Jedan od naših najboljih sportaša u predratno doba, prva velika zvijezda na prostoru tadašnje Kraljevine SHS, znameniti igrač Gradjanskog, ujedno reprezentativac i olimpijac, Emanuel Emil Perška, u purgerskom je klubu s kraćim prekidom proveo gotovo 12 godina.

Njegov spektar zanimanja daleko ja nadilazio sam sport, bio je sjajan karikaturist, esejist i publicist, završio je umjetničku akademiju, slikao akvarele, izdao dvije knjige sa specijaliziranom nogometnom tematikom, bio je urednik Športskog lista...

Perška je kao hrvatski domobran i oštri protivnik ujedinjenja Hrvatske u Kraljevinu SHS, pogotovo bez izjašnjavanja volje hrvatskoga naroda, sudjelovao u prosvjedima na Jelačićevu trgu u Zagrebu 5. prosinca 1918. godiine. Ustanak je ugušen nasilno i uz brojne žrtve, a Perška je potom, zbog straha od odmazde, preselio u Beč. Vratio se 1919. na poziv Uprave Gradjanskog uz jamstvo imuniteta od progona.

Sudbinu mu je usmjerilo i njegovo kasnije političko djelovanje. Nakon što je u lipnju 1928. godine izvršen atentat na zastupnike Hrvatske seljačke stranke u Narodnoj skupštini u Beogradu Perška je odbio nastaviti nastupati za tadašnju reprezentaciju s kojom je nepuna tri tjedna ranije bio na Olimpijskim igrama u Amsterdamu. Poziv za sljedeću utakmicu u to su vrijeme odbili svi hrvatski igrači. U doba NDH bio je policijski službenik i pritom pokrenuo inicijativu pod nazivom Hrvatski vojnički revolucionarni odbor vezanu uz sjećanje na prosinački ustanak 1918. Prema dostupnim informacijama stradao je 8. svibnja 1945. na zagrebačkom Ksaveru pružajući otpor partizanima.

Rođen je 20. lipnja 1896. u Staroj Pazovi, a prve je nogometne korake načinio u HAŠK-u. U vrijeme Prvog svjetskog rata morao je u vojsku u Ugarsku gdje je usputno igrao za Györ da bi se završetkom rata vratio u HAŠK.

Bio je svestrani napadač sjajne tehnike i pregleda igre. S Gradjanskim je osvojio naslove prvaka 1923., 1926. i 1928. godine. Za reprezentaciju tadašnje Kraljevine odigrao je 14 utakmica i pritom sudjelovao na Olimpijskim igrama 1920. u Antwerpenu i 1924. u Parizu, a bio je u sastavu i na OI 1928. u Amsterdamu iako nije upisao nastup.

Godinu dana nakon dolaska u Gradjanski otišao je igrati u Francusku, nastupao je za pariški CAS Generaux, ali se ubrzo potom, početkom 1921. godine, vratio među purgere i s njima proveo cijelo desetljeće.

Ostaje zapamćen po emotivnom odnosu prema purgerskom klubu uz znamenite riječi: “Gradjanski je silan, neslomljiv. Gradjanski je ideja. Gradjanski je klub koji bi se morao makar danas stvoriti, kad ne bi postojao. Gradjanski je potreban Zagrebu, jer on je pravi reprezentant hrvatskog športa. On je to bio nekada, on je to bio za najtežih vremena po hrvatski narod, on je to i danas. Gradjanski će to biti i u budućnosti...”