadnjih pola sata u 4:0 pobjedi upravo protiv svog bivšeg kluba, Istre 1961.

O Mateu Lisici je riječ. Dinamovo krilo oboljelo je od mononukleoze, sve samo ne bezopasne zarazne virusne infekcije, kod koje oporavak može jako dugo trajati.

Srećom, naš "Lija" dosta se brzo i ono najvažnije, uspješno oporavio i ostavio bolest iza sebe.

Stoga, kada je u 61. minuti ušao umjesto Frana Topića i zauzeo svoju poziciju na desnom krilu, značilo je to za njega ogromno olakšanje. 

„Drago mi je što sam se vratio u momčad i što mogu doprinijeti Dinamu. Nogomet je ono što volim najviše na svijetu.”

Mateo je nedugo nakon ulaska uspio čak i zabiti pogodak, ali na kraju nažalost nije priznat zbog zaleđa. Ispričao je kako se fizički osjećao na travnjaku.

„Malo sam se zadihao prvih nekoliko minuta, što je normalno nakon bolesti i pauze, ali poslije sam bio u redu… Spreman sam na sve i iskoristit ću svaku priliku.”

U to uopće ne sumnjamo, jer Lisica je poznat po svojoj borbenosti i požrtvovnosti. Njegovim povratkom trener Kovaćević sasvim je sigurno dobio opciju više.

„Najvažnije mi je da kao momčad rastemo iz utakmice u utakmicu — kad ekipa izgleda dobro, onda i pojedinac lakše dođe do izražaja.”

Što je još Mateo Lisica zanimljivo ispričao u razgovoru za klupske kanale, pogledajte u 20-minutnom intervjuu na aplikaciji Dinamo Plus.