Ključar Dinamove obrane, igrač koji je obilježio važan dio klupske povijesti, jedan od glavnih potpisnika prvog od dva europska finala maksimirske momčadi, kasniji trener purgerskog kluba i dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza... Mnoštvo je detalja po kojem povijest pamti znamenitog Dinamova braniča i trenera Vlatka Markovića. Nažalost, zauvijek nas je napustio na današnji dan prije točno 10 godina, preminuo je 23. rujna 2013.

Dinamova delegacija predvođena predsjednikom Mirkom Barišićem, kao i Zorislav Srebrić, viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, prigodno su obilježili ovaj datum posjetom na posljednjem počivalištu Vlatka Markovića i pritom položili cvijeće i zapalili svijeće.

Marković je u Dinamo došao 1958. godine iz zeničkog Čelika, a u svom je maksimirskom opusu osvojio pokal pobjednika Kupa 1960. i 1963., sudjelovao u sjajnoj europskoj sezoni u kojoj su 1963. zaigrali u prvom od svoja dva finala Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. Uz to je još triput bio doprvak i dvaput finalist Kupa. U Dinamu je odigrao 149 službenih utakmica i postigao pet pogodaka.

Kasnije je bio i tehnički direktor kluba, ali i glavni trener momčadi, i to u čak četiri mandata. Vodio je plave u sezoni 1978/'79. kad je Dinamu u famoznom „slučaju Tomić“ sudski dodijeljen naslov prvaka, ali ta odluka nikad nije provedena u arhivu FSJ. Godinu kasnije predvodio je plave do pokala pobjednika Kupa. Bio je ujedno i zadnji Dinamov trener u ligi bivše SFRJ kad su plavi sezonu završili kao doprvaci.

Sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu gdje je s jugoslavenskom reprezentacijom zauzeo četvrto mjesto. Nakratko je bio izbornik hrvatske reprezentacije koju je vodio u samo jednoj utakmici, u pobjedi protiv Ukrajine s 3:1 u prijateljskom dvoboju u Zagrebu 1993. godine.

Od 1994. bio je dopredsjednik HNS-a dok je punih 14 godina, od 1998. do 2012. bio na čelu Saveza u ulozi predsjednika.