Rezultatski najuspješnije razdoblje u klupskoj povijesti, stabilnost na organizacijskom, poslovno financijskom i sportskom planu, niz od 15 naslova prvaka u zadnjih 16 godina i 14 plasmana u grupnu fazu Uefinih natjecanja u zadnjih 15 sezona uz nezaboravno četvrtfinale Europa lige i još dva ulaska u proljetni dio europskih natjecanja... To je Dinamov sažetak u aktualnom mandatu predsjednika Mirka Barišića koji je ove subote, 9. travnja, zaokružio 22 godine na čelu kluba.

Uz navedene uspjehe treba dodati i opus iz ranije faze. Ukupno je u Barišićevu mandatu, koji je počeo na Skupštini 9. travnja 2000. godine, Dinamo osvojio 17 naslova prvaka, 12 nacionalnih kupova, 6 Superkupova i 15 plasmana u grupnu fazu Uefinih nadmetanja.

Početkom 2000. godine u klubu je nastupila kriza u sportskoj i poslovnoj politici, Dinamo je praktički bio pred stečajem, opterećen brojnim dugovima, sudskim postupcima, raznim tužbama vezanima za milijunske iznose, a momčad je u nepunih godinu dana napustilo oko 40 igrača... Posebno je ilustrativan detalj: klubu je tih dana iskopčana struja, a potom i plin.

Upravo je u takvom, pomalo kataklizmičkom ambijentu, kada je malo tko vidio izlaz, ključnu ulogu odigrao sadašnji Dinamov predsjednik Mirko Barišić. Intervencijom u Siemensu, u kojem je bio predsjednik Uprave za Hrvatsku, uspio je spasiti klub, održati ga na površini i osigurati mu egzistenciju.

Iz takvoga je okruženja u samo nekoliko godina, uz najbliže suradnike, stvorio platformu na kojoj je Dinamo upisao najdužu seriju klupskih trofeja, stvorio povijesne generacije igrača, koje su nosile nacionalnu reprezentaciju i do finala Svjetskog prvenstva.

Opstanak, a potom i uspon kluba bili su podijeljeni u tri etape koje su podrazumijevale sanaciju, stabilizaciju i stvaranje sportskoga rezultata.

Ovo je Barišićev treći mandat u klubu, a premijera je bila još 1. veljače 1967. godine, dakle u predvečerje osvajanja Kupa velesajamskih gradova, u doba kad je obavljao funkciju glavnoga direktora tvornice baterija Croatia. Došao je na poziv tadašnjega direktora Otta Hofmanna i uz potporu prvog čovjeka kluba, Ivana Šibla. Početkom 1970. preuzeo je ulogu klupskoga dopredsjednika, a političkom je odlukom morao odstupiti dvije godine kasnije, zajedno s kompletnim klupskim vodstvom na čelu s predsjednikom Dragom Božićem, nakon Dinamove turneje u Kanadi i SAD-u. Njegov je drugi mandat počeo u siječnju 1990. u doba predsjednika Zdenka Mahmeta da bi krajem godine bilo formirano tročlano Dinamovo predsjedništvo s Barišićem na čelu. Maksimir je napustio 1991. zbog neslaganja s promjenom imena kluba.

Nedugo po dolasku Barišić je, zajedno sa Zorislavom Srebrićem, kasnijim dugogodišnjim glavnim tajnikom Hrvatskoga nogometnog saveza, osmislio i realizirao projekt Dinamove nogometne škole. I sam predsjednik danas ističe da je Srebrić bio “spiritus movens” ove priče. Škola je zaživjela ujesen 1967.

Aktualni je mandat, dakle, počeo 9. travnja 2000. na izvanrednoj Skupštini u loži Maksimir.