Bio je prvi kapetan koji je plave doveo do naslov prvaka, i to – dvaput. Nositelj igre, istodobno i kreator i radilica koji je ordinirao i u defenzivnom bloku, ali i u stvaranju napadačkih akcija, povijesni kapetan prvih plavih prvaka, Dragutin Vragović, tada popularan po nadimku Taso, preminuo je na današnji dan prije točno 50 godina, 22. siječnja 1973.

Purgere je, dakle, u kapetanskoj ulozi predvodio do državnih naslova 1923. i 1926. godine, a u devet godina provedenih u Gradjanskom, od 1918. do 1927., odigrao je ukupno 246 utakmica i pritom postigao čak 101 pogodak.

Rođen je 1901. u Zagrebu i već kao tinejdžer blistao u purgerskom dresu. Štoviše, posebno je zadivio na znamenitoj turneji Gradjanskog u Španjolskoj 1923. godine, dakle u „predvečerje“ prve prvenstvene sezone. Iako su plavi tada već pripadali gornjem domu europskoga nogometa, iako su i godinu ranije također bili na turneji u Španjolskoj, pobjeda u gostima protiv Barcelone početkom travnja 1923. imala je veliki odjek.

U POVIJESNOJ UTAKMICI SRUŠIO BARCELONU

Pogodak je postigao tadašnje popularno desno krilo, Dragutin Braco Babić, potkraj prvoga poluvremena i purgeri su slavili s 1:0. Taj je uspjeh, uz oduševljenje navijača, bio dodatni impuls da tadašnji zagrebački načelnik Vjekoslav Heinzel pokrene akciju – gradnje igrališta purgerskom klubu. I doista, godinu i pol kasnije, 19. listopada 1924., na prostoru između Kupske i Koturaške, gdje se danas nalazi zgrada HEP-a, niknuo je nogometni kompleks na kojem je klub igrao do 1948. godine i preseljenja u Maksimir.

Ubrzo potom startalo je prvo državno prvenstvo, na razini cijele Kraljevine SHS. Premijerno je, dakle,, organizirano za 1923. godinu. I prvi osvajač bio je upravo zagrebački Gradjanski kojeg je s kapetanskom vrpcom predvodio Dragutin Taso Vragović. U istoj je ulozi suigrače vodio i u novom pohodu na naslov prvaka tri godine kasnije.

Zanimljivo je da je Vragović u najvažnijim prvenstvenim utakmicama igrao u defenzivnom dijelu, dok je, primjerice, protiv Barcelone zaigrao u napadu. Upravo je ta svestranost bila njegova posebna odlika. U Gradjanskom je igrao braniča, pomagača, spojku i napadača.

Tri godine nastupao je za jugoslavensku reprezentaciju, a zaigrao je čak i u prvoj, premijernoj utakmici selekcije bivše države, tada još Kraljevine, u kolovozu 1920. na Olimpijskim igrama u Antwerpenu.