Znamenito desno krilo purgera, popularni Dragutin Braco Babić, ovjenčao je svoju karijeru povijesnim golom u gostima protiv Barcelone. Purgeri su u travnju 1923. svladali Barçu s 1-0, a upravo je on zatresao mrežu u 40. minuti. Ubacio je Franz Mantler, a Babić glavom proslijedio u mrežu.

U Gradjanskom je proveo cijelo desetljeće, nastupao od 1919. do 1929. i pritom osvojio tri naslova državnog prvaka. Iako je bio najpoznatiji po ulozi desnog krila, pokrivao je i ostale pozicije u momčadi, nastupao i kao branič i kao vezni na gotovo svim mjestma u napadu.

Rođen je 1897. godine u Svetom Juraju kod Senja iako neki izvori navode 1898. kao godinu rođenja. Bio je kapetan Gradjanskog u sezoni 1927/’28. kad su purgeri osvojili naslov prvaka bez ijednog poraza u završnom krugu prvenstva. Poskliznuli su se samo u 1. kolu Zagrebačkog podsaveza, prednatjecanju za državno prvenstvo, kad ih je tijesno svladao HAŠK s 3-2. U sljedećih 16 utakmica upisali su 14 pobjeda i dva remija.

U sastavu purgera tada je bio i njegov mlađi brat Nikola, popularan po nadimku Mika, koji je ranije, a i kasnije nastupao za HAŠK, a u međuvremenu bio i član Rapida iz Beča i Concordije. Kasnije je u dresu purgera igrao i njihov najmlađi brat, Vladimir Babić.

Dragutin Babić je među plavima bio do rujna 1929. kad je uslijedio raskol na dva kluba – Gradjanski se podijelio na skupinu starih s jedne i mladih s druge strane. Pritom je garda starijih osnovala novi klub, nazvala ga Gradjanski 1911, a u tom su “paketu” bili braća Babić, Emanuel Emil Perška, Rudolf Rupec, Gustav Remec, Stjepan Pasinek, Slavin Cindrić, Franjo Fritz Federber, Antun Čiča Pavleković, Zlatko Kersting... Ubrzo je taj projekt obustavljen nakon čega je Babić pristupio gradskom suparniku Concordiji s kojom je 1930. godine također osvojio nasalov državnog prvaka.

Za jugoslavensku je reprezentaciju odigrao 10 utakmica i pritom nastupio na Olimpijskim igrama 1924. u Parizu.

Po završetku karijere bio je aktivan u Gradjanskom, kao tehniko je pred kraja rata vodio mlađe uzraste u kojima su, između ostalih, bili Branko Zebec, Ivica Braco Reiss, Vladimir Čonč, Branko Režek...

Stradao je 17. svibnja 1945. godine nakon ulaska partizana u Zagreb.