Uvijek sa smiješkom i s Dinamovim grbom negdje u blizini – na prstenu, satu, na reveru, kravati... Takav je bio naš Josip Malogorski, naš popularni deda Joža. I pamtit ćemo ga, između ostalog, i po ta dva detalja – po širokom osmijehu i Dinamovu znaku. Naša je plava obitelj, nažalost, ostala bez vjernog suradnika, strastvenog navijača, a ponajprije prijatelja – Josip Malogorski preminuo je u Zagrebu u svojoj 87. godini.

Naš deda Joža bio je jedan od najdugovječnijih Dinamovih članova, i to još od 1950. godine. Cijeli je svoj život bio usko vezan uz plavi klub, među prvim je navijačima koji je putovao i na gostovanja. Prije točno 60 godina organizirao je svoj premijerni odlazak u inozemstvo, i to u listopadu 1966. u povijesnoj sezoni u kojoj je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova. Putovali su u Škotsku gdje je maksimirsku momčad u prvom dvoboju 2. kola dočekao Dunfermline. Škoti su pobijedili s 4-2, dvostruki je strijelac za domaće bio kasniji proslavljeni menadžer, Sir Alex Ferguson, ali Zagrepčani su uzvratu slavili s 2-0 i u nastavku natjecanja osvojili pokal.

Malogorski je kao strastveni navijač bio blisko vezan s brojnim Dinamovim igračima i trenerima, a posebnu je poveznicu imao baš s generacijom iz 1967. godine. Njegova je obitelj kumski vezana s obitelji Rudolfa Belina, bio je poseban gost na redovitim okupljanjima povodom rođendana i godišnjica vezanih uz sami klub, a igrači su ga smatrali svojom desnom rukom, pridruženim članom koji je s njima, kao svjedok vremena, proživljavao uspone i padove, dijelio lijepa i manje lijepa sjećanja i snažne emocije.

Bio je snažno vezan i uz kasnije Dinamove naraštaje, posebice uz onaj iz 1982. godine. I svi su ga posebno voljeli i simpatizirali zbog njegove strasti prema nogometu i Dinamu, ali i zbog plahe naravi – bio je povučen i samozatajan, a istodobno susretljiv i druželjubiv, uvijek s osmijehom, utjelovljenje pravoga plavoga gospodskog kibica.

Iako iz zagrebačke Dubrave, većinu je života proveo u Njemačkoj, a emocije su mu titrale paralelno s Dinamovim rezultatima. Znatiželjno je osluškivao maksimirska zbivanja, a sav taj zanos i entuzijazam pokazivao je tako što je i sam nastojao pomagati klubu. Iz Njemačke je organizirao brojne navijačke autobuse podrške još u doba 1960-ih. Ljubav prema Dinamu prenio je, dakako, i na svoju obitelj pa su tako redoviti članovi našeg kluba i njegova supruga, troje djece, unuci, praunuci...

Unatoč zdravstvenim tegobama učestalo je, kad god je mogao, uz vidljivu ljubav i silnu emociju, redovito posjećivao utakmice najdražeg kluba, a njegova neiscrpna energija i strast godinama su bili neizostavni dio maksimirskog dekora, čak i u najtežim vremenskim uvjetima.

Ispraćaj našeg dragog Josipa bit će u ponedjeljak, 5. listopada, u 10:30 sati na Miroševcu. GNK Dinamo ovom prilikom izražava iskrenu i duboku sućut obitelji i prijateljima našeg Josipa Malogorskog. Dragi Josipe, neka ti je vječna slava i hvala. Počivao u miru Božjem.