Ovoga tjedna prošla su puna dva desetljeća otkako nas je zauvijek napustio nekadašnji čuvar Dinamove obrane, Ivica Miljković, a 12 ljeta prošlo je od odlaska još jednog proslavljenog maksimirskog braniča i kasnijeg dugogodišnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Vlatka Markovića.

Nisu bili suvremenici u plavoj svlačionici, ali obojica su u Dinamu proveli osam sezona, znameniti braniči koji su pisali povijest našeg kluba... Obojica su nas, nažalost, zauvijek napustili na isti dan, 23. rujna: Miljković je preminuo 2005., a Marković 2013. godine.

Miljković se plavima priključio u ljeto 1969. godine iz BSK-a iz Slavonskog Broda, današnje Marsonije. Odigrao je 271 službenu utakmicu i pritom postigao 28 pogodaka pri čemu se posebno ističe efektan gol Slovanu iz Bratislave. Bilo je to u 1. kolu Kupa pobjednika kupova kad je Slovan bio branitelj pokala u kojem je nedugo prije toga, u finalu prethodne sezone u istom natjecanju, pobijedio Barcelonu s 3:2. Miljković je mrežu pogodio već u 2. minuti dalekometnim udarcem iz voleja u rašlje. Plavi su slavili s 3:0.

Iz Dinama je otišao kao doprvak, dvaput je s plavima bio finalist Kupa. Njegov stariji sin Dinko također je bio igrač Dinama, dok je mlađi Damir bio profesionalni košarkaš koji je ponikao u KK Zagreb, a kratko nastupao i za Cibonu.

Marković je u Dinamo došao 1958. iz zeničkog Čelika, a u svom je maksimirskom opusu osvojio pokal pobjednika Kupa 1960. i 1963., sudjelovao u sjajnoj europskoj sezoni u kojoj su plavi 1963. zaigrali u prvom od svoja dva finala Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. Uz to je još triput bio doprvak i dvaput finalist Kupa. U Dinamu je odigrao 149 službenih utakmica i postigao pet pogodaka.

Kasnije je bio i tehnički direktor kluba, ali i glavni trener momčadi, i to u čak četiri mandata. Vodio je plave u sezoni 1978/'79. kad je Dinamu u famoznom „slučaju Tomić“ sudski dodijeljen naslov prvaka, ali ta odluka još uvijek nije provedena u arhivu FSJ. Godinu kasnije predvodio je plave do pokala pobjednika Kupa. Bio je ujedno i zadnji Dinamov trener u ligi bivše SFRJ kad su plavi sezonu završili kao doprvaci.

Sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu gdje je s jugoslavenskom reprezentacijom zauzeo četvrto mjesto. Nakratko je bio izbornik hrvatske reprezentacije koju je vodio u jednoj utakmici, u pobjedi protiv Ukrajine s 3:1 u prijateljskom dvoboju u Zagrebu 1993. godine.

Od 1994. bio je dopredsjednik HNS-a dok je punih 14 godina, od 1998. do 2012. bio na čelu Saveza u ulozi predsjednika.